potražite u knjižarama
GEOMETRIJA BOŽANSKE ISKRE
Arhiva
« » stu 2017
  • p
  • u
  • s
  • č
  • p
  • s
  • n
  •  
  •  
  • 1
  • 2
  • 3
  • 4
  • 5
  • 6
  • 7
  • 8
  • 9
  • 10
  • 11
  • 12
  • 13
  • 14
  • 15
  • 16
  • 17
  • 18
  • 19
  • 20
  • 21
  • 22
  • 23
  • 24
  • 25
  • 26
  • 27
  • 28
  • 29
  • 30
Anketa
Koliko godina imate?





Anketa
Kojeg ste spola?


Anketa
Jeste li pročitali cijelu knjigu?



Blog
subota, listopad 6, 2007

 



Etotako mi je zadala teško pitanje. Slijedi razmišljanje o slučaju koji opisuje. Ne savjet, jer je razumljivo da je i dalje premalo podataka. Tim više jer ne pita «vlasnik»problema sam, nego njegov «neovlašteni» zastupnik. Po definiciji ne možete zastupati nečiji problem. Jer je tada očito da «vlasnik problema» neće ili ne može riješiti svoj problem. End of story. Osoba propala ovako ili onako. 
Kako je to dosta važna tema, a Etotako nam nije mogla sve potanko objasniti (razumljivo), a k tome se dosta zabrinula, ja ću razmišljati naglas, tek potaknuta tom pričom. Jasno vam je da drugačije ne može biti, što je i Etotako i sama pretpostavila.


 
Kao prvo, osobi bi trebala pomoć psihoterapeuta. Jer joj treba pomoći da razumije svoje psihičke reakcije. Dakle, terapeuta koji će komunicirati s njome i kroz razgovor joj pomoći. Ne onoga koji dade neke uspavljujuće pilule i gotovo. Iako će on procijeniti trebaju li i lijekovi ili ne, i koliko dugo. Ako vam je to dostupno i ako osoba hoće ići psihoterapeutu

.Kao drugo, iako se čini da su reakcije bile strašne, one su uvijek u razmjeru s potisnutim problemom. Pokretanjem pozitivne energije  počinje ciklus: problem ide van > (ne) «strašne» reakcije > smirivanje. Pa tako dosta puta. Zavisno koliko ste problema/negativnih frekvencija uskladištili u svome nesvjesnom i u svome tijelu.

 U početnoj fazi reakcije  su burnije (kod osobe u ovom slučaju, recimo, ekstremno burne) , kasnije su sve umjerenije. Dakle i kod nje su se manifestirala barem dva  takva ciklusa, s tim što je kratka stanka između njih. Čak i ako osoba izgleda izgubljeno i puknuto, to ne mora biti trajno stanje. Sve prođe, pa i takva  psihička stanja, ali je pomoć psihoterapeuta zaista bitna. Između ostalog zato jer opisana  osoba nije toliko intelektualno spremna da može analizirati samu sebe (ako sam dobro razumjela).

 Vjerojatno je sve krenulo zbog vrtnje čakri. Ne možemo se osloboditi problema potisnutih u  nesvjesno bez tih tegoba čišćenja. Kao što sam i u knjizi rekla, ako vam se čini da su reakcije burne, otiđite psihologu, psihijatru, dakle stručnom psihoterapeutu. On vam može pomoći da shvatite probleme, a shvaćanje je bitno.

 Svakako preferiram slučaj da je osoba u stanju pročitati, razumjeti i primijeniti «Geometriju…» i sama početi razumijevati svoju psihu, svoje ponašanje. Između ostaloga i zato što dajem interpretacije nekih društvenih i ljudskih vrijednosti na način posve suprotan od uobičajenog, dakle sa suprotnim predznakom. Ali da ne idemo u finese. Jednostavna, neobrazovana osoba ipak treba moći razumjeti sebe, a tu može pomoći psihić.

 Naravno da nisam razumjela što se toj osobi dogodilo – «odlazak u druge dimenzije»???. Nemam nikakvu predodžbu što bi to moglo značiti jer «vesela čarolija» i «Geometrija…» praktično i teorijski dodaju interpretaciju već otkrivene četvrte dimenzije (Einsteinovo «prostor-vrijeme»)  u osobnom kontekstu – psihe i tijela, te duše. «Vesela čarolija» nas ne vodi da izgubljeni lutamo izmišljenim svjetovima iluzija. Ona nas još bolje smješta u naš svijet u kojem živimo. Slikovito rečeno – daje nam krila, ali i produbljuje korijenje.

 Navedena je osoba vjerojatno ipak već bila «psiholabilna», tj. zrela za stručnu pomoć psihoterapeuta, ali je valjda zadnjim naporima to još prikrivala. Pokretanjem pozitivne energije problemi se više ne mogu sakrivati, po definiciji pozitivne energije, i  mlijeko je pokipjelo iz lonca .

 Koliko ti, Etotako,  možeš i trebaš pomagati u toj situaciji, procijeni sama. Znaš što ja tvrdim o «pomaganju» i «pomagačima». Pročitaj ponovo to poglavlje. U osnovi je jednostavna teza – trebaš biti sposoban zaista pomoći. Inače je to gubitak vremena i  izlika za vampirizam u jednom ili drugom pravcu. Uglavnom nismo u stanju pomoći. Tužno, ali zato ništa manje istinito. Osobito ne u osobnom kontaktu. Dajte novce, dajte odjeću, po mogućnosti anonimno, ali ne stvarajte osobne  odnose pomaganja, jer niste u stanju pomoći. Prva nam je  obaveza ojačati sebe, a to traje. Tek onda, kad osjetite da ste dovoljno jaki možete pomoći. Ako vas to netko traži i ako zaslužuje da mu se pomogne (ovo sam detaljno objasnila u knjizi, pa ako nekome zvuči nehumano neka pročita to poglavlje ponovo, gdje detaljno objašnjavam taj stav.)

 Prevedi mi ovaj tekst na francuski! Kako ću kad ne znam francuski?

Tako je i s pomaganjem ljudima da riješe svoje životne probleme. Kad ne znate, ne možete pomoći. Osim npr. da Etotako kaže osobi – otiđi psihiću. Ne da je nagovara, nego da joj kaže, pa što bude. To bi bila pomoć, iako se kome može činiti beznačajna.

 Ako ste pročitali, razumjeli i primijenili «Geometriju…» to znači da je vaš um dovoljno jak da spontano regulira brzinu i intenzitet procesa oslobađanja i poništavanja negativnosti, tako da ne biste trebali imati jakih reakcija niti pomisli da «ludite». Ne biste trebali uopće imati materijala u nesvjesnome koji bi vas mogao usporediti s osobom o kojoj piše Etotako. Poneka migrena, to da. Ali, to se dade podnijeti, pogotovo kad nije u funkciji sakrivanja problema, nego njihova rješavanja.

 Eto tako, trebate biti «vlasnik» problema da biste s nekim, pa tako i sa mnom razgovarali o problemu. Vjerojatno je Etotako barem suvlasnik problema o kojem piše, a ovo su bile samo asocijacije na temu … Za bloger.hr, S. A.

 

Srdačno vas pozdravljam, Serena

Sva prava pridržava autor

 

Za nove čitatelje ovoga bloga:
Od studenoga 2006. do kolovoza 2007. ovdje je objavljen veći dio moje knjige 
GEOMETRIJA BOŽANSKE ISKRE

i kako smo jedva preživjeli roditeljsku ljubav
.


Knjigu možete nabaviti u svim knjižarama u centru Zagreba i u drugim većim gradovima ili pouzećem od izdavača na mail mindpositive@vodatel.net. Sada nastavljam s temama koje u knjizi, zbog konciznosti, nisam mogla detaljnije razraditi, te s odgovorima na vaša pitanja.

Za potpuno razumijevanje ovih postova potrebno je pročitati knjigu.

 



geometrija @ 16:19 |Komentiraj | Komentari: 11 | Prikaži komentare
ponedjeljak, listopad 1, 2007
 
Kad ste već lijepo napredovali s pozitivnom energijom, kad ste se riješili najgorih fizičkih tegoba – glavobolje, prehlada (sinusa, grla, bronhija, bubrega, mjehura), infekcija (kožnih, spolnih organa), shvatili neke stvari koje dugo niste…vi biste se malo opustili i uživali. I treba i možete.
 
Ipak, ima jedna nezgodacija koja će se tu i tamo pojaviti, a nije je lako primijetiti – BEZVOLJNOST. Nastupa polako, neprimjetno. Kao magla u noći. Sasvim polako tonete u nju. Baš polako i neprimjetno.
 
Danas ću srediti račune i papire. Ma može to i sutra. Pospremiti ću ljetnu robu u ormar, ma može to i sutra. Ispeći ću kolače, dugo nisam, ma može to i sutra. I počnete obavljati samo najnužnije stvari, a sve ostalo premjesti se u «sutra». Vi uglavnom pred televizorom, zaspete u po emisije. U nekoliko dana potpuno otupite da se NE SJETITE MISLITI. Tako ste meko potonuli da vam ne pada na pamet da isplivate na površinu i udahnete.
 
Dok vas je nešto boljelo i boluckalo znali ste da vas mota negativna energija, učestalije ste radili «veselu čaroliju», rješavali ste problem. Bezvoljnost gotovo ne primjećujete jer ste – bezvoljni. Niste bezvoljni zato jer ste umorni. Umor nam se čini opravdanim razlogom za mnogo toga. Krivo, sada kada ste krenuli na pozitivnu «stranu ulice». Kad vam je energija relativno stabilno pozitivna uglavnom nikada niste umorni.
 
 Zato vam danas skrećem pažnju na to da odmah uočite čim počnete odgađati planove, znajte da ste dopustili da vam netko lagano «sjedne na mozak» i opet učestalije radite «veselu čaroliju». Nemojte ni slučajno  ići spavati popodne, ne spavajte ni noću dugo. Navečer nemojte zaspati kad vam se rano prispava. Odagnajte pospanost «veselom čarolijom», pa kad se razbudite i pojedete jabuku ili jogurt, tek onda otiđite spavati. Kad se razbudite, idite spavati – jesam li to pogrešno napisala? Nisam. Zaspat ćete svejedno odmah, ali ćete smanjiti mogućnost da u snu budete totalno «operušani», pa se onda ujutro ne bi probudili ni da vas hladnom vodom zalijevaju.
 
Bezvoljnost je uvod u depresivna stanja. Energetski je to stanje kada vam netko krade umnu energiju, a zatim posljedično i tjelesnu (koja je niže frekvencije). To je viši stupanj problema od tjelesnih boljki. Rješiv, naravno. Kao i svi ostali problemi - «veselom čarolijom» i odlukom da ćete SHVATITI koji to problem sada rješavate. Samo znajte za problem i obratite pažnju. Shvaćanje obično dođe kao uvid, u jednom trenutku «upali se lampica». Nema koristi od forsiranog mozganja. Dovoljna je odluka: «Želim to shvatiti».
.
Loše, a jedino rješenje za tu situaciju koje je znano, jest prisiliti se snagom volje da ipak obavimo sve što smo naumili. Mi smo u stanju bezvoljnosti zaista bez energije. Ako forsirano krenemo u akciju a da nismo pokrenuli pozitivnu energiju, mi ćemo nužno UKRASTI NEKOME ENERGIJU KOJA NAM TREBA. Nema trećega. Obaviti ćemo te svoje poslove, a zapravo smo upravo stvorili jedan puno veći problem. Počeli smo probleme rješavati vampirizmom, počeli smo (ili nastavili) krasti energiju.
 
Suprotno tome, vidjet ćete kada bezvoljnost riješite «veselom čarolijom», kada pokrenete svoju vlastitu proizvodnju energije, odjednom ćete osjetiti volju da obavite sve poslove na ovome svijetu i obaviti ćete ih s lakoćom. Baš će vam DOĆI VOLJA. Osvijestite i to stanje, naučite ga prepoznati i pokrenite brda i doline. S voljom i lakoćom. Sve drugo je vampirizam, forsiranje na tuđi račun.
 
Srdačno vas pozdravljam, Serena

PS Naknadno dodajem važan podatak. Uza svu "veselu čaroliju" može proći i više dana dok se ne riješite bezvoljnosti. Iza nje leže veliki problemi u nesvjesnom pa treba energije i vremena da se "prerade" pozitivnom energijom i ponište.

 

Za nove čitatelje ovoga bloga:
Od studenoga 2006. do kolovoza 2007. ovdje je obavljen veći dio moje knjige 
GEOMETRIJA BOŽANSKE ISKRE

i kako smo jedva preživjeli roditeljsku ljubav
.


Knjigu možete nabaviti u svim knjižarama u centru Zagreba i u drugim većim gradovima ili pouzećem od izdavača na mail mindpositive@vodatel.net. Sada nastavljam s temama koje u knjizi, zbog konciznosti, nisam mogla detaljnije razraditi, te s odgovorima na vaša pitanja.

Za potpuno razumijevanje ovih postova potrebno je pročitati knjigu











Sva prava pridržava autor
geometrija @ 09:54 |Komentiraj | Komentari: 16 | Prikaži komentare
četvrtak, rujan 27, 2007
Tjedan dana nisam mogla do blogera jer je pukla neka veza. Potrajalo je dok sam  shvatila da uopće imam problem, pa dok se našlo gdje je problem, pa dok se riješio...i eto me ponovo ovdje.

Srdačno vas pozdravljam, Serena

geometrija @ 11:19 |Komentiraj | Komentari: 23 | Prikaži komentare
srijeda, rujan 19, 2007
 Evo i odgovora na pitanje je li za energetski pozitivnu osobu nepovoljno biti na mjestima gdje se okuplja puno ljudi. Pitanje je postavljeno slijedom logike a) da su skoro svi ljudi manje ili više energetski negativni (točno!), pa kad ih je puno onda je ta negativnost otprilike nekakav «zbroj» svih pojedinačnih negativnosti, a to je onda puno negativnosti za podnijeti; b) gdje je puno negativaca puno je i mogućnosti da pozitivac bude energetski iscijeđen jer je privlačnija meta od drugih.
 
Pitanje je, zapravo ciljalo na to, nije li energetski pozitivnoj osobi ipak bolje izbjegavati skupove. Neću vam dati izravan odgovor jer ćete trebati prosuditi sami, a ja ću vam pomoći detaljnijom analizom mogućih varijanti te situacije.
 
Iako je točno da je energetski pozitivna osoba primamljiv «zalogaj» onima kojima energije manjka, logika navedenog pitanja je u pretpostavci a) vrlo malo točna, u b) samo pod određenim uvjetima.
 
Mjesta gdje se okuplja puno ljudi mogu biti kulturni i sportski događaji, svadbe, sprovodi, vjerska okupljanja, politički skupovi, stručni skupovi, plaže, gradski trgovi…
 
Dovedimo naše a) i b) pretpostavke do maksimalne veličine: Cijeli grad je uglavnom energetski negativan (točno)…cijela Planeta je energetski negativna (točno) = pozitivci nemaju ni najmanje šanse (netočno). Evo mene za primjer: još sam živa, čila i vesela (iako me i sada neki negativci pokušaju «iscijediti», pasivni vampiri također kada ih je pritisnuo «njihov» aktivni), a i vi koji pratite ovaj blog i primjenjujete «veselu čaroliju» sve ste bolje. Ovaj podatak već govori da je a) vrlo malo točna, jer unatoč problemima s negativcima, mi napredujemo i sve smo pozitivniji, a tako nas je malo u odnosu na ostatak svijeta.
 
Dakle, pojedinačne negativnosti na hrpi nisu za nas postale neki zbroj koji je narastao do neba. Zašto? Jer je vampirski odnos gotovo uvijek osobni odnos dvije osobe, također i unutar manjeg ili većeg skupa ljudi, a vrlo rijetko odnos pojedinca na jednoj strani i okupljenog mnoštva na drugoj.
 
Mnoštvo oko nas je, energetski gledano, jedan ogroman frekvencijski šum, strahovito puno frekvencija, koje nas uglavnom neće dotaknuti ako je to mnoštvo bezoblično i neorganizirano, kao gradski trg ili plaža. Čak nam mogu poslužiti kao privremeno utočište kad nas intenzivno «naganja» netko od naših najbližih, a koji prema nama igra ulogu vampira. Naime, naši nas obiteljski vampiri mogu naći na bilo kojoj udaljenosti, ali će im to lakše ići kad smo sami u planini, nego kad smo usred nepoznatog mnoštva. Zbog tog mnoštva frekvencija koje su šum, smetnja, kao i na radio valovima, pa teško nađete određenu stanicu…
 
Za analizu pretpostavke b) ponoviti ćemo ono što je u knjizi već rečeno o prirodi energije i energetskih procesa. Vampir može energetski operušati žrtvu gotovo uvijek zato jer ima žrtvin pristanak za to. Taj pristanak se događa na razini ponašanja i na razini psihe, stavova. Prisjetimo se da su to i u vampira i u žrtve nesvjesni procesi, ali ipak uglavnom prepoznatljivi na razini psihe/karaktera i ponašanja.
 
Naoko banalan primjer: susjeda vam pola sata priča o tome kako je šogor od susjede s petog kata imao saobraćajku, a ionako je bolestan od raka. Jadan on, jadna ona. Vi se ne možete niti sjetiti susjede s petog kata, za šogora nikad čuli. Ali slušate što ova blebeće jer ne znate kako biste je prekinuli, jer vam je neugodno, jer mislite da ćete ispasti grubi. Žena vam je prva susjeda i uvijek je spremna pomoći kad vam nešto treba, pa kako ćete je prekinuti?
Rezultat – susjeda vas je potpuno energetski iscrpila, a vi mislite da je ipak u redu biti pristojan. To je pristanak. Pristali ste da vas gnjavi, a na energetskoj razini pristali ste da vam otme energiju. Niti najmanje banalno.
 
Drugi primjer, tako je čest, traži od vas samo malo suosjećanja i vi ga dajete. Negdje nešto čekate, bilo gdje. Kraj vas je starija žena (ili muškarac) i počne vam pričati neku svoju životnu zgodu. Nikada to neće biti vic ili neko veselo zapažanje tipa «kako su lijepo preuredili ovu čekaonicu, puno je više svjetla i bolji su stolci». Uvijek će vam stara gospođa pričati o svojim bolestima ili o tome kako su ljudi danas neuviđavni ili kako se teško spaja kraj s krajem. Ne da vas to ne zanima, nego vas udavi. Uopće je ne poznajete, ali ste uviđavni. Rekoh već i glupi, jer vam takva gospođa gotovo sigurno opelješi energiju. Koje ste ono dobro djelo učinili? Saslušali ste simpatičnu gospođu, pa barem to možete… Što je ona time dobila (osim energije, a to joj niste trebali dati)? Ništa nije dobila. Je li riješila bilo koji problem tako što ga priča bilo kojem neznancu? Zašto bi njoj trebalo biti lakše od toga što nekom neznancu priča svoj glupavi život? Dakle, takvi vam se susreti događaju i na nekom okupljanju i vi svojom popustljivošću dozvoljavate neznancima ili slučajnim ljudima da vam uzmu energiju. Dajete im je. Vrlo često su te simpatične osobe, koje lako sklapaju kontakte na skupovima, sebe istrenirale za taj «posao». One nisu slučajno tamo, one su redoviti sudionici različitih skupova, nađu «pozitivne» motivacije, to može biti i neka dobrotvorna misija, kruže skupom, druže se i skupljaju energiju.
 
Što napraviti? Brzo osvijestite prvu reakciju na tu osobu. Ako osjećate da ne želite taj bezvezni susret, brzo vizualizirajte «korak 1» i pogledajte «bijelo» osobu kao da ne razumijete što vam govori. Ako i sama ne ode u roku od 2 sekunde, promrmljajte nešto kao «oprostite žurim» i otiđite. Riješeno.
 
Ponovimo: energetska transakcija vampirskog tipa je u najvećem broju slučajeva proizišla iz odnosa dvije osobe, a ne iz puke prisutnosti, a još je potreban i vaš pristanak da budete pokradeni. Taj odnos može biti i vrlo kratak i naizgled potpuno slučajan (nije slučajan jer vampir ima «infracrveno navođenje» do onoga koga može energetski opelješiti).
 
Ima na svijetu zaista pravih vampira kojima ne treba niti minimum ljudskog kontakta koji bi, kao u dva prethodna slučaja u nonšalantnoj nesvjesti i nepodnošljivoj lakoći vampirskog postojanja, bili protumačeni kao pristanak na otimačinu. Takvi vas samo malo duže gledaju i već su vas sredili. Ali takvih je zaista malo na svijetu. U mnoštvu je veća šansa da ćete naletjeti na njih, no to je zanemarivo.
 
Sada, vremenski faktor. Osim osobnog odnosa kao uvjeta za vampirenje, koji je takav da ste, kao u dva opisana primjera, nekome dali pristanak da vam otme energiju, i duljina boravka kraj neke osobe može igrati ulogu. Ne uvijek, nego kad ste sat-dva bez pomicanja kraj aktivnoga vampira. Kraj nepoznatog aktivnog vampira. (Ma naravno i kraj poznatoga, ali to već znamo.) Npr. u kinu, ili na koncertu, ili na misi. Niste tada pristali da vam osoba otme energiju jer niste osobu niti pogledali. Ipak, aktivni vampir je dugo i nepomično bio u vašoj blizini, imao je vremena da osjeti situaciju i bacio se na posao. Vi ste to primijetili tek kada ste iz kina izišli smrznuti. Naravno da vam nije jasno zašto ste se smrzli u tom ugodno zagrijanom kinu.
 
Zaključak: Ako ste u nekom neorganiziranome mnoštvu (šetalište, klizalište, gradski trg, restoran), ako niste dopustili slučajnim ljudima da vam pričaju svoje bezvezarije, pogotovo ako ste imali mogućnosti da se krećete u prostoru (a ne da sjedite nepomično okruženi nekolicinom istih osoba) nikakve štete nećete pretrpjeti vi, izuzetna osobo koja pulsirate pozitivnom energijom.
 
Uostalom, uvijek možete napraviti samo «korak 1» iz vesele čarolije, tj. zaustaviti svoju energiju na kraće vrijeme i već ste postali nezanimljivi nekom vampiru-prolazniku.
 
Zatim, sve ove situacije koje smo opisali su situacije koje vam se događaju u vašem tranzicijskom periodu, kad je vaša pozitivna energija još nestabilna, nevisoke frekvencije, a vaš stil ponašanja i odnošenja prema ljudima još utemeljen u starim navikama, obrascima i lošim obzirima.
 
Tranzicija i nije tako kratkotrajno razdoblje, čija dužina ovisi o mnogo toga, pa nije zgorega znati najčešće pogreške koje smo tada skloni raditi. Sve zato da imamo što manje energetskih padova, koji usporavaju stabilizaciju i rast pozitivne frekvencije, a prvenstveno da oni što kraće traju.
 
Ponoviti ću – energetski padovi su neminovnost dok ne iščistimo sve negativne frekvencije koje su kao «učahurene» u našem energetskom polju, ili su uglavnom aktivne, ako smo aktivni vampir. Što smo stariji i što nam je život nesređeniji, to više tih negativnih frekvencija imamo u svome polju. One su u našim bolestima, fizičkim i psihičkim bolovima, borama, nezadovoljstvima…
 
Svaki puta kad osjetimo da smo zatitrali negativnom energijom, takva neka «povijesna» negativnost se pokrenula i ojačala, ako joj to dopustite. To što se pokrenula jest dobro, jer znate da je tu i da trebate češće raditi «veselu čaroliju». Nije dobro pustiti joj da se razmaše i pojača, jer ste tada ipak napravili dva koraka nazad, nakon čega trebate barem tri koraka naprijed da bi bilanca te situacije postala pozitivna. Pa trebate ponavljati «korak 1» više puta, svakih pet-deset minuta, dok ne smirite negativno titranje. Sami trebate procijeniti i osjetiti koliko dugo to trebate raditi, da biste onda opet mogli početi pokretati čakre. Pretpostavka za sve to je da ste naučili razlikovati sebe kada vibrirate negativno od sebe pozitivnoga.
 
I, konačno, ako ste na nekom skupu u društvu osobe koja je energetski pozitivna kao i vi, biti će gotovo nedostupni pa time i nezanimljivi opisanim i sličnim negativnim «padobrancima».
 
U sljedećem postu nastavljam analizirati specifičnosti različitih oblika okupljanja većeg broja ljudi. Do tada razmislite je li «biti omiljen u društvu» poželjna osobina kao što ljudi najčešće misle, a mladi su uglavnom uvjereni u to.
 
Srdačno vas pozdravljam, Serena

 

Za nove čitatelje ovoga bloga:
Od studenoga 2006. do kolovoza 2007. ovdje je obavljen veći dio moje knjige 
GEOMETRIJA BOŽANSKE ISKRE

i kako smo jedva preživjeli roditeljsku ljubav
.


Knjigu možete nabaviti u svim knjižarama u centru Zagreba i u drugim većim gradovima ili pouzećem od izdavača na mail mindpositive@vodatel.net. Sada nastavljam s temama koje u knjizi, zbog konciznosti, nisam mogla detaljnije razraditi, te s odgovorima na vaša pitanja.

Za potpuno razumijevanje ovih postova potrebno je pročitati knjigu.

 













                             Sva prava pridržava autor
geometrija @ 19:35 |Komentiraj | Komentari: 14 | Prikaži komentare
petak, rujan 14, 2007
U izvrsnoj komediji «Analiziraj to» koja se vrtjela na TV već ne znam koliko puta, u jednom trenutku pacijent - iznervirani gangster De Niro - pita svoga psihića sljedeće:
 
De Niro (pacijent): - I ask you something, and you ask mi back! Is that I pay you for? Is that I pay you for?
 
(Prijevod: - Ja tebi postavim pitanje, a onda ti meni postaviš to isto pitanje!  Za to te plaćam, je li? Za to te plaćam, je li?)
 
To vam je kroki osnovne sheme svake psihoterapije. Zasniva se na jednome dobrom pravilu, a to je da ako netko (pacijent) nije spreman na odgovor, uzalud mu je odgovarati. Zato psihoterapeut vraća pitanje pacijentu i potiče ga da on sam nađe odgovor. Onda se gangster iznervira jer je on navikao dobiti silom sve što hoće. Poslije se ohladi, jer mu je takva uloga da bude simpatičan i pametan.
 
Problem u psihoterapiji je taj što psihić vjerojatno zna kako biste mogli napredovati jedan korak naprijed, ali dalje od toga uglavnom ne zna, a vama treba pomoć za sljedećih milijun i kusur koraka. Psihić zna puno «lipih stvari», ali ne zna ništa o energijama. Zato i sam osjeća da mu izmiče tumačenje događaja i razumijevanje njihova temeljitog razrješenja. Pa onda njegovo vraćanje pitanja pacijentu, dobiva suprotno značenje, a to je da on često ne zna kako bi odgovorio na vaše pitanje.
 
Kad biste bili u prilici pitati psihića je li on razriješio svoje obiteljske, poslovne i ostale probleme, i kad bi on htio iskreno odgovoriti, njegov odgovor bi u većini slučajeva bio «ne». Onda biste i sami shvatili da od njega ne možete dobiti one suštinske odgovore koje vaš zbunjeni um traži. Recimo da niste mentalno nimalo poremećeni (procjene su da je na svijetu oko 30% ljudi mentalno poremećeno – vjerojatno se ne misli da su «ludi», ali imaju neki poremećaj koji bi trebalo tretirati kod psihoterapeuta – nepouzdani izvor «Jutarnji»), ali ste zbunjeni. Vaš psihoterapeut je uglavnom samo malo manje zbunjen od vas. Otuda ono duhovito De Nirovo pitanje. Ipak, kad počnete energetski rad, ako vam savjet psihića treba, nemojte se skanjivati otići. TADA, kada ste vi energetski pozitivni, ako vam uopće treba, može vam koristiti.
 
Neki misle da imaju duhovne učitelje, instruktore. Sigurno je da će nešto naučiti od njih. Kad želite učiti, naučiti ćete to, pa taman pomoću mačka Kikija. Ali da biste realno procijenili svoga učitelja, probajte saznati u kakvoj je životnoj situaciji, je li u dobrim odnosima s kolegama istog uvjerenja/branše. Ako netko koga pitate za savjet i poduku i sam ima problema, nećete od njega ništa naučiti. Ako nije sebi pomogao, kako će vama? Ako nauk koji podučava nije njemu riješio probleme, kako će vama? Radije čitajte, razmišljajte i sami dođite do svoga odgovora.
 
Malo sam se udaljila, ali ništa zato.
 
Htjela sam napraviti paralelu sa načinom kako sam napisala knjigu i kako vam odgovaram na pitanja. Puno knjiga gdje se savjetuje nekakav rad na sebi (a puno ih ima), potkrepljuju svoje savjete «pozitivnim primjerima». Valjda misle da su dokaz valjanosti predložene metode.
 
Ja sam u «Geometriji božanske iskre»  navela vrlo malo «pozitivnih primjera», a puno više «problematičnih primjera». Je li to motivirajuće? Možda jest, možda nije. Ili – kako za koga. Ali to nije bio moj cilj, naime da vam «mašem mrkvom ispred nosa», jer je to za magarce i zečeve. Imam ja dovoljno pozitivnih primjera za ispričati (možda s vremenom i hoću), ali nisam vas htjela time «kupovati».
 
Svi primjeri-priče koje sam opisala u funkciji su toga da RAZUMIJETE. Sebe i ostatak svijeta. Da naučite principe, zakonitosti koje vam omogućuju da razumijete. (Naravno, onako kako ih ja vidim, stvarno ne bi imalo smisla prepričavati nekoga trećega.)  Da naučite kako opažati sebe i kako razumjeti opaženo, ali na više razina (energetska, psihička, ponašanje). Poslije toga zaista ne trebate nikoga da vas savjetuje ili liječi. U suštini ne trebate ni mene da vam to objašnjavam, jer sam već napisala.
 
 Ali dobro, sad smo tu, vi ste prvi mačići koje ne bih htjela ni slučajno «baciti u vodu» (loša slika…), pa otuda moj dodatni angažman. Sve što je na tržištu, a i «Geometrija…» je na tržištu, ne može naći svoga potrošača bez promidžbe. Uvažavajući tržište (moraš uvažiti realnost), ovaj blog je jedina promidžba, i mislim da je potpuno sukladna životnim principima za koje se zalažem. Nazad na temu.
 
Osnovno što hoću da razumijete je RAZLIKA IZMEĐU POZITIVNE I NEGATIVNE ENERGIJE, te da naučite umom i tijelom RAZLIKOVATI te dvije energije, da naučite OSJEĆATI TU RAZLIKU.
 
Zato vam objašnjavam koncepte, principe, iskustva. Služe da shvatite. Ne da vas uvjerim, i ne da mi vjerujete. Važno je da razumijete ovaj moj stav.
 
Mislim da nam zasad dobro ide na tome putu, sudeći po onome što pišete. Malo vas je, ali ste junaci. Ostali vjerojatno ne bi ništa dodali, pa su zadovoljni onime kako ih «zastupate». Naš razgovor je vrlo fokusiran, svi razumijemo što drugi govore i zato je malo komentara. Nije teško biti koncentriran, fokusiran kad razumiješ, zar ne?
 
Krenula sam odgovarati na pitanje što da radite na većim okupljanjima, gdje zaista ima jako puno negativne energije, jer su u pravilu svi ljudi negativni, manje ili više. I vidi koliki sam uvod napravila. Kako sam vam to što pišem danas već odavna htjela reći, neka se ovaj post zove uvodom u temu «negativna gomila», što ću onda opisati u sljedećem postu.
 
Srdačno vas pozdravljam, Serena

 

Za nove čitatelje ovoga bloga:
Od studenoga 2006. do kolovoza 2007. ovdje je obavljen veći dio moje knjige 
GEOMETRIJA BOŽANSKE ISKRE

i kako smo jedva preživjeli roditeljsku ljubav
.


Knjigu možete nabaviti u svim knjižarama u centru Zagreba i u drugim većim gradovima ili pouzećem od izdavača na mail mindpositive@vodatel.net. Sada nastavljam s temama koje u knjizi, zbog konciznosti, nisam mogla detaljnije razraditi, te s odgovorima na vaša pitanja.

Za potpuno razumijevanje ovih postova potrebno je pročitati knjigu.



                          










                                 Sva prava pridržava autor
geometrija @ 18:05 |Komentiraj | Komentari: 11 | Prikaži komentare
nedjelja, rujan 9, 2007
 
Htjela sam odgovoriti na pitanje što da rade debeljuce da bi se riješile viška kila, jer je bilo postavljeno. Pa o ljubavi, onoj između partnera… ima li još neko neodgovoreno pitanje? I odgovoriti ću, ali situacija kreira druge prioritete.
 
 Evo pitanja: Koja je razlika između aktivnog vampira koji je, po definiciji, uvijek pun energije i osobe s pozitivnom energijom, gledano na fizičkoj i psihičkoj razini?.
 
Osjećaj da imate energije, da ste snažni, poletni, poduzetni… imaju i AKTIVNI vampiri, i ljudi s POZITIVNOM ENERGIJOM.
 
Ima li razlike?
 
Što sam ono rekla? OPAŽAJTE SEBE I OKO SEBE. Temeljito i pošteno. To je pretpostavka da govorimo o razlikama.
 
Osoba s pozitivnom energijom, osim što se osjeća snažnom, poletnom i poduzetnom, osjeća UNUTARNJU RADOST. Ona najčešće nije eruptivna, za teatralno pokazivanje. To je tiha, smirena radost iz koje nijednu situaciju nećete vidjeti dramatičnom, problematičnom. Vidite je kao situaciju koju rješavate da biste došli do cilja kojem težite. Posebno ne tražite krivce u drugim ljudima, niste nezadovoljni njima, a naročito ih ne ogovarate. Vi vidite da se ljudi ne ponašaju adekvatno, da griješe, ali ne pravite drame od toga. Vi se jednostavno postavite kako treba i ti ljudi također počnu funkcionirati adekvatno i suradnički u datom kontekstu, I ONDA ZAJEDNIČKIM SNAGAMA RIJEŠITE PROBLEM. (Nekada se govorilo da «složna braća kuću grade»). Također, ne uzdižete sebe u nebesa, a niti jadikujete nad sobom.
Naravno, ima trenutaka kad su sve «situacije» smirene, riješene, sve krene kako treba i onda vaša smirena radost bukne u veselje u vatromet oduševljenja.
 
Aktivni vampiri su također poletni, o, još kako. Sve oni mogu i znaju. I oni zaista rade, trude se. Ali je to uvijek u kontekstu da oni oko njih ništa ne znaju,» tako su pasivni, mlitavi, nesposobni» ti drugi. To je neizostavni kontekst njihove «veličine». Npr. recimo da su oni realno na koti 100. Njima to nije dosta. Kako će «uzvisiti» svoju poziciju? Ako se nisu u stanju popeti na kotu 500, a oni žarko žele,  uvijek žele više nego što realno mogu, nezasitno daj više svega, bilo čega, onda oni sve ostale bace na kotu -400 i eto, sad su oni na 500 razlike. I to vam jest jednostavni računski prikaz situacije u kojoj su svima oko sebe oteli energiju, a zatim su njima jako nezadovoljni. Što je najgore, ti drugi i jesu mlitavi i nepoduzetni, a kako neće biti kad im je otelo energiju i stalno im je otima. Dakle, nezadovoljni aktivni vampiri sami su kreirali razlog svoga nezadovoljstva, a to, dakako, ne vide. Aktivni vampiri redovito jako ogovaraju sve druge u kontekstu bilo koje priče. Podvarijanta je da izražavaju da su jako «jadni» jer «svi drugi ne valjaju». Teško im je zbog toga. Nesretni su zbog toga. Najčešće ih se ti drugi niti najmanje ne tiču na taj način, nisu niti uvučeni u navodno lošu situaciju tih drugih, čak ne bi trebali ni znati o njoj, pa taman im to bio najbliži rod. Aktivni vampir je jako nesretan jer je njena sestrična u lošem braku. Ili sestra. Ma daj, gledaj svoja posla, a ne tuđa. Nisi ni svoje riješio, ali tuđe svakako treba biti razlog tvoje «brige».
 
Dakle, oni su poletni, rade za petoricu, ali svejedno su totalno nezadovoljni.
 
(Neću sada govoriti o aktivnim vampirima totalnim lašcima, ljenivcima, prevarantima, onima koji svjesno i namjerno iskorištavaju druge… Sad sam uzela ove koji najpozitivnije izgledaju, čiji karakter još nije uništen kao ovima prethodno spomenutima, ali su itekako energetski aktivni vampiri)
 
U dvije riječi: POZITIVCI su poletni i kreativni, ali radosni i zadovoljni (i usred problema), a AKTIVNI VAMPIRI su poletni, ali nezadovoljni uz barem 5 različitih negativnih emocija na stalnom repertoaru.
 
Ima i jedna važna razlika u energetskom kontinuitetu. Ljudima koji su u procesu stabiliziranja rada čakri i podizanja pozitivne frekvencije svoje energije, dosta često se događaju energetske oscilacije. Iz pune forme, padaju na neki prihvatljivi energetski minimum, ili i niže, pa se opet uzdižu. To je zato što se istodobno događa proces poništavanja «uskladištenih» negativnih energija, kojih ima dosta. To traži strahovito puno energije, ali u svojoj prevladavajućoj pozitivnosti, oni  uglavnom dobro ekonomiziraju energijom, i nikad nisu sasvim «down an out», uvijek spontano ostave neku dovoljnu količinu energije za obavljanje svakodnevnih zadataka.
 
Aktivni vampiri nemaju takvih padova energije. Oni su uvijek kao navijeni – u priči, radu, zabavi. Oni znaju milijun marifetluka kako da uvijek imaju «pri ruci» klijente od kojih skupe dovoljno energije za štogod im padne napamet i više od toga.
 
Do ovdje je koliko toliko jednostavno, a sad dolazi zbunjola zvana HINJENA RADOST.
 
Puno ljudi koji «rade na sebi», «duhovno se uzdižu», pročitaju negdje, da treba biti dobre volje, sve prihvaćati, svima pomagati… I onda puno njih to HINI. Sve u dobroj namjeri da rade na svom duhovnom i svakojakom uzdizanju. Samo ako niste potpuno iskreni, onda vas dobre namjere odvedu …do čudnih rezultata.
 
Zato nemojte HINITI ništa, a pogotovo ne radost. Pogledajte u svoju nutrinu i dubinu i točno opazite kakvi ste i onda to što vidite, TO RJEŠAVAJTE. Pa što ako ste još ljuti, pa što ako ste se uhvatili da ogovarate nekoga, pa što…Nije problem što se to dogodilo. Problem je:
 
1.      Ako to NE ŽELITE VIDJETI;
2.      Ako to ne želite RJEŠAVATI.
 
Kad stabilizirate pozitivne čakre, vaša potreba da hinite (tako sam nježno nazvala nešto što je u suštini LAŽ, hineći lažete sami sebe, a ne želite to znati), spontano će biti sve slabija i vrlo brzo će nestati. Dosta brzo ćete biti sigurni u svoje osjećaje i svoja raspoloženja. Nećete stalno sumnjati u vlastite osjećaje, misli i stavove, kao što je slučaj kad ste energetski negativni.
 
Naučite prepoznati u sebi pravu, lijepu, radosnu radost. Naravno, ona postoji samo ako ste energetski pozitivni.
 
Ako ste u ovim, ili nekim drugim opisima, protivno svome očekivanju, ipak prepoznali samoga sebe kao aktivnoga vampira, ne očajavajte. Ako ste tako daleko dogurali da vidite svoje pogreške, ima nade za vas. Ima za svakoga. Ali ne u obliku premije na lotu.
 
Srdačno vas pozdravljam, Serena

Za nove čitatelje ovoga bloga:
Od studenoga 2006. do kolovoza 2007. ovdje je obavljen veći dio moje knjige 
GEOMETRIJA BOŽANSKE ISKRE

i kako smo jedva preživjeli roditeljsku ljubav
.
Knjigu možete nabaviti u svim knjižarama u centru Zagreba i u drugim većim gradovima ili pouzećem od izdavača na mail mindpositive@vodatel.net. Sada nastavljam s temama koje u knjizi, zbog konciznosti, nisam mogla detaljnije razraditi, te s odgovorima na vaša pitanja.
Za potpuno razumijevanje ovih postova potrebno je pročitati knjigu.










                             Sva prava pridržava autor
geometrija @ 22:32 |Komentiraj | Komentari: 25 | Prikaži komentare
utorak, rujan 4, 2007
 Ivica i Tomica, otprilike sedmogodišnjaci. Nisam ih primjećivala među ostalom djecom u plićaku dok nije počela vriska. Ivica naganja Tomicu, Tomica bježi i sam sebi govori: 'Biži Tome, opasno je!' ali ne biži nego uglavnom što trčkara što pliva po plićaku – u krug. Ivica za njim, nije da ga tuče, ali ga naganja bez prestanka. Tome i dalje sebe uvjerava da je opasno, pa dreči: 'Pušti me, biži ća', sve kružeći po istome terenu i tako dozvoljavajući Ivici da mu je stalno za petama.
 
Pogledam energije viskom, Ivica jako negativan, Tomica neutralno zablokiran. Odgovara pojavnom stanju na terenu. Blokiram Ivičinu negativnu energiju i za nekoliko minuta vriska prestala, a dvojica ljutih neprijatelja igraju se k'o braća. Čista idila. Pogledam opet energije, obojica pozitivni (djeci jako malo treba da se «upozitive). Opet odgovara vidljivom stanju na terenu.
 
(Uvijek uspoređujte energetske podatke s onima vidljivima – psihološkima i u ponašanju. Tako ćete izbjeći pogrešna tumačenja «tko koga i zašto».)
 
Poslije nekih pola sata ova dvojica još u moru, vruće je, što drugo da rade, kad ono vriska i naganjanje opet počinju. Potpuno isti scenarij. Budalasti Tome, moram tako reći, kad se već ne zna suprotstaviti Ivici, mogao bi barem pobjeći, ali ne, on samo vrišti i jauče. Niti toliko nije bistar. Jeste li se dosjetili zašto? Zato jer je «hipnotiziran» Ivičinom negativnom energijom, pa mu uredno dozvoljava da ga energetski crpi tako što ostaje u blizini i doslovno se nudi za maltretiranje.
 
I energetski ponovo slika ista. Pitam se zašto se Ivica «prešaltao» iz pozitivne u negativnu energiju ponovo, kad je sve bilo u redu – energije pozitivne, igra vrhunska. Neki razlog mora biti, samo ga još ne vidim. U to ugledam malenu curicu, valjda pet-šest godina kako sjedi na obali i samo promatra ovu dvojicu. Nikoga ne dira, ne uključuje se u događanje. Malo kasnije zovne ona Ivicu i shvatim da mu je to sestra. Mala Anita. Slatka petogodišnjakinja. Samo promatra ovu dvojicu koji i dalje jurcaju, Tomica krešti. Čisti mobbing. Pogledam njenu energiju – negativna samo tako. Znači Anita je stigla, nije napravila ništa. Sjela je na morsko žalo,  Ivica se odmah izneredio, unegativio, a ceh plaća Tomica.
 
'Ajde da eksperimentiramo i dalje. Zaustavim i njenu negativnu energiju, ponovo Ivičinu, a sada i Tominu, jer je zbog ponovljenog straha i on iz neutralne prešao u negativnu energiju. Evo ih sve troje kako se lijepo igraju. Uključila se Anita, donijela loptu, kolut, svašta kombiniraju njih troje. Konačno se i ja odem okupati, otplivam malo dalje, a u povratku  u plićaku se približim Aniti i Ivici. Anita pluta držeći se za madrac, Ivica pluta s loptom. Što rade još? Anita izmišlja neku priču, ne sjećam  se više jer je to bilo prošloga ljeta, ali priča čisti horor. Što će pričati uplašeno dijete uplašenome dijetetu? Horror priču. Isto vrijedi za odrasle koji gledaju ili čitaju horrore – priče, filmove.
 
Pružim se na ručnik, sunce lijepo grije, milina. Kad ono vriska opet. Ivica naganja Tomu, Tome opet vrišti, a ne bježi. Koji je vrag sad, pitam se ja. To mu ga dođe kao žargonski izraz, ali ispalo doslovno. Koje je novo lice u našoj mobbing priči? Baka. Donila baba dici sendviče. Dobra baba. Babi negativna energija k'o Luciferu. Baba «makne» energiju Aniti i Ivici, oni oboje Tomici, dernjava do neba.
 
'Ajte se lipo igrajte dica,' djeluje baba sasvim umilno pedagoški. 'Nemojte se svađat, nije to lipo'. Dica, naravno ne slušaju, jer su energetski unezvijerena, pa se tako i ponašaju. Dok Tomi konačno ne dođe iz guzice u glavu pa počne bježat svojoj kući vičući: 'Reću te ja mome ćaći, pa'š ti vidit!'
 
U novonastalom zatišju čujem ja kako dobra baba priča, valjda najbližoj nepoznatoj osobi koja govori istim jezikom, sljedeće: ' To su van moji unuci iz Zagreba. Od ćere su mi. Ona sutra dolazi po nji'. Tribali su ostat još dvi sedmice, ali ne mogu ja š'njiman. Evo vako su stalno, samo se svađaju ka' pas i mačka. Ni u Zagrebu i' nikad ne mogu ostavit same u kući, jer se odma' posvađaju ili potuku. Uvik š'njiman mora bit' ili mater ili ćaća… Mogli su se lipo kupat do početka škole. Ma kad ja ne mogu upravljat š'njiman. 'Ne more to niko. A ne znan kako su vaki ispali, na koga su se uvrgli, dobri moj Bože…'
 
Bidna Anita i Ivica. Svađat će se tako do kraja života. Kad malo odrastu, pokušati će, možda, prestati. Ali neće moći. Anita je već postala prava aktivna vampirica (linija «dobra baba - jadna mama - vaka,naka unuka/kćer» koja će jednog dana postati jadna mama, pa dobra baba itd., itd., » ne znam koliko generacija unazad i unaprijed) i taj model nikada neće biti poništen. Ivica će se uvijek osjećati ugroženim, Anita će mu uvijek piti energiju na slamčicu. Svađa stalno ispočetka. Katkad se kao vidi razlog, često i ne, ali svađa je između njih uvijek. Jer su ukalupljeni u vampirski model, a za njega nitko ne zna.
 
Tomica očito nema u obitelji ženskog vampira i nije izgradio Ivičin gard, da u nevolji krade energiju nekome drugome. Imat će vjerojatno sreće s partnericom kad odraste, jer nema u sebi negativnu vibru koju «usadi» mama-vampir s natpisom «ljubav» po kojoj onda «prepoznaje» partnerice (s kojima  mu, kako se pogrešno kaže, «proradi kemija»). Vjerojatno će imati problema sa šefovima-vampirima, koji će ga naganjati k'o vrag grešnu dušu (takav će vjerojatno biti Ivica), a on nikako neće razumjeti zašto. To su oni kojima je mama aktivni vampir, pa, nesretnici, moram tako reći, nađu i ženu jakog vampira.
 
I, da vas podsjetim, Ivica svejedno neće biti aktivni vampir, jer će jednoga dana kada mu majka umre, a on se možda rastane od žene ( i ne oženi odmah drugom), postati dobričina. Ako se takav scenarij odigra. Tako sam ga postavila da vam objasnim zašto su muškarci veeeliki vampiri , Jer su u negativnom energetskom kolopletu koji im plete više žena (majka, žena sestra/e, kćer). Muškarci jednostavno nemaju «svoju» vampirsku vibru (svako pravilo ima izuzetke, ne bih to znala reći u postocima, ali su vrlo mali).
 
Preberite malo po sjećanju. Koliko takvih braće i sestara znate? Koliko ih znate ukupno, a koliko ih je kao Anita i Ivica, u blažoj ili sličnoj varijanti? Izračunajte omjer. Zatim se malo raspitajte za one za koje mislite da nisu u Anita/Ivica modelu. Možda ipak jesu, samo vi to niste znali.
 
I na kraju razmislite o jednome stereotipu, koji svi uzimamo zdravo za gotovo kao čistu i neupitnu činjenicu: Curice brže sazrijevaju od dečkića. Marljivije su, ozbiljnije. Bolje uče, bolje se znaju koncentrirati …Zašto?
 
Svašta se vidi na plavome morskom žalu, ako ne gledate samo za plavušama (narančaste riječi su link)…
 
Srdačno vas pozdravljam, Serena

                                                                       

Za nove čitatelje ovoga bloga:
Od studenoga 2006. do kolovoza 2007. ovdje je obavljen veći 
dio moje knjige 
GEOMETRIJA BOŽANSKE ISKRE

i kako smo jedva preživjeli roditeljsku ljubav
.


Knjigu možete nabaviti u svim knjižarama u centru Zagreba 
i u drugim većim gradovima ili pouzećem od izdavača na 
mail mindpositive@vodatel.net. Sada nastavljam s temama 
koje u knjizi, zbog konciznosti, nisam mogla detaljnije razraditi, 
te s odgovorima na vaša pitanja.


Za potpuno razumijevanje ovih postova potrebno je pročitati 
knjigu.


                                                                         Sva prava pridržava autor
geometrija @ 20:51 |Komentiraj | Komentari: 24 | Prikaži komentare
četvrtak, kolovoz 30, 2007

Trebate još i novih stvari naučiti, a da ne govorim o utvrđivanju prijeđenoga gradiva. Izvještavam vas da su dva prethodna posta poglavlja iz epiloga «Geometrije božanske iskre». Ostala poglavlja iz epiloga u kojima je riječ o događanjima junaka svih priča u knjizi, nastalima od trenutka kada je knjiga započeta, pa do pred tiskanje, a to je skoro dvije godine, neće biti objavljena na blogu. Zašto? Zato.

 Knjigu trebate pročitati još barem dva puta CIJELU, a pojedina poglavlja i na preskok, kao pride. To sigurno ne možete s bloga. Sigurno zato jer ipak nisam prenijela cijeli tekst, a zatim zato što je zaista nezgodno čitati 300 stranica s ekrana. Ako želite zaista shvatiti. Ne priče o mojoj obitelji. To su ujedno priče o vama i vašoj obitelji. Nema puno situacija koje nas muče u životu. Sve ih je prošla moja obitelj, a slične takve i vaša. Ako čitate inteligentno (a to biste već mogli, jer vam je energija dobrano pozitivna ako ste na blogu sa mnom od početka) i ako zanemarite poneki detalj koji vas se ne tiče, naći ćete sebe. Naći ćete objašnjenja zašto se to događa i naći ćete energetskih uputstava i značenja koja prije uopće niste zamijetili. Ili radite temeljito, ili se okanite. To vrijedi za svaki posao.

 Najvažnije što ste do sada trebali naučiti (osim «vesele čarolije») jest to da fizički i umom razlikujete stanje kad vam je energija pozitivna, od onoga kad je negativna. To je razlikovanje potpuno nemoguće kad vam je energija negativna. Tada ste drveni, umrtvljeni fizički i psihički i ne zamjećujete ni crnu mačku kad vam prijeđe preko puta (što je naravno sasvim nebitno). Kad vam je energija pozitivna onda tu razliku jasno osjećate. U knjizi sam, da vam pomognem, navela simptome koje osjećate «pod negativnom energijom», kao i one «pod pozitivnom energijom». Naći ćete to. Sad je bitno da to jasno prepoznajete «celim telom» i umno.

 Opažajte što vam se događa, povezujte događanja na psihičkoj razini s onima na energetskoj. U knjizi imate toliko takvih primjera da ste sigurno shvatili kako se to radi. Znam da nećete upasti u paranoju ili bijes, jer ste dosada toliko već naučili da ste u stanju to prepoznati (još se može dogoditi) i odraditi «veselu čaroliju», te reći samoj/samome sebi 'Ljut/a sam, ali ne u dubini duše i to će me ubrzo proći. To je samo informacija koja mi je bitna, to nisam ja.'
 Radite «veselu čaroliju» zaista prosječno svakoga sata. Nisam to napisala tek tako. Majke mi.

 Pogledajte film «Apocalypto». Osim što je izvrstan, to je izvanredna priča o STRAHU. Mel Gibbson je zaista razumio strah i napravio čarobno inteligentan film o tome. Zanemarite kraj filma, pa mi javite jeste li prepoznali temu straha na svim razinama filma i jeste li shvatili što je na kraju bilo s glavnim junakom (prije kraja filma). Taj je film, prema mome mišljenju, trebao dobiti puno više nagrada, jer je u svakom pogledu savršen. Nije baš prepoznato. Takvo je vrijeme u kojem živimo. Preživit će Mel to. Dakle, Mel je napravio film o strahu.

 Znate da trebamo shvatiti strah do kraja. Da bismo živjeli ljubav. Nije nam strah bio potreban da bismo živjeli ljubav. Niti najmanje. Ali smo ga zatekli na planeti kad smo stigli. Svatko od nas je najprije bubnut strahom u glavu, od rođenja pa do kraja. Nismo znali do patiti zbog toga. Sada to možemo riješiti.
 
Srdačno vas pozdravljam, Serena
 
 

Za nove čitatelje ovoga bloga:
Od studenoga 2006. do kolovoza 2007. ovdje je obavljen veći dio moje knjige 
GEOMETRIJA BOŽANSKE ISKRE

i kako smo jedva preživjeli roditeljsku ljubav
.


Knjigu možete nabaviti u svim knjižarama u centru Zagreba i u drugim većim gradovima ili pouzećem od izdavača na mail mindpositive@vodatel.net. Sada nastavljam s temama koje u knjizi, zbog konciznosti, nisam mogla detaljnije razraditi, te s odgovorima na vaša pitanja.

Za potpuno razumijevanje ovih postova potrebno je pročitati knjigu.

geometrija @ 08:45 |Komentiraj | Komentari: 7 | Prikaži komentare
ponedjeljak, kolovoz 27, 2007
  
Tehniku sam nazvala VESELA ČAROLIJA kako je ne biste radili grčevito, zabrinuto ili bijesno. Radite je baš – veselo. Radite je kao svoj mali crtić u kojem ste vi glavni lik - i subjekt i objekt radnje. Ne trebaju vam posebno izolirana situacija i mir u prostoru. Možete je raditi svugdje i uvijek, jer vam upravo tehnika vesele čarolije, tj. čakre koje se slobodno vrte u smjeru kazaljke na satu, donose mir, ljubav, ispravan stav i ispravno ponašanje u svakoj situaciji.
 
Odraditi je treba svakih sat vremena, a može i češće, počevši odmah nakon buđenja, zadnji put prije spavanja. Nakon izvjesnog perioda može se prorijediti broj izvođenja na svakih nekoliko sati. Učestalost se određuje intuicijom – ne može se uraditi previše, a može premalo. Kad to primijetite, naprosto povećajte broj izvođenja. Korak 1 i korak 2 odradite točno kako su opisani. Svi vremenski intervali i broj ponavljanja ovise o vašoj intuiciji, a ovdje su navedeni za približnu orijentaciju.
 
 Korak 1: prekinuti sve «niti» negativne energije koje primamo ili šaljemo
 
 
1 a)      Zamislimo sebe kao cijelu figuru i kako mač od svijetloplave svjetlosti kida potezima od glave do pete sve «niti» negativne energije koje idu okomito na nas ili od nas. I tako nekoliko puta dok mač ne obiđe cijelu našu figuru. Završi se s tri poprečna poteza mačem iznad glave i s tri poprečna poteza mačem ispod stopala.
 
1 b)      «Niti» negativne energije koje nakon presijecanja mačem preostanu i strše iz čakri, zavežemo u čvor. To je potrebno uraditi za svaku čakru.
 
1 c)      «Niti» negativne energije koje nakon presijecanja mačem preostanu i strše po cijelom tijelu, brzim potezima skupimo u manje snopiće i također zavežemo u čvor. Tako obradimo cijelo tijelo.
 
(Kad nemamo dovoljno vremena, odradimo barem točku 1a)
 
 Korak 2: pokrenuti sve čakre u smjeru kazaljke na satu
 
( nekoliko minuta nakon što ste obavili korak 1)
 
 
2 a)      Zamislite prvu čakru, koja je smještena na dnu kičme i širim krajem «gleda u pod», kako se vrti u smjeru kazaljke na satu (kao kada taj sat gleda netko tko leži na podu).
 
2 b)      Zamislite nasuprotni dio prve čakre - čakru na vrhu glave, kako širim dijelom, ili bazom, stošca «gleda u strop» i zavrtite je u smjeru kazaljke na satu (kao kada taj sat na vašoj glavi gleda netko sa stropa).
 
2 c)      Zamisliti prednji dio druge čakre - čakre koja je nekoliko centimetara ispod pupka, kako se vrti u smjeru kazaljke na satu (kao kada taj sat gleda netko ispred vas).
 
Zamislite leđni dio druge čakre - čakre čiji je vrh stošca spojen na prednji dio druge čakre, i zavrtite je u smjeru kazaljke na satu (kao kada taj sat gleda netko iza vas).
 
2 d)      Sve isto kao što ste napravili za prednji i leđni dio druge čakre, sad napravite za treći par čakri (u visini želuca), za četvrti par čakri ( u visini srca), za peti par čakri ( u korijenu grla), za šesti par čakri (između očiju).
 
 
 
·         Kad imate vremena, posvetite svakoj čakri barem 36 sekundi.
 
·         Kad imate još više vremena, a u nekim organima imate bolove ili bolesti, onda pokrećite čakru koja je u zoni tog organa oko 33 minute.
 
·         Ako ste imali dojam da ste bili izloženi jakoj negativnoj energiji, korak 2 nemojte napraviti odmah, nekoliko minuta, iza koraka 1, nego desetak pa i dvadeset minuta iza koraka 1.
 
·         Vrlo brzo ćete osvijestiti kako se psihički i fizički osjećate kad ste u polju pozitivne energije, a kako kad ste u polju negativne energije. Kad osjetite da ste u polju negativne energije, odradite tehniku vesele čarolije čim osjetite prvi nagovještaj negativnosti.
 
·         Ako su vam noći teške i osjećate da ste tokom noći u kovitlacu negativne energije, prije spavanja programirajte svoj um da ćete  se probuditi čim u snu osjetite negativnu energiju, otkuda god dolazila, odraditi korak 1 i korak 2, tj. potpunu tehniku vesele čarolije. (Napomena: Kasnije sam objavila tehnike efikasnjeg zaustavljanja negativne energije - "crnu plahtu" i "prešu". Ipak treba početi s "mačem" /jer je to tehnika prikladna za početak, iako ćete joj se i kasnije spontano vraćati,/ nešto kasnije s "CP", pa kad je savladate s "prešom". Kako usvajate ove nove tehnike zaustavljanja negativne energije, tako ih primjenjujte u  noćnim buđenjima.)
 
·         Ako to nije dovoljno, tj. i dalje se ujutro budite mamurni i umorni, navijte budilicu da se probudite nakon dva sata, odradite tehniku, navijte budilicu opet za dva sata i spavajte dalje. Usprkos buđenjima ujutro ćete biti puno odmorniji. Nekad je dovoljno nekoliko noći da biste «prestali ići na noćni bal vampira», a nekad tjedan ili dva. Samo izuzetno će trebati više vremena.
 
·         Budite pažljivi prema sebi i opažajte kako se osjećate fizički i psihički. Povežite to s osobama, sa situacijama, s dobom dana. Tako ćete se lakše izmaknuti situacijama i ljudima u čijem prisustvu postajete vampir ili žrtva, ili ćete se postaviti kako treba, tj. s nužnim granicama koje nećete prelaziti ni vi ni oni drugi. Svatko ima apsolutno pravo na svoj energetski prostor.
 
·         Tuširanje i kupanje u toploj vodi, a zatim i u moru, jezeru ili rijeci ima izuzetno povoljno energetsko djelovanje. Biti će dana kad ćete osjećati potrebu za tuširanjem i više puta dnevno. Napravite to, jer vam pomaže opustiti tijelo, a to uvijek dodatno opušta um.
 
·         U početku procesa energetske preobrazbe može se dogoditi da će fizičko tijelo imati potrebu čišćenja otrova. To se najčešće događa kao izbacivanje sluzi iz sinusa, bronhija, crijeva, a onda to izgleda kao prehlada. To je potpuno u redu, i kad traje nekoliko tjedana. Nemojte odmah posezati za antibioticima, možda vam neće ni trebati. Radije inhalacijama, toplim čajevima i oblozima pospješite što temeljitije izbacivanje sluzi. I, naravno, što češćom vizualizacijom čakri.
 
·         Pročitajte ovu knjigu barem još dva puta kad osjetite da je vrijeme za to. Zašto? Jer sadrži sve informacije koje vam trebaju, ali ih u prvom čitanju sasvim sigurno ne možete sve uočiti, niti shvatiti. Kako vježbanjem čakri, tj. primjenom vježbi vesele čarolije, vaša energija bude rasla, tako ćete bolje razumijevati ovu knjigu i više informacija koristiti.
 
 
Tehnika vesele čarolije vam treba samo u prijelaznom razdoblju dok ne stabilizirate vlastitu pozitivnu energiju i dok ona ne dosegne vrlo visoku frekvenciju. Na toj razini, koju ćete sigurno doseći ako redovito vježbate tehniku vesele čarolije, dovoljno će biti da nekoliko trenutaka zamislite-vizualizirate sve svoje čakre odjednom kako se vrte u smjeru kazaljke na satu i negativni val će se odbiti od vas uz minimalni utjecaj na vaše pozitivno polje, koje će se u tih nekoliko trenutaka vizualizacije vratiti na vašu maksimalno dostignutu frekvenciju.
 
Važno je naglasiti da korak 1 kao «obrambena mjera» ima smisla i učinka samo zajedno s korakom 2, koji je stvaralački čin, kreacija. Kad stabilizirate kreaciju (pozitivnu energiju), više vam nikakva zaštita, niti obrana, ne treba. 

Srdačno vas pozdravljam, Serena
 

Za nove čitatelje ovoga bloga:
Od studenoga 2006. do kolovoza 2007. ovdje je obavljen veći dio moje knjige 
GEOMETRIJA BOŽANSKE ISKRE

i kako smo jedva preživjeli roditeljsku ljubav
.


Knjigu možete nabaviti u svim knjižarama u centru Zagreba i u drugim većim gradovima ili pouzećem od izdavača na mail mindpositive@vodatel.net. Sada nastavljam s temama koje u knjizi, zbog konciznosti, nisam mogla detaljnije razraditi, te s odgovorima na vaša pitanja.

Za potpuno razumijevanje ovih postova potrebno je pročitati knjigu.

geometrija @ 10:24 |Komentiraj | Komentari: 27 | Prikaži komentare
srijeda, kolovoz 22, 2007

Svako sociološko, ili psihološko, istraživanje obično ima tzv. kontrolnu grupu. To je grupa koja npr. ne dobiva isti lijek kao ostali, ili ne zna da dobiva lijek, ili grupu koja ne sluša ista objašnjenja kao ostali da se izbjegne utjecaj sugestije ili placebo efekt. Kako cijela moja priča nije uopće počela kao istraživanje, nego sam tek kasnije shvatila da ona to ipak jest, kontrolna grupa mi nije bila niti nakraj pameti. Pa  ipak sam je imala. Kontrolnu grupu od jednog jedinog člana, doduše. Ali je taj član bio potpuno imun na bilo kakvu sugestiju, naprosto zato jer nije mogao imati ni najmanju informaciju o tome što istražujem i što se meni, Ivoni i Vedranu događa. Dakle, kontrolna je grupa bio naš mačak Kiki.

 Kako je Kiki postao kontrolna grupa? Nekoliko mjeseci prije no što je Vedran otišao od mame i doselio se k nama, nabavio je malog mačka i nazvao ga Kiki. Vedran i Ivona bili su presretni što su imali svog mačka. Kad je Vedran doselio k nama, donio je i Kikija. Sve je bilo divno i krasno neko kraće vrijeme, a onda je Kiki počeo dobivati velike kvrge na glavi promjera jednog centimetra, više njih odjednom. Kvrge su ga svrbjele, on ih je češao i tako inficirao i kvrge su postajale opasne rane. Veterinari nisu znali zašto se kvrge i rane pojavljuju, iako im je ta pojava poznata. Davali su masti i antibiotike protiv infekcije uz prognozu da će se Kiki toga teško riješiti. I zaista, rane su prolazile, ali bi se ubrzo stvarale nove, ne samo na vrhu glave nego i po vratu. Na tim mjestima bi otpadala dlaka, pa je naš macan ljepotan počeo sličiti na golovratu kokoš. Svrbljive rane su očito Kikiju bile veliki problem, a ni antibiotike nije mogao piti vječno.

 Rane na glavi su se nekako izmjenjivale s ranama na vratu. Onda sam jednog dana primijetila da se rane na Kikijevu vratu podudaraju vremenski s ciklusima kad su Vedrana jako boljeli zubi i kad je zbog granuloma posjećivao zubara. Bila su tri ciklusa s manjim pauzama kako je Vedran posjećivao zubara, a tako su se i Kikiju otvarale rane na vratu.

 Kao i tokom cijelog mog istraživanja, informacije su stizale od svakud - samo ih je trebalo uočiti (rekla sam vam – opažajte!). Već sam počela naslućivati da su Kikijeve kvrge-rane povezane s pojačanim vampirskim napadima na Vedrana, Ivonu i mene. I zaista, kad smo se u nekom periodu privremeno uspijevali riješiti svojih vampira, Kikiju je bivalo bolje, razdoblja bez rana bivala su sve duža.

 Konačna potvrda da je Kiki jednako kao i mi patio od negativne energije, stigla je u vrijeme kad smo imali problema s vampiricom Ninom. Ona je kao stara žena najviše problema imala s kostima i to u području kukova. Njene vampirske napade sam osjećala upravo kao bolove u kostima nogu, a posebno u kukovima. Tehnikom vesele čarolije uspijevala sam neutralizirati te napade, ali su se oni znali ponavljati vrlo često u toku dana i noći, pa bih neko vrijeme ipak provela «pod opsadom». Kiki je bio senzibilniji od mene. Njegove čakre bi se zaustavile pod navalom negativne energije prije nego moje, pa je Kiki sada imao i rane na nogama. Riješio se rana na glavi i na vratu kad je Vedran uspio prekinuti svaki energetski kontakt s mamom, ali je zadobio rane na nogama jer smo se svi troje tek trebali riješiti vampirice Nine, što se nakon nekoliko mjeseci i dogodilo.

 Tako su mi Kikijeve rane još jednom potvrdile suštinsku  razliku između pozitivne i negativne energije, činjenicu da energija, pozitivna ili negativna, djeluje na daljinu, činjenicu da negativna energija izaziva bolesne promjene na fizičkom tijelu i na psihi.

 Još jednu potvrdu sam dobila preko Kikija. Kiki je  mačak s čvrstim karakterom. Osobito se ne da nikome maziti. Mazi se vrlo rijetko i to samo i isključivo kad  on sam to želi. Vrlo je inteligentan i uporan. Lako  shvaća od kojih zabrana bismo mogli odustati, a koje su  zabetonirane i moraju se poštovati. Ipak, pokazao je jednu naizgled vrlo neinteligentnu slabost. Gospođa Nina, spominjana žestoka vampirica, stanovala je u stanu u našoj zgradi i u našem stubištu. Dok smo još imali kontakte s njom, Kiki je znao otići k njoj u posjetu. Kad smo shvatili da moramo prekinuti svaku vezu s njom, nismo više puštali Kikija na stubište. Prošla je otada godina dana, on još nije odustao od pokušaja da ide gospođi Nini. Čak štoviše, Kiki je slaba točka preko koje Nina upada u Vedranovo i Ivonino polje. Kiki koji je razumio kad sam mu rekla: «Ne želim da spavaš na mom krevetu. Otiđi kod Ivone i Vedrana» i koji je to poslušao, još nije imao obrambeni mehanizam od negativne energije. To potvrđuje tezu koju sam preuzela od genetičara Dawkinsa - da paraziti, dakle i vampiri, hipnotički obrade žrtvu tako da im ona naprosto hrli u susret i ne pada joj na pamet da se udalji ili obrani. Dakle, nije Kiki neinteligentan, nego je hipnotiziran kad uporno želi ići gospođi Nini.

 Tako je Kiki potvrdio sve glavne teze o vampirizmu i njegovom štetnome utjecaju isključujući bilo kakvu mogućnost sugestije ili placebo efekta, koja bi eventualno bila moguća kod ljudi.

 Mislim da bi se ove teze mogle dodatno potvrditi vrlo jednostavnim istraživanjem  na kućnim ljubimcima. Trebalo bi provjeriti tezu koliko se bolesti kućnih ljubimaca podudara s bolestima u obitelji vlasnika. To mi je pitanje prvi put palo na pamet kad mi se jedna prijateljica godinama jadala da joj kćer ima problema s bakterijom Ehscerihijom colli u bubrezima. Onda se poslije nekoliko godina nastavila jadati kako njihov pas ima problema s istom bakterijom također  u bubrezima.

 

PS Prošla je godina i po otkada sam pisala ovaj tekst i Kiki više nikada nije dobio kvrge i rane po tijelu. Ima prekrasno gusto sivo bijelo krzno i ogroman je. Nisam nikada vidjela običnoga mačka tako velikoga. Što je dodatni dokaz da su njegovi vlasnici – Ivona i Vedran uspješno riješili najveće energetske probleme. Iako, nije još sve riješeno do kraja,  ali je na drugoj energetskoj razini i u neusporedivo manjem obimu. 

Srdačno vas pozdravljam, Serena


 

 Za nove čitatelje ovoga bloga:
Od studenoga 2006. do kolovoza 2007. ovdje je obavljen veći dio moje knjige 
GEOMETRIJA BOŽANSKE ISKRE

i kako smo jedva preživjeli roditeljsku ljubav
.
Knjigu možete nabaviti u svim knjižarama u centru Zagreba i u drugim većim gradovima ili pouzećem od izdavača na mail mindpositive@vodatel.net. Sada nastavljam s temama koje u knjizi, zbog konciznosti, nisam mogla detaljnije razraditi, te s odgovorima na vaša pitanja.

Za potpuno razumijevanje ovih postova potrebno je pročitati knjigu.



geometrija @ 19:27 |Komentiraj | Komentari: 9 | Prikaži komentare
srijeda, kolovoz 15, 2007
 Glupo pitanje? Znanstvenici tvrde da koristimo 5-10% kapaciteta mozga. Nisam pokušala kvantificirati, ali i disanje nam je daleko ispod potreba i mogućnosti.
Naravno, kad smo u kolopletu negativne energije.
 
Kad pokrenemo pozitivnu energiju, i jedan i drugi proces počnu se poboljšavati. Svakako, oni su i povezani. Disanje omogućuje sve kemijske procese u tijelu. Ipak, disanje možete poboljšati tek kad poboljšate energetske procese. S energijom smo na području fizike. Fizika je kemiji mama. Kemija ne bi sebe razumjela bez fizike. Neću sada do matematike…
 
Dakle, disanje.
 
Jednostavno, opažajte svoje disanje kad radite «veselu čaroliju».
 
SPONTANO prodišete.
 
 Disanje vam je sve dublje i ravnomjernije. Kako napredujete u energetskom procesu, tako vam je disanje sve bolje i bolje. Ako ste spontano prodisali dok radite «veselu čaroliju», to vam je ujedno znak da ste zaista pokrenuli pozitivnu energiju, čakre.
 
Tko god se bavi kakvom tjelovježbom, tko god je išao na kakav tečaj relaksacije, duhovnih mambo-džambo vježbi i sličnoga,  zna da su instruktori uvijek upozoravali – dišite!. To vam je malo uspijevalo, ali malo. Zašto? Jer ne možete pravilno i potpuno disati dok niste potpuno psihički i fizički relaksirani. Potpunu psihičku i fizičku relaksaciju donosi vam tek pozitivna energija. Kažem potpunu. One druge vježbe malo poprave situaciju, i to je dobro. Ali mi želimo ne samo poboljšanje, mi želimo sebe i svoj život najboljima što mogu biti, optimalnima. A to je onda – pozitivna energija, «vesela čarolija».
 
Opažajte sebe. Da biste u potpunosti shvatili koju ste prekrasnu novu stvarnost počeli stvarati. Da biste povezali ovo novo znanje o pozitivnoj energiji s rezultatima koje postižete. S njihovom zakonitošću. Slučajnosti je sve manje. Vi stvarate. Sebe i svoj svijet.
 
Tako, obratite pažnju na disanje. Nikakve tehnike disanja, nikakvo forsiranje. Radite «veselu čaroliju» i promatrajte svoje disanje. Promatrajte, opažajte sve, ali sada, baš disanje.
 
Disanje je sukus života. Glavni znak života. Živi smo dok dišemo. Ako dišemo napola, cijeli život nam je napola. Možda dišemo 10%? Ajoj, živote, gdje si?
 
Radite «veselu čaroliju», opažajte disanje i onda ćete vidjeti kako je sve više života u vama. Sve više života u vama, znači da je VAŠ SVIJET sve veći, sve bogatiji, sve raznolikiji.
 
I da zaokružim s mozgom – već sam nadugačko i naširoko objašnjavala kako smo u negativnoj energiji doslovno glupi. Možemo biti lukavi, možemo biti ograničeno logični, prividno uspješni na ograničenim područjima, ali uvijek daleko od shvaćanja istine, uvijek daleko od shvaćanja stvarnosti i nikad ne razumijemo «cijelu sliku». I tom mozgu, za kemijski dio funkcioniranja treba kisik, znači disanje. Dišite, bit ćete i pametniji. Stići ćete do «cijele slike».
 
Nije mi još nitko prijavio kako je postao pametniji. Što se ustručavate? Sigurno ste počeli rješavati neke situacije u poslu, u kući, možda naizgled i trivijalne, ali ste ih bez razmišljanja porješavali. Vjerojatno ste u puno boljem odnosu s kompjutorom i svim napravama baziranim na njemu. Vjerojatno se više ne bojite novih situacija («Pa kako ću ja to? To je teško!») i naprosto ih riješite. Spontano, bez razmišljanja, bez otezanja. Situacija je tu, vi niste blesirano zamrznuti, nego krenete i napravite. Situacija je već drugačija. Jer sada život teče. Ne stoji. Sve je novo, uzbudljivo. Ne morate ići u prašume Amazone, da biste doživjeli uzbuđenje i izazov pustolovine. Vaša svakodnevica postaje uzbudljiva avantura. Ali opažajte. U prašumi ako ne gledate oko sebe začas će vas ugristi otrovna zmija ili kukac, ili ćete pasti u provaliju. Gledajte sebe, gledajte oko sebe u ovoj «običnoj» svakodnevici. Koliko zanimljivih znakova … što li znače? Počnite s gledanjem, opažanjem.
 
Kao uvod u neku drugu temu, jedna zanimljiva vježbica  –KREVELJITE SE. Što češće, to bolje. Mislim, da će biti bolje ako vas nitko ne gleda , ali sam skoro sigurna da ćete - uživati. (E, lipi moji, ča se čudite? To van je tako, provajte, pa ćete vidit'!)
 
Srdačno vas pozdravljam, Serena
 
PS Devet puta sam podcrtala opažajte, i sada deseti. Kada sam trogodišnjoj nećakinji pri njenom prvom odlasku u kino, po treći put počeli objašnjavati što je «kino», ona me nestrpljivo prekinula : «Ma znam, to, već si mi rekla…» 

                                                               

  Za nove čitatelje ovoga bloga:
Od studenoga 2006. do kolovoza 2007. ovdje je objavljen veći dio moje knjige 
GEOMETRIJA BOŽANSKE ISKRE

i kako smo jedva preživjeli roditeljsku ljubav

Knjigu možete nabaviti u svim knjižarama u centru Zagreba i u drugim većim gradovima ili pouzećem od izdavača na mail mindpositive@vodatel.net. Sada nastavljam s temama koje u knjizi, zbog konciznosti, nisam mogla detaljnije razraditi, te s odgovorima na vaša pitanja.

Za potpuno razumijevanje ovih postova potrebno je pročitati knjigu


                                                             Sva prava pridržava autor
geometrija @ 21:26 |Komentiraj | Komentari: 14 | Prikaži komentare
četvrtak, kolovoz 9, 2007
 
 Na dosta mjesta u mojoj priči sam spomenula Boga. Kakvog Boga ja to spominjem? Ne znam.
 
Ljudska predodžba Boga je različita od kulture do kulture, od religije do religije. Ona se mijenja i u vremenu. Zapadnjačka kultura jako cijeni starogrčku kulturu, jer je iz nje i potekla. A kako nam je samo različit pojam Boga i božanskog, nama zapadnjacima, od one kulture za koju mislimo da nam je izvor. Kako su samo smiješne religije koje apsolutiziraju svoje viđenje Boga kao jedino ispravno, ili barem kao nadmoćno drugima. Sve danas prisutne varijante zamišljanja Boga su naprosto okamenjene ideje iz prošlosti. Međutim, pojam Boga, koliko god može biti netočan u svojoj raznolikosti u raznim religijama, i dalje je koristan - jer pokreće nešto dobro u nama, jer sasvim sigurno sadrži najvišu istinu i univerzalni zakon, pogotovo u izričaju da je Bog ljubav.
 
Koristila sam u ovoj priči u više navrata nekoliko općih mjesta iz kršćanstva, religije u mojoj tradiciji, naprosto zato što su to duhovne i univerzalne istine i što su u svojoj slikovitosti prepoznatljive i bliske mnogima, ne zato što zagovaram ili ne zagovaram bilo koju religiju. Tema religije nije u ovoj priči.
 
Osobno ne znam kakav je Bog na kojega se pozivam, iako sam u pozitivnom energetskom polju i imam vjerojatno najvišu moguću vibraciju na planeti Zemlji (koja je svakome dostupna u tri mjeseca ili tri godine, svejedno). Mislim da je tome razlog to što pojam božanskog ne može biti kreacija jedne osobe. To je pojam koji stvara tzv. kolektivna svijest (pojam između univerzalne svijesti i svijesti pojedinca). Ja sad ne participiram u kolektivnoj svijesti, jer nema pozitivne kolektivne svijesti, one s kojom bi moja sadašnja energija bila kompatibilna tj. rezonantna. Ako pozitivna energija prevlada, što je sasvim moguće, i moguće u relativno kratkom vremenu, iz takve kolektivne svijesti će proizići jedno sasvim drugačije shvaćanje pojma Boga. Sasvim drugačije.
 
Bog više neće biti utemeljen u našoj vjeri, nego u našem znanju. Vjera nam treba dok ne znamo. Kad budemo spoznali Boga, ta vrsta vjere nam neće trebati. Isto se istim spoznaje. Put do spoznaje Boga vodi preko spoznaje božanske iskre u nama. Govorim rječnikom kršćanske tradicije. Postoje religije koje nemaju kao kršćanstvo svemoćnoga i samo jednog Boga odijeljenog od čovjekova individualnog bića. Možda će njima ova spoznaja biti lakša. Da se ne zabunimo, ne govorim o znanstvenoj spoznaji temeljenoj na klasičnim znanstvenim dokazima i eksperimentu, jer će se i te metode promijeniti. To je neposredna spoznaja, onako kako spoznajemo sami sebe, uvidom u kojeg nema sumnje. Znam da jesam, jer jesam. Tako ćemo znati i Boga, koji će u našim očima, zapravo u našim srcima, biti jedan sasvim drugačiji Bog. U ovome času nije moguće reći ništa više od ove metodološke napomene. Nije ni potrebno. Radujem se vremenu koje je ispred nas, a zapravo je uvijek bilo tu, u nama.
 
Eto, tako sam našla ono što sam cijeloga života tražila. Spoznala sam onu «drugu» stvarnost koju sam oduvijek naslućivala. Stvarnost u kojoj su mogući ljubav, dobrota i ljepota. Stvarnost koja ne ostavlja baš nikakav prostor i mogućnost za strah, nasilje i sve ostale ružne stvari. Stvarnost u kojoj ne postoji dvojnost, u kojoj ne postoje «dobro» i «zlo». Stvarnost u kojoj može postojati samo dobro, samo ljubav. Stvarnost koja nije daleko među zvijezdama, nego tu u nama, gdje je oduvijek i bila. Samo je nismo shvaćali, pa je zato nismo ni živjeli. Što je još važnije, spoznala sam kako je jednostavno stići i ostati u toj dimenziji i kako je to «posao» koji apsolutno svatko može «odraditi» sam za sebe, bez obzira na «objektivne okolnosti». Ovo nisu nikakve tlapnje ili maštarije. Naprosto sam sve što tvrdim provjerila. Iskustvom, samospoznajom. Nikakvi instrumenti nisu mi bili potrebni, iako su već izumljeni uređaji koji gotovo sve, ili čak možda sve što sam iskusila, mogu registrirati. Možete čekati iks godina da vam neki znanstvenici nekim uređajima potvrde moje riječi, a možete, eto, baš danas, sad odmah, početi vlastitu provjeru. Sve što vam treba - imate. Sve što za početak trebate znati, sad znate. E, pa živjeli! Tako se kod nas kaže. Odoh ja, ne trebam vam više.
 
 
Ljubav je sve što postoji.
 
Ljubav je univerzalna komunikacija.
To je energija koja je stvorila univerzum
I koja ga održava u postojanju.
Bog je ljubav.
Sva materija je stvorena ljubavlju.
Postoji unutarnja ljubav
Koja govori svakome
Koji je želi čuti.
Lišće postoji
Zbog ljubavi.
 
(Emmanuel's Book)

Srdačno vas pozdravljam, Serena

 

Za nove čitatelje ovoga bloga:
Citiram ulomke svoje knjige 
GEOMETRIJA BOŽANSKE ISKRE

i kako smo jedva preživjeli roditeljsku ljubav
.
Preporučam da pročitate od prvog posta redom dalje da biste točno razumjeli ideje koje iznosim,
Naravno, najbolje je pročitati cijelu knjigu.


                                                                 Sva prava pridržava autor
geometrija @ 13:20 |Komentiraj | Komentari: 4 | Prikaži komentare
nedjelja, kolovoz 5, 2007
Trebamo biti ponosni na svaki stupanj slobode koji postignemo: kao osobe, kao obitelji, kao narodi, kao Planeta... Korak slobodi svakoga pojedinca otvara prostor onima oko njega da i oni naprave korak ka slobodi. U konačnici nitko ne može biti potpuno slobodan dok nisu svi oko njega slobodni.

"Čovjek nije otok, čovjek je more", svaka kap je moru bitna. Svi smo povezani beskrajnim morem energije.

Osobne slobode i slobode zajednice međusobno su povezane. Korak prema jednoj omogućuje korak prema drugoj. Te korake uvijek počinju pojedinci, neki put samo zato što su hrabri, drugi put samo zato što su osviješteni. I hrabri i osviješteni ponekad budu proglašeni herojima.

Do slobode nikad ne stižemo jednim korakom, ma kako velik bio. Ali svaki takav korak  neizmjerno je važan, i zato trebamo biti skromno ponosni na njega. Jer onda možemo napraviti sljedeći korak.

Bez slobode nema ljubavi. Jedna drugu podupiru.

Sve krene od pojedinca, kad odluči da želi biti slobodan, kad odluči da želi voljeti. Na bilo kojoj razini, u bilo kojim okolnostima. Ta je odluka uvijek potrebna, kao čin hrabrosti i čin osviještenosti.

Pišem ovo sjećajući se suza koje su mi tekle prije dvanaest godina na današnji dan u znak zahvalnosti svima koji su  branili slobodu. Pišem njima, časnim ratnicima, da znaju da nisu ginuli i stradali uzaludno, samo za tko zna kakve  političke ciljeve. Politika je tu petljala i zapetljala štogod je mogla i zato je došlo stani-pani. Ili se brani ili zlo zavlada, zlo koje nije naviralo samo s jedne strane. Kad se časni ratnici danas ponekad s gorčinom pitaju "Čemu?", svi znamo da je trebalo, jer je, bez obzira zašto, došao trenutak kad se moralo braniti. Branili su sebe, svoju obitelj i sve nas. Časni ljudi u tom ratu obranili su nas od zla.  Mi to znamo i poštujemo. Mi neki koji njih ne poznajemo i oni ne poznaju nas. Ali znamo za njihov hrabri čin, poštujemo ga  i pamtimo ga.

Poštovanje prema hrabrim i časnim ratnicima koji brane  slobodu zajednice kad dođe trenutak da se braniti mora, usadili su mi moji otac i majka, partizani u drugom svjestskom ratu. Nepoznati i mali kao što su svi oni koji brane slobodu. Veliki ako svatko od nas cijeni njihov čin.

A onda idemo dalje, nekim novim slobodama. Svatko ima priliku raditi za   slobodu. Ne trebamo čekati ratove za to. Sloboda ima raznih. Sve su važne.

Srdačno vas pozdravljam, Serena


geometrija @ 14:32 |Komentiraj | Komentari: 7 | Prikaži komentare
srijeda, kolovoz 1, 2007


 Pjevati, plesati, svirati…

 Nešto od toga vam ide. Pa se posvetite tome. Učlanite se u zbor, otiđite u plesnu školu, učite neki instrument.  Počnite sad. Nije kasno. Ja sam prije šest mjeseci počela učiti svirati harmoniku (a mogli ste naslutiti koliko godina imam).  Već sviram – hej, svirači…

 Neka oni koji imaju sluha (ma mogu i ostali, ali sluhistima će biti jasnije) naprave sljedeći test:

 Otpjevajte neku melodiju koji dobro znate glasno, iz sve snage…Potegnite koliko možete visoko i duboko.

 Odradite veselu čaroliju i nekoliko minuta vrtite sve čakre.

 Sad se koncentrirajte samo na grlenu čakru. Vrtite je nekoliko minuta.

 Zatim otpjevajte onu istu melodiju, a dok pjevate stalno vrtite grlenu čakru.

 Pa nam javite rezultat.

 Gdje sam ono stala? A, život je lijep.

 Srdačno vas pozdravljam, Serena
PS Ima friških komentara na prethodnome postu.
                                          

 Za nove čitatelje ovoga bloga:
Citiram ulomke svoje knjige 
GEOMETRIJA BOŽANSKE ISKRE

i kako smo jedva preživjeli roditeljsku ljubav
.
Preporučam da pročitate od prvog posta redom dalje da biste točno razumjeli ideje koje iznosim,
Naravno, najbolje je pročitati cijelu knjigu




                                          Sva prava pridržava autor
geometrija @ 21:23 |Komentiraj | Komentari: 9 | Prikaži komentare
srijeda, srpanj 25, 2007
 Došli smo de velikih riječi, do velikih  misli o Bogu, o kvantnoj fizici i svijesti, o spoju duhovnosti i znanosti…Kako sam stigla do toga, pita me Borajski.
Nije da nisam uvijek razmišljala o tim velikim idejama, ali do originalnih stavova o svemu tome, (da originalnih – nezamislivo drugačijih) došla sam na jedan vrlo jednostavan način: ŽELJELA SAM DOBRO SVOME DJETETU.
 
Nekako se dogodilo da na blogu nedostaje početak knjige, moja priča o meni, bolesti moga djeteta. Zato nabavite knjigu i pročitajte to.
 
Ovako glasi posveta knjige:
 
Ovu knjigu posvećujem svojoj kćeri,
Jer sam od nje najviše naučila.
Ona je bila mudra kao i svako dijete,
A ja sam bila dovoljno pažljiva i
Skromna da to uočim i ne pokvarim.
 
Željela sam dobro svome djetetu, ali sam bila poštena, vidjela sam da ne uspijevam. Moje dijete je bilo fizički bolesno. Deset, dvanaest godina, od rođenja.  Uspjela sam da to ne utječe bitno na njenu psihu, jer sam puno proučavala psihologiju,  ali sam osjećala da to neću dugo održati, ako ne shvatim razlog bolesti njenoga tijela.
 
Moji roditelji su željeli meni dobro, a moj život je bio SUCH A MESS, konfuzija bez glave i repa. Puno sam mislila, drek znala.
 
To sam htjela riješiti. Htjela sam svoj život dovesti u red.
 
Nisam htjela ponavljati roditeljske pogreške, činilo se da radim drugačije od njih, a pogreške su i dalje bile tu.
 
Nisam htjela da moje dijete ponavlja moje pogreške.
 
Kako glasi podnaslov moje knjige? «… I KAKO SMO JEDVA PREŽIVJELI RODITELJSKU LJUBAV» Ne roditeljsko zlostavljanje, ne roditeljski nemar, ne roditeljsku sebičnost. Jer većina roditelja nije takva, ne želi da bude takva. Velika većina. Većina roditelja misli da voli svoju djecu, želi da voli svoju djecu. I onda ispadne potpuno naopako. Već poslije treće godine «slatkice» i «najdraži» postaju gnjavatori, ne znamo što ćemo i kako ćemo s njima, ne razumijemo ništa…pa tako dokle smo živi.
 
Jer to što mi mislimo da je ljubav i da smo najslobodniji izraziti je prema svojoj djeci, nije ljubav. Nego je strah. To sam pokazala u «Geometriji…» tako  da i svaka kokoš može razumjeti.
 
To je bila moja motivacija: da razumijem svoje roditelje, sebe i svoje dijete.
 
Dosta «prizemni» ciljevi, rekli bismo, a doveli su me do RAZUMIJEVANJA BOGA (LJUBAVI). Ne do VJERE, nego do SHVAĆANJA.
 
Vidite, svi roditelji žele dobro svojem djetetu, a ne napišu «Geometriju…» Jer je želja ostala pusta želja. Nisu uspjeli NAUČITI, ZNATI.
 
Ja sam UČILA, jer sam znala da ne znam. ŽELJA ZA UČENJEM će vas uvijek odvesti daleko, daleko… Ne može svatko napisati knjigu. Ali zato možete čitati knjige. Možete pročitati «Geometriju božanske iskre», možete se potruditi shvatiti je i primijeniti je.
 
Učite pošteno, iskreno. U metrima knjiga koje sam čitala da bih SVOME DJETETU osigurala ono što mu treba, i za što sam kao roditelj ODGOVORNA, 98% toga bilo je za zaboraviti. Da bih našla ona vrijedna 2% morala sam pročitati svih 100%. Ali ja sam imala svoj CILJ, svoju ŽELJU i POŠTENO, ISKRENO sam radila na tome da je ostvarim.
 
Moja želja je bila DATI SVOME DJETETU MOGUĆNOST ZA ŽIVOT U LJUBAVI, BEZ NEVOLJA I MUČNIH NESPORAZUMA KOJE SAM SAMA PROŽIVLJAVALA, A  SVE ŽELEĆI NAJBOLJE.  Želeći najbolje vrlo često sam stizala do najgoreg. Prvi korak je da to sami sebi priznate. Bog je došao poslije. Nije mogao ne doći, ali je došao na kraju. I došao je, jer sam bila iskrena i poštena i svaki put sam priznala «Ne, to još nije ono pravo,  ovo je krivo, a ovo je polovično».
 
Ne mogu i opet ne naglasiti važnost ISKRENOSTI i POŠTENJA. Prema sebi i prema drugima. APSOLUTNE iskrenosti i poštenja, bez iznimke, bez odstupanja.
 
Znam da se mnogi koji još nisu shvatili «Geometriju…» sasvim čude, a možda malo i negoduju, kako sam tako rezolutna u onome što tvrdim. Osim svih drugih dokaza koje imam i koje sam u knjizi izložila, krunski dokaz moje, nazovimo je teze,  jest MOJA KĆER. Ona je moj krunski svjedok. Sada već odrasla osoba koja tako lijepo kroči ovim svijetom, tako sigurno vodi svoj život, tako bez napora rješava probleme na koje naleti, osoba koju ljudi je cijene i koliko oni to mogu, vole, ona njih smjesti točno gdje im je mjesto, oni se ne bune i kad je to zadnji red, jer osjećaju da je to ispravno. Ne ponavlja moje pogreške i u odnosu na mene u tim godinama, ona je mudrac. Skromna, a apsolutno sigurna u sebe. Naravno, potpuno fizički zdrava. Našla je svoju ljubav sa šesnaest godina, prolazila kroz probleme o kojima mnogi pišete na svom blogu, kroz nedoumice, zbrke. Dok nismo otkrili pozitivnu energiju, osvijestili pozitivno znanje. Njena ljubav, s istim mladim čovjekom, sada je onakva kakvu svi vi priželjkujete – ona i njen dečko zajedno otkrivaju život, zajedno uče, stvaralački rješavaju izazove koje im život postavlja, uživaju u svemu što im se događa, razumiju sebe, razumiju jedno drugo…
 
Ona je sa mnom živjela spoznaje iz «Geometrije…», ona je to od mene naučila i prije nego sam o tome govorila i pisala. Ona kao mlado biće  to znanje još nije bila zaboravila. Zato sam u posveti rekla da sam od nje najviše naučila. Mi se rodimo sa znanjem o pozitivnoj energiji, jer dolazimo s «onoga svijeta» koji je duhovni svijet. Kako sam se ja prema njoj počela ispravnije postavljati, tako je sve išlo nabolje. Kad su moje spoznaje dobile konzistenciju i bile u osnovi zaokružene, naš odnos,   njen život postao je harmoničan, lijep, nenaporan, uspješan, zanimljiv…
 
Moje je dijete bilo moja inspiracija i dokaz da sam uspjela, da sam našla put. Osim ostalih dokaza i argumenata o kojima pišem u knjizi.
 
Razumijte ovo i doslovno ponovite. Učite…
 
Nisam krenula od nebeskih visina iako sam ih voljela gledati, fizčkim i duhovnim okom. Krenula sam od najbližega, od onoga za što sam sigurno, najsigurnije bila ODGOVORNA – a to je moje dijete.
 
Nisam razmišljala o tome kako ću je poslati na studije u SAD, kako moram zaraditi brdo novaca u tu svrhu (i u ostale svrhe – veći stan, kuća, vikendica, bolji auto…), nego o tome kako da shvatim svoje pogreške, e da ih ona ne bi ponavljala. Naravno, moja kćer je vrlo uspješno završila fakultet u svome gradu, pa nam nije trebalo brdo novaca za to, a čim je počela raditi za nju se poslodavci otimaju jer je izvrstan radnik i stručnjak. Uvijek smo imali dovoljno novaca, nikada puno. To je sasvim dosta da stignete gdje god želite. Želja za UČENJEM će vas uvijek odvesti daleko, daleko, daleko…ne novci, iako onaj koji uči, taj nauči, a onda bude i novaca.
 
Boga se teško  može spoznati ako krenemo od toga da želimo spoznati Boga. U toj želji ima puno taštine, a posve nedovoljno snage za to. Treba krenuti od toga da želimo spoznati Čovjeka. Bog je stvorio čovjeka ne «na svoju sliku i priliku», jer Bog nema lika, nego je ista ISKRA, SVJETLOST, ENERGIJA u Bogu i Čovjeku. Ista dvostruka spirala, kao osnovni element,  koja ima dinamiku o kojoj u cijeloj knjizi govorim.
 
Htjela sam vam reći ove jednostavne stvari koje su me vodile kroz život i dovele do vrhunskoga znanja koje sam vam izložila, prije nego objavim zadnje poglavlje o Bogu.
 
Srdačno vas pozdravljam, Serena


 
Za nove čitatelje ovoga bloga:
Citiram ulomke svoje knjige 
GEOMETRIJA BOŽANSKE ISKRE

i kako smo jedva preživjeli roditeljsku ljubav
.
Preporučam da pročitate od prvog posta redom dalje da biste točno razumjeli ideje koje iznosim,
Naravno, najbolje je pročitati cijelu knjigu.
                                       Sva prava pridržava autor
geometrija @ 15:45 |Komentiraj | Komentari: 26 | Prikaži komentare
srijeda, srpanj 18, 2007
Neka nađu utjehe
Oni koji vjeruju
Da uvijek trebaju biti
Čvrsta stijena
A ne Anđeo koji stoji na njoj.
 
(Emmanuel's Book III)
 
 
Jedina bitna novost u cijeloj mojoj priči je: VRTITE SVAKIH POLA SATA SVOJE ČAKRE U SMJERU KAZALJKE NA SATU IDUĆIH GODINU DANA. I budite virtuozno uporni i pažljivi u tom procesu.
 
Ta «jedina» novost je praktično, na način relevantan za svakog pojedinca osobno, premostila razliku između «nekadašnja» dva svijeta: onog materijalnog i onog svjesnog (duhovnog). Ta «jedina» novost omogućava baš svakome od nas da se vine do nebeskih visina i ostvari ono što od izgona iz raja pokušavamo – da se vratimo u svijet ljubavi

Izložila sam vam svoje duboko doživljeno, duboko promišljeno i od nekih drugih rijetkih pojedinaca potvrđeno iskustvo. Došla sam na trag istine koja otvara put našoj evoluciji u sljedeću dimenziju postojanja. Takvo znanje mora biti jednostavno i svakome dostupno, mora biti ideja i ostvarenje istodobno. To je inherentno takvoj spoznaji. Da omogući takoreći trenutnu preobrazbu nas i našeg svijeta privida i sjena u jednu divnu stvarnost o kojoj je baš svatko od nas barem jedan put barem sanjao.
 
Što podrazumijevam pod «sljedećom dimenzijom postojanja»? Mi živimo u svijetu koji doživljavamo trodimenzionalnim i, jednostavno rečeno, nismo sretni u njemu. Sigurno najveće otkriće u zadnjih stotinu godina, Einsteinova jednakost između energije i materije, te njegova nova, četvrta dimenzija «prostor-vrijeme» nisu uopće utjecali na stanje svijesti na planeti. Jer je prosječna svijest na Planeti energetski negativna i nije u stanju shvatiti ono što su spoznali rijetki veliki umovi. Moje osobno i vrlo konkretno iskustvo pozitivne energije moglo bi biti iskustveno-svjesni doživljaj četvrte dimenzije o kojoj je Einstein govorio iz matematičko-fizikalne spoznaje.
 
Mislim da opisujem jedan posve drugačiji svijet, u kojem će i dalje stabla, kuće i mačke biti stabla, kuće i mačke. Ali naše drugačije shvaćanje energije i materije može sve promijeniti. Dosad smo sve u našem svijetu shvaćali na način borbe suprotnosti: teza i antiteza, akcija i reakcija, dobro i zlo, bog i vrag, plus-pol i minus-pol, materija i energija, tijelo i svijest, jin i jang, svjetlo-tama, čestica i antičestica, muškarac-žena… Što rade te suprotnosti međusobno? Bore se. To je naš način postojanja. Borba.
 
Što se događa kad sebe i svijest shvaćamo kao dvostruku spiralu? Jer čakre su DVOSTRUKA SPIRALA, kao i DNK. Ta dvostruka spirala prikazuje kako se kreće energija. Energija - to smo mi. Energija - to je naš svijet. Dvostruka spirala (ili dvostruki stožac) je osnovni oblik našeg postojanja. Kad svaka od tih spirala( ili slikovito, svaki od dva spiralno rotirajuća stošca koji su spojeni užim krajevima) rotira u smjeru kazaljke na satu - događa se dramatična promjena kretanja energije. Imamo energiju koja se uvijek kreće u istom smjeru. Nema suprotnih smjerova. Kad nema suprotnih smjerova kretanja energije, nema suprotnosti, nema borbe. Pa ipak, ta su dva smjera u međusobnom odnosu suprotna. Tako shvaćena suprotnost, koja zapravo nije suprotnost, nego istovjetan smjer rotacije, dovodi te dvije zavojnice u SKLAD, u RAVNOTEŽU. Nema borbe. Način egzistencije takvog oblika energije jest SURADNJA. Upravo to se opaža na psihičkoj razini, na razini svijesti. Kad dvije osobe imaju tako strukturirano kretanje energije, one spontano i uvijek surađuju, naprosto nema sukoba. Drugim riječima, nema straha. Ima LJUBAVI. Čak i kad samo jedna osoba postigne dovoljno visoku frekvenciju tako rotirajućih čakri, u kontaktu s negativnom osobom spontano dobiva suradnju te osobe. Konzekventno življena ljubav širi svjetlost, a tama odlazi. To je metafizika dvostruke spirale – ljubav.
 
Ako ovo ne shvatimo na kvantnoj razini, na razini energije, dosezi naših najgorljivijih ljubavnih nastojanja su paradoksalno nikakvi. To je ono što doživljavamo danas u našem trodimenzionalnom svijetu. Kad sebe shvatimo na razini energije i kad razumijemo oblik i smjer pozitivne energije, događa se dramatična promjena i mi smo s istim kućama, stablima i mačkama u četvrtoj dimenziji. Dvostruku spiralu, dvostruku čakru kojoj oba dijela rotiraju u smjeru kazaljke na satu možemo ispravno shvatiti i ispravno rotirati samo u dimenziji kugle, a to je to Einsteinova zakrivljena dimenzija prostor-vremena. I, još nam ostaje E=mc². Kako to da namjerom svijesti možemo pokrenuti fizičke, materijalne strukture našeg tijela da budu zdrave? Pa zato jer je E=mc². Jer su svijest i materija isto, duh i tijelo su jedno. Naravno, energija može imati nisku i visoku frekvenciju. Materija ima relativno nisku frekvenciju, a svijest ima izuzetno visoku frekvenciju. Što je viša frekvencija svijesti - veća je njena spoznajna moć, veća je njena moć da stvara ljubav i da stvara sklad u ovome svijetu, veća je njena stvaralačka moć, veća je njena moć da utječe na materiju. Što je viša frekvencija svijesti, bliži smo božanskom principu. Kako se stvara maksimalna frekvencija svijesti? Samo tako da svoje čakre, svoju energiju pokrenemo u smjeru kazaljke na satu i da stabiliziramo takvu rotaciju ( da ne dozvolimo da se zaustavi ili da rotira u suprotnome pravcu). U dužem ili kraćem periodu, svejedno, tako orijentirana energija teži svojoj maksimalnoj frekvenciji.
 
Ovu toliko jednostavnu metafiziku (a to baš doslovno jest metafizika) ne možete shvatiti negativnim umom. Ne možete je shvatiti ako niste pokrenuli energiju u pozitivnom smjeru - smjeru kazaljki na satu. To je logično. Ne možete spoznati Boga ako u vama ima straha. Isto se istim spoznaje. Bog je ljubav. Ako vam energija nije pozitivna, vi ne znate što je ljubav, vi ne živite ljubav, vi ne znate što je Bog. I ne znate što ste vi. A mogli biste biti ljubav, mogli biste biti Anđeo, ne tek čvrsta stijena. Zašto nam je ostavljena sloboda izbora? Nije li to tako zakompliciralo Univerzum? Ne, nije. Netko je imao vjere u nas. Netko nam je dao materiju i rekao: «Riješite tu stvar!».
 
Ovo je predzadnje poglavlje, ako ne računam Epilog.  Posjećenost bloga nije loša, iako ih puno ima daleko posjećenijih. Voljela bih naravno da svi ljudi ovo pročitaju i primjene. Razumijete zašto – nedavno je u jednom komentaru netko rekao: «Svijet bi tada bio ljepše mjesto». Pa se onda sjetim one narodne mudrosti da se «u raj polako ide».Pa one «strpljen – spašen». 'Ajde, dobro.
Zatim se zapitam zašto ima tako malo komentara?
Komentara o vašim iskustvima nakon što ste počeli vrtjeti čakre.
Shvatite ovo kao poticaj vama da date poticaj meni da i dalje pišem na blogu, jer je knjiga pri kraju.
Imam ja tema u glavi za godinu dana, ali bi bolje bilo da pišem o onome što vas zanima.
 
Srdačno vas pozdravljam. Serena
 
 
Za nove čitatelje ovoga bloga:
Citiram ulomke svoje knjige 
GEOMETRIJA BOŽANSKE ISKRE

i kako smo jedva preživjeli roditeljsku ljubav
.
Preporučam da pročitate od prvog posta redom dalje da biste točno razumjeli ideje koje iznosim,
Naravno, najbolje je pročitati cijelu knjigu.

Sva prava pridržava autor

geometrija @ 22:41 |Komentiraj | Komentari: 51 | Prikaži komentare
petak, srpanj 13, 2007
 
Niste valjda pomislili da smo sve rekli o stopalima. Popljuvali smo 'fuck me shoes' i sad uživamo kako smo bistri. Baš! To bi bio negativni mentalni model. Cilj kritike je popraviti stvar. Zaista, kad god krenete nešto kritizirati, budite spremni odmah predložiti ono bolje. Što se stopala tiče, najbolje je hodati bos/a. Kad god se može.
 
A na plaži, samo na plaži ne obuvajte one plastične opanke. Pa gdje ćete hodati bosi ako ne na plaži ?! Bodu kamenčići? Samo dan-dva. Ma je li ja to vas tješim? Vid' kneginja na zrnu graška…
 
Kad  ne možemo hodati bosi, recimo da smo obuli niske udobne cipele. Što sad? Mala uputa za veliku stvar: hodajte!
Ali kako? Lako!
Neka se ona fina struktura od pedesetak košćica, još više zglobića, i još više hrskavica, mišića i ligamenata – giba. A što stopalo radi, nego se giba? Kako ne! Noga se giba, a gle, što stopalo u većine radi? Bubne svom težinom o tlo.
 
Opažajte kako ste navikli hodati. Pljesnete cijelim stopalom na tlo. Skoro kao da hodate na gumenim perajama predviđenim za plivanje.
Neke ženskice pokušavaju nešto migoljiti kukovima, ali je to nasilu i uglavnom nije lijepo. Možda izazovno, ali ne i lijepo. Rijetko ćete ugledati nekoga tko hoda ritmično i cijelim tijelom, mekano, nekako prirodno.
 
Promatrajte malo ljude kako hodaju, recimo u onim satima koje provodite na terasama kafića u ovo ljetno doba. Zatim zamolite neka vam netko blizak i dobronamjeran opiše kako vi hodate (nemojte da netko sluša! (:).
 
Pa pokušajte sljedeće: kad stanete na tlo lagano se odrazite petom tako da cijelo stopalo napravi gibanje od pete prema prstima. Nemojte to raditi naglašeno, groteskno. To je jedva naznačeni odraz od pete prema prstima.  Nešto slično rade manekenke, ali one pretjeruju pa koljena idu previsoko. I vama će koljena ići nešto više, ali ne treba da idu visoko kao manekenkama na pisti.
 
Taj mali gib stopala, mali odraz od pete prema prstima dati će ritam vašem hodu, kukovi će se pokrenuti. Ali ne pretjerano kao u zavodničkoj namjeri. Ramena će se ispraviti, ali ne ukočeno kao da ste s košuljom obukli i vješalicu, nego će se malo ispraviti i dobiti ritam pokreta u skladu s kukovima.
 
Onaj mali odraz od pete prema prstima cijelome će  tijelu dati spontani pokret. Prirodni, ritmičan pokret. Hod će biti lagan, nećete se brzo umoriti.
 
Eto, tako će ona čipkasta struktura vašeg stopala konačno dobiti svoj smisao. Uz to, ovakvim kretanjem ostati će pokretna i elastična. Neće se u bijegu od neudobne cipele kvrgaviti i iscrpljivati vam mozak i cijelu glavu.
 
Ako ste već uspjeli invalidirati stopalo, onda dodatni napor: kupite kakav masažer za stopala. Recimo drveni, kojim rolajte po podu dok gledate TV.
 
Još ćete nešto primijetiti nakon što ste stabilizirali pozitivnu energiju: naslage tvrde kože na peti i nožnim prstima stvarati će se sve sporije, skoro će nestati. Ako su vam nokti deformirani i udebljani, ta će se situacija početi popravljati.
 
Dodatni gušt: s partnerom/icom izmjenjujte masažu stopala uz pomoć nekog mirisnog ulja predviđenog za to.
 
I na kraju: vizualizirajte čakre u paru s gornje i donje strane stopala, više njih, te na skočnom zglobu. Kada? Dok gledate film na TV.
 
Zaista nam je važno zdravo tijelo. Za zdrav duh. Ako je zdravo, onda je tijelo lijepo, lijepo se giba. Ako vam tijelo i nije oblikom jako skladno, kada se skladno giba ono dobije ljepotu. Kad stvarate pozitivnu energiju sve se poželi gibati: vaš um, vaše tijelo, vaše ideje, vaša svakodnevica. U početku treba malo dodatne pažnje dok sve to ne dobije sklad i spontanost.
 
Iako je ljepota važna, nisam ovo pisala zbog ljepote. (Ne zaboravite, ljepota proizlazi iz sklada, prirodnosti, istinitosti. Ne iz kanona koje je postavila neka moda ili običaj.) Oslobađanje stopala je zaista oslobađanje misli i emocija. Učinite to na najlakši način – hodajte lagano i lepršavo.
 
Vidite kako smo se iz stratosferskih visina i kvantnih minijatura prizemljili na «banalnosti» stopala. Ali ništa nije banalno, ako ga mi negativnim umom ne učinimo takvim. Ako imamo stopala, ako imamo tijelo, nije to zato da bismo ga teretno vukli okolo. Ono, kao i sve drugo, ima svoju svrhu i svoj plemeniti zadatak koji će ispuniti ako mu posvetimo pažnju koja mu treba. Bez pretjerivanja i bez fetišiziranja, naravno.
 
Nisam vas već dugo pitala: Plešete li?
 
Srdačno vas pozdravljam, Serena
 
(PS Ovaj post nije namijenjen samo ženskome rodu.)
 

 Za nove čitatelje ovoga bloga:
Citiram ulomke svoje knjige 
GEOMETRIJA BOŽANSKE ISKRE

i kako smo jedva preživjeli roditeljsku ljubav
.
Preporučam da pročitate od prvog posta redom dalje da biste točno razumjeli ideje koje iznosim,
Naravno, najbolje je pročitati cijelu knjigu


Sva prava pridržava autor 

geometrija @ 23:07 |Komentiraj | Komentari: 7 | Prikaži komentare
utorak, srpanj 10, 2007
 Ali nije dosta štikla nego i onaj dražesni špic što produlji eleganciju ženskog stopala za 3-4 cm, pa se ženskica i u duljini cipele izjednačila, uravnopravnila, sa svojim partnerom. Nikad dosta ravnopravnosti… Na kraju ću o estetici te modne ludorije zvane štikla/špicoka, što gotovo nijedne sezone ne ustupa prvenstvo drugim formama cipela. Vrlo stabilna pozicija, mislim u modnim trendovima, nikako za one koje u tim pomagalima nabadaju po ulicama. Još je dobro po ulicama. Ali kad nalete na neravne površine i opločenja…
 
Pustimo ukuse sada, ajmo na analizu. Najprije anatomsku.
 
U ljudskom tijelu ima:
 
 206 kostiju, od toga 52 u oba stopala = 25%
 
230 zglobova, od toga u stopalima 66 = 29%.
 
I još u stopalima imamo 200 mišića, ligamenata i hrskavica.
 
Koja fina čipkasto-dinamična struktura!
 
Kad gledamo volumenski, stopala ni blizu ne zauzimaju 25-30% tijela. Po mojoj slobodnoj procjeni to je 2-3%, pa bi gruba usporedba govorila da u stopalima imamo proporcionalno 10 puta više kostiju i zglobova nego u ostatku tijela.
 
Istočnjačka medicina daje dodatnu važnost stopalima jer tvrdi da svi organi, sve štogod imate u tijelu ima neku poveznicu (energetsku) sa stopalima (i dlanovima). Otuda se razvila terapeutska metoda masaže stopala, akupresure stopala, kojom se dodatno pomaže iscjeljivanje svega što u ostatku tijela imate.
 
Taj bi istočnjački pristup govorio u prilog tezi da je tijelo u izvjesnoj mjeri  hologram, tj. da svaki dio sadrži u sebi cjelinu. Nije na kvantnoj razini kao holgram, ali bi na grubljoj  fizičkoj razini takav pristup bio pandan hologramu. Ovu tezu o energetskoj povezanosti stopala sa svim organima i dijelovima tijela provjerila sam  i ja svojim metodama i mogu reći da je apsolutno točna (jednom ću to malo detaljnije objasniti u kontekstu moje energetske priče, trenutno je dovoljno ovoliko). Za sada samo nekoliko natuknica – lice ima jako puno energetskih veza sa stopalom. Kad energetski opuštate stopalo, opušta se i lice, bore se peglaju. Što radi cipelica špičoka? Između ostalog steže vam lice. Kako je ono rečeno? Cipela glavu čuva – pa eto i na ovoj razini.
 
I sad naše drage ženskice idu povećati svoju dražest tim elegantnim izumom špicoka/štiklom. Pokazati ću da je špicasti vrh puno ubojitiji (za nositeljicu) od štikle. Dakako, kombinacija je za vola ubit'.
 
Dakle, bajni špic stisne prste i prednji dio stopala. Što kažu istočnjaci, koji su vam organi tamo navezani energetski? Mozak, sinusi, oči, uši, bronhije, pluća, štitnjača, vratni dio kralježnice.
 
Eto, kao da ste na sve te organe stavile oklop, i onda ga stisnule prešom.
 
Kako možete očekivati da će vam lice, pogled i držanje biti vedri, opušteni i radosni? Stiskajući prednji dio stopala sve ste ukočile u masku.
 
Kako možete očekivati da ćete biti inteligentne i zanimljive?, Stiskajući jadne nožne prste mozak ste stisle. MOZAK POD PREŠOM.  NAGNJEČENI MOZAK. Suzdržavam se od razvijanja ovog komentara. Da ne kažete da sam pregruba.
 
Nije ovo šala. To je doslovno tako.
 
Kad počnete malo bolje osjećati energije, bolje ćete osjećati i svoje tijelo. Osjećati ćete svaki njegov dio, svaki i najmanji grč, i znati ćete ga odmah opustiti. Ova vječno moderna špicoka/štikla svjedoči kako sada ne osjećamo ništa. Tijelo nam je drveno. Kako drugačije podnijeti to jadno zgnječeno stopalo i zgnječeni mozak (i oči, uši, vrat…).
 
Onda ste petu popele na štiklu. Lako meni za Sevinu travu, ali ste ostatak tijela također napregnule, i sve u njemu dovele u stresnu poziciju.
 
Eto, 52 kosti u stopalima po broju taman odgovara broju kostiju u kičmi s rebrima. Zamislite sad da ste trećinu torza stisnule za cca 40% (moja slobodna procjena da one špicoke toliko stisnu stopalo), recimo da je to rameni i grudni dio stisnut. Sad tu «dodajmo štiklu» - znači, drugi dio torza, od struka na niže iskrivimo u nekom smjeru za 45 ˚. 'Ajde zamislite tu sliku! Pokrenite je da hoda po gradu. Možete li uopće zamisliti takvu glupost?
 
Sad se vratite na stopala u špicoka/štikli… Ma ne da ste zamislili, nego hodate u tome…Je li ta slika manje glupa od ove gore?
 
Nije vam dosta što imate problema s roditeljima, s djecom, sa šefovima, s državnom administracijom, prijateljima/icama, nego ste se dale na autodestrukciju jednom vrlo perfidnom metodom o kojoj nikada niste razmišljale. Stisnule ste one brojne fine košćice i male zglobiće i polako ih spajate u sve nepokretniju tvrdu masu. Olako zanemarujete tu činjenicu.  Ako nemate još 40 godina, one uvijek jako brzo stignu. I tada ćete htjeti biti lijepe. Od glave do pete. Neće ići, jer će vam se nožni palac iskriviti za 40 stupnjeva, a njegov zglob poduplati. Pa vam dragi nikad neće poljubiti nožne prstiće, jer su postali slonovski. A onaj bidni nožni palac k'o devina grba.  Ah, koja šteta, to je tako seksi - milovanje nožnih prstića.
 
Molim? Tvrdi se da špicoka/štikla stvar unapređuje seksepil… A, to je ono kad se ženskice trude na prevaru upecati muškiće, obraćajući se po nekom čudnom pradavnom uputstvu njegovom organu u gaćama, a ne njegovoj glavi. Jerbo je to to. Pa se poslije čude što ih dotični tretiraju kao sprave za seksanje. To jest, damice inteligentno ponavljaju u svojim ženskim cvrkutanjima da je dečkima samo do one stvari.  A da koju ste im poruku poslale svojim oblačenjem? Da se obraćate samo toj njihovoj stvari, i ničem drugom.
 
Molim? Kažete da niste radile na unapređenju seksepila, nego ljepote… A, to je ono da o ukusima nema koristi raspravljati. Jedino ne razumijem tu ljepotu kad ste po dužini broj cipele dovele na 43, a po obliku kao da ste na glavu stavile kapu tužnog Pierrota i tako stalno hodate po svijetu. Kao što znamo Pierrot (iako je tužan) zasmijava ljude. Tako i mene zasmijava ta ljepota koju špicoke pronose na visokoj štikli. A vaše stopalo je definitivno tužno onako stisnuto u tu prešu. I ne samo stopalo kako rekoh.
 
I, da zaključim u svome stilu: tu spravu za mučenje, koja navodno povećava ljepotu i služi za lakše barenje muškića, izmislio je negativni um. Negativni um je nosi i negativni um misli da je to lijepo.
 
Ta stvar je samo jako, jako  nezdrava.
 
Ako do sada niste o tome razmišljali/le, nemojte se puno uzrujavati. Još stignete. Naš svijet je toliko negativan, da je takvih primjera još jako puno. Gledajmo unaprijed i ne uzrujavajmo se zbog unazad.
 
Mislim da je onaj zafrkant Bregović nešto od svega ovoga imao na umu, kad je cijelu naciju navukao na pjesmuljak o štikli. Seve je nešto natuknjivala o toj za…ciji, ali ona to demantira svojim vlastitim štiklama, pa je nećemo uzimati zaozbiljno, a donekle je i razumijemo, jer zavodničkim izgledom zarađuje kruh svoj nasušni.
 
 
Srdačno vas pozdravljam, Serena
 
PS Pretpostavljam da ste uočili da tekstovi pisani ovakvim slovima nisu u knjizi, samo su na blogu.
 
Zatim, kad čitate novi post, pogledajte komentare prethodnog, zato što često na posljednje pristigle komentare odgovorim istodobno kad objavim novi post. Čitanje komentara je vrlo instruktivno, jer pojašnjavam ono što je u knjizi rečeno možda jednom rečenicom, a vaša pitanja govore da je ostalo neshvaćeno.
 
 
Za nove čitatelje ovoga bloga:
Citiram ulomke svoje knjige 
GEOMETRIJA BOŽANSKE ISKRE

i kako smo jedva preživjeli roditeljsku ljubav
.
Preporučam da pročitate od prvog posta redom dalje da biste točno razumjeli ideje koje iznosim,
Naravno, najbolje je pročitati cijelu knjigu
.
 
                                                            Sva prava pridržava autor
geometrija @ 21:34 |Komentiraj | Komentari: 14 | Prikaži komentare
četvrtak, srpanj 5, 2007

Što nam  govore navedena otkrića biologa? Da bazična regulacija osnovnih tjelesnih procesa u tijelu nije određena prvenstveno proteinima, hormonima, enzimima i njihovim kemijskim reakcijama. To sve dolazi poslije. Osnovna regulacija i bioloških i svjesnih procesa počiva na kvantnoj razini, a to znači da se odvija putem energetskih valova. Oni su te valove eksperimentalno pokazali u biološkim strukturama. Više nemamo dihotomiju tijelo-svijest. Na osnovnoj razini sve je energija ( to nam govore teorija relativnosti i kvantna fizika). Imamo biološku strukturu – centriole i mikrotubule, koji su prijenosnik energetskih impulsa iz visokofrekventne domene svijesti u nižefrekventne biološke, tj. materijalne strukture našega tijela. Centrioli su mali generatori energije, koji jednom pokrenuti začećem rade uvijek. Centrioli su materijalne, biološke strukture. Što ih pokreće? Ja mislim da je to svijest, i da jedino svijest to može. A svijest je, rekli smo, energija koja je neprestano povezana s univerzalnim energetskim poljem. Ali samo ako je usklađena s njime. Kad je svijest usklađena s poljem nulte točke? Kad je vrtlog energije svijesti usmjeren u smjeru kazaljke na satu. To sam već rekla na početku priče: mi sami proizvodimo energiju, a ne dobivamo je ni od Sunca, ni od Planete, ni od biljaka, ni od Boga. Ta je «proizvodnost», ili kreativnost, inherentna energiji, visokofrekventnoj energiji pozitivne svijesti. U suštini je to rezonanca s poljem nulte točke. Mi, međutim, ne crpimo energiju iz tog polja. Ako našom sviješću damo impuls pozitivne vrtnje, tada u međusobnoj suradnji-rezonanci sa svim pozitivnim bićima i Univerzumom, mi pojačavamo «svoju» energiju, ali i «njihovu». Nitko ništa ne »daje», niti «prima». «Davanje» i «primanje» su «vampirski» koncept. Svi sudjelujemo, surađujemo i međusobnim skladom stvaramo. Jednako tako surađujemo i s Bogom. Bog nije htio zapovijedati nam, još manje kažnjavati nas ili plašiti. To smo mi svojim ustrašenim umom njemu «prišili», a kao kreatoru, stvoritelju, savršenom i svemogućem takva zla svojstva mu ne mogu biti inherentna.
 
Kako sam došla, smatram, do istih zaključaka kao navedeni znanstvenici? Krenula sam od interpretacije čakri - jedne od temeljnih spoznaja indijske duhovnosti od prije više tisuća godina, a koju su nam prenijeli najpoznatiji iscjelitelji i zagovaratelji moderne duhovnosti, kao što je npr. Barbara Ann Brennan. Genijalna zasluga B. A. Brennan je u tome što je svojom vidovitošću prva otkrila da čakre postoje i funkcioniraju u paru, prednja i leđna čakra, kao dva stošca spojena vrhovima. Svojim interpretacijama dala sam tome novi značaj. Vlastitim samoopažanjem otkrila sam zakonitost ponašanja čakri i posljedice njihove regulacije na sve oblasti ljudskog života, i to na razini dubljoj od psihičke, ali i na psihičkoj razini. Ta struktura dvostrukog stošca kojom spiralno rotira energija je suštinska i mogla bi biti osnovna struktura svega što postoji, od subatomskih čestica preko svijesti do cijelog Univerzuma. Par stožaca unutar kojih energija spiralno rotira u smjeru kazaljke na satu, mogla bi biti objašnjenje holografske strukture svemira, ili osnovni obrazac geometrije svemira. Zatim sam slijedila različita istraživanja i drugih autora; njihovim spoznajama dopunjavala sam i dalje razvijala vlastite. Nisam zazirala ni od jednog područja ljudske misli i spoznaje, bilo ono priznato ili ne, etablirano ili ne. Sve sam podvrgavala osobnom sudu na temelju osobnog eksperimentiranja, točnije samoopažanja.
 
Tako se dva jedino moguća smjera vrtnje čakri (spiralnih energetskih vrtloga) - ulijevo ili udesno, poklapaju s osnovnim procesima u kvantnoj fizici. Zbog  nekog se razloga iz odjeka staroindijske postavke o čakrama, koji stižu do nas u različitim interpretacijama, izgubio presudan značaj vrtnje. Suvremeni interpretatori indijske misli uopće ne govore o tome da se čakre vrte, a još manje vrte li se ulijevo ili udesno, tj. u smjeru kazaljke na satu, ili suprotno. Kvantni fizičari su shvatili da je spin (vrtnja) jedno od dva bazična svojstva u subatomskoj strukturi, ali nisu shvatili zaista dramatičan, egzistencijalni značaj spinovog smjera, ostali su potpuno indiferentni prema tome u kojem smjeru se subatomske čestice vrte. Možda zato što nema još instrumenta koji direktno može opažati pojave u atomskoj strukturi, a fizičari vjeruju samo instrumentima. Izgleda da su interpretacije staroindijske misli koje stižu do našeg vremena toliko toga ispustile i izmijenile, pa se u tom procesu izgubilo i ono baš najbitnije - vrtnja i smjer vrtnje čakri. Ipak, ta misao je, makar u rudimentarnom obliku, preživjela. Ja sam je provjerila na jedan novi način. Zatim sam «vodoinstalaterski» proučila kvantnu fiziku i vidjela da se radi o jednoj te istoj stvari, koja je i vizualnom prispodobom takoreći identična, a suštinski apsolutno identična. Čakre se vrte - na subatomskoj razini sve se vrti. Zatim sam za provjeru upotrijebila jedini primjereni instrument – vlastito tijelo i svijest. Nema u tome ničeg subjektivnog, što bi netko mogao prigovoriti kao nedostatak objektivnosti. Jer je upravo čovjek (pa tako i ja osobno), kao vrhunski, najsloženiji, čarobni spoj materije i svijesti - jedini mogući i konačni «instrument» za mjerenje svijesti, energije i materije, te za spoznaju njihova odnosa, tj. istovjetnosti. Uvijek sam se divila biolozima s koliko su detalja opisali funkcioniranje i ponašanje svake od bezbrojnih biljnih i životinjskih vrsta na Zemlji. Kako im je samo jasno što zadnja glista u nekoj prašumi «misli» i radi! Kad bi se samo kvantitativno usporedilo s koliko podataka barataju biolozi o biljnom i životinjskom svijetu, a s koliko biolozi, psiholozi, liječnici i pjesnici skupa s romanopiscima i dramopiscima o ljudima, te koliko su vremena i energije na to uložili jedni i drugi - bojim se da bi nesrazmjer bio drastično sramotan po ljude. Najmanje, neusporedivo najmanje poznajemo svoje mogućnosti, svoje tijelo, svoj duh. Toliko smo ustrašeni mogućnošću da bismo mogli biti veličanstveni, da bismo mogli biti savršeni, da bismo mogli biti dobri, da smo unaprijed osudili svakoga tko bi to pokušao shvatiti. A sve što nam treba da bismo shvatili bilo što - sebe, cijeli Univerzum - imamo u sebi. Kad razvijete senzibilitet za energiju, razliku između energije koja rotira kao kazaljke na satu i one suprotne osjećate s istom jasnoćom kao što vaše oči razlikuju bijelo i crno ili vaša koža toplo i hladno.
 
Na koncu su mi mnogo pomogli prekrasni pregledi Lynne McTaggart o nekim najnovijm znanstvenim istraživanjima, a koja su većim dijelom još pod stigmom disidenstva. Osvjedočila sam se i da ima dosta ljudi na svijetu kojima prolazne slične misli kroz glavu kao i meni, od kojih su mnogi na svu sreću dosta toga uspjeli provjeriti strogo znanstvenim metodama. 

Srdačno vas pozdravljam, Serena

Za nove čitatelje ovoga bloga:
Citiram ulomke svoje knjige 
GEOMETRIJA BOŽANSKE ISKRE

i kako smo jedva preživjeli roditeljsku ljubav
.
Preporučam da pročitate od prvog posta redom dalje da biste točno razumjeli ideje koje iznosim,
Naravno, najbolje je pročitati cijelu knjigu
.
 
 Sva prava pridržava autor
geometrija @ 23:38 |Komentiraj | Komentari: 11 | Prikaži komentare
utorak, srpanj 3, 2007

Večeras sam namjeravala završiti poglavlje o biologiji i kvantnoj fizici. Nakon toga slijedi, izgleda željno očekivani, post o špicokama/štiklama (već je napisan). Pa sam promijenila plan, jer su u međuvremenu stigli značajni komentari, koje želim da pažljivo pročitate (na prethodnom postu). 

Jednom da i ja napišem nešto kratko.

Srdačan pozdrav, Serena
geometrija @ 21:04 |Komentiraj | Komentari: 0
petak, lipanj 29, 2007
 
  Današnja biologija i, posljedično, medicina, rješavaju ljudske probleme unutar svojih struka pretežno na razini kemije, a dobrim dijelom «vodoinstalaterski». Do fizike još nisu stigli. Uvaženi genetičari najradije odrežu komad cijevi-gena i zamijene ga drugim. To kod vodovodnih instalacija još uvijek dobro uspijeva, a u genetici proizvodi uglavnom strahoviti dar-mar, stručnije rečeno, kaos. Kad se odreže komad gena i zamijeni nečim drugim, remete se sklad i ravnoteža. Sklad i ravnoteža su glavna svojstva čitavog Univerzuma, pa tako i živoga svijeta. Priroda je, nazovimo tako kreativni princip (a možemo reći i Stvoritelj ili Bog, a možemo reći i «ja», jer oduvijek smo dio kreativne energije Univerzuma), stvorila ovako savršen i ovako složen sustav kao što je planeta Zemlja sa svim živim bićima i neživom materijom na njoj, tako što su stalno održavani sklad i ravnoteža. To su osnovni principi koje u bilo kojem našem postupku trebamo tražiti i održavati. To bi trebali biti i osnovni ciljevi i prvi kriteriji znanosti i medicine. Tada bi se dolazilo do drugačijih postupaka, tehnika i tehnologija.
 
Vjerojatno prije spoznaja kvantne fizike, to nije bilo niti moguće. Jer su sklad i ravnoteža «proizvod» visokofrekventne, znači visoko razvijene, produhovljene svijesti. Osviještene svijesti. Kaos je proizvod ne-svijesti. Negativne svijesti. Tek sada kad kvantna fizika naslućuje jedinstvo svijesti i materije na kvantnoj razini, gdje svijest ima kreativnu, formativnu ulogu, postaje moguće uopće govoriti o skladu svega postojećeg. Doduše, tek malobrojni znanstvenici u mainstreamu kvantne fizike dolaze do tog počela. Ali, krenulo se tim putem i to je razlog za veliki optimizam za budućnost naše Planete, koja sada zaista izgleda turobno.
 
Sklad svega što postoji postiže se na razini svijesti, a to znači na kvantnoj razini (na subatomskoj razini, na razini energije).
 
U biologiji već postoje saznanja o našoj biološkog građi koja potvrđuju ovakve zaključke. O tome govore i zaključci iz knjige: «Polje» koji su izvedeni na temelju spoznaja o staničnoj građi i nekih zanimljivih znanstvenih otkrića i pokusa u vezi građe živih stanica, stanica našega tijela:
 
Mikrotubule (mikrocjevčice) predstavljaju skelet stanice, održavaju njenu strukturu i oblik. Te mikroskopske šesterokutne rešetke od finih proteinskih vlakana, koja se nazivaju tubulini, tvore malene šuplje valjke neodređene duljine. Trinaest tubulinskih niti spiralno se omotavaju (potcrtala aut.) oko šuplje jezgre, a sve mikrotubule u stanici se kao kotač sa žbicama iz središta šire prema vani ka staničnoj membrani. Znamo da te male strukture nalik saću djeluju kao tračnice za transport različitih proizvoda po stanicama, posebno živčanim, i da su nužne za razvlačenje kromosoma prilikom diobe stanica. Znamo i da se većina mikrotubula neprestano obnavlja, sastavlja i rastavlja, kao beskonačan komplet lego-kocaka.
 
Hamerhoff je u pokusima s mozgovima malih sisavaca otkrio, isto kao i Fritz Popp, da živo tkivo prenosi fotone (potcrtala S.A.) i da u određena područja mozga dopire dosta «svjetlosti».
 
…Hamerhoffu je sinulo da bi mikrotubule u stanicama dendrita i neurona mogle predstavljati neku vrstu «svjetlosnih cijevi» koje se ponašaju kao «valni vodiči» fotona te šalju te valove od jedne stanice do druge po cijelome mozgu bez gubitka energije. Možda čak djeluju kao malene tračnice za svjetlosne valove duž cijelog tijela.
 
U vremenu kad je Hamerhoff počeo oblikovati svoju teoriju, brojne Pribramove zamisli – koje su na početku bile sasvim nepojmljive – počeli su malo pomalo prihvaćati znanstvenici iz svih krajeva svijeta. Znanstvenici u istraživačkim centrima diljem Planeta počeli su se slagati s predodžbom da mozak djeluje na temelju kvantnih procesa. Kunio Yasue, japanski fizičar iz Kyota, izveo je matematičke formulacije koje su pomogle pri razumijevanju živčanih mikroprocesa. U svojim jednadžbama je, kao i Pribram, pokazao da se moždani procesi odvijaju na kvantnoj razini te da dendritne mreže u mozgu uz pomoć kvantne koherencije djeluju u tandemu. Jednadžbe razvijene u kvantnoj fizici precizno su opisivale to kooperativno međudjelovanje. Neovisno o Hamerhoffu, Yasue i Mari Yibu s anesteziološkog odjela Sveučilišta Okoyama postavili su sličnu teoriju: da kvantno obavješćivanje u mozgu, vjerojatno uz pomoć staničnih mikrotubula, teče kroz vibracijska polja. Drugi su teoretizirali da se osnovne funkcije mozga najvjerojatnije temelje na interakciji između fiziologije mozga i polja nulte točke. Talijanski fizičar Enzio Insinna iz Udruženja za bioelektronska istraživanja u vlastitom je eksperimentalnom radu s mikrotubulama otkrio da te strukture imaju signalni mehanizam koji je vrlo vjerojatno povezan s prijenosom elektrona.
 
Naposljetku je više znanstvenika, od kojih je svaki imao po djelić slagalice, stupilo u kontakt i započelo suradnju. Pribram, Yasue, Hamerhoff i Scott Hagan s Odjela za fiziku na Sveučilištu McGill izradili su zajedničku teoriju o prirodi ljudske svijesti. Prema njihovoj su teoriji mikrotubule i dendritne membrane u našem tijelu nalik internetu. Uz pomoć unutrašnjih kvantnih procesa svaki neuron u mozgu može se u isti mah prijaviti i komunicirati s bilo kojim drugim neuronom.
 
Mikrotubule dovode u red neusklađene energije i stvaraju globalnu koherenciju valova u tijelu, takozvano suprazračenje, uslijed čega tim koherentnim valovima omogućavaju pulsiranje cijelim tijelom.
 
…Zbog tog mehanizma koherencija postaje zarazna, od pojedinačnih stanica prelazi na skupine stanica, a u mozgu s jednih skupina neurona na druge. To bi moglo objasniti trenutačno djelovanje našeg mozga koje se dogodi u vremenskom intervalu od jedne desettisućinke do jedne tisućinke sekunde; to znači da se informacije prenose brzinom od sto tisuća metara u sekundi, a ta brzina nadilazi sposobnosti svih poznatih veza između aksona, odnosno dendrita u neuronima. Suprazračenje uzduž svjetlosnih cijevi moglo bi obrazložiti i pojavu koja je davno primijećena – težnju uzoraka EEG-a da se sinhroniziraju.
 
Hamerhoff je opažao da elektroni s lakoćom klize duž svjetlosnih cijevi, bez da se zapliću u svoju okolinu, odnosno smire u bilo kojem određenom, pojedinačnom stanju. To znači da mogu ostati u kvantnom stanju, stanju svih mogućih stanja, i tako mozgu omogućiti da naposljetku odabire između njih. Ovo bi moglo pružiti dobro objašnjenje slobodne volje. Naš mozak u svakom trenutku obavlja kvantne izbore, pri čemu odabire potencijalna stanja i ostvaruje ih.
 
…Biologija je kvantni proces. Sve tjelesne procese, uključujući staničnu komunikaciju, uzrokuju kvantne fluktuacije, kao što i sve više funkcije mozga i svijest očito djeluju na kvantnoj razini.
 
…Nedavno je Enzio Insinna došao do otkrića da su centrioli, male kolutaste strukture koje podržavaju staničnu građu, takoreći «besmrtni» oscilatori valova, odnosno generatori valova. Te valove u embriju pokreću očevi geni kad se prvi put združe s majčinim genima te nakon toga nastavljaju pulsirati kroz život organizma.
 
Ovaj citat doslovno opisuje i potvrđuje na znanstveni način sve ono što sam izložila u ovoj «priči», mom osobnom eksperimentu na mojoj vlastitoj koži. Nadam se da ste to uspjeli prepoznati. Do istih spoznaja sam došla s druge strane, nekim drugačijim putem od znanstvenika.
 
 Tvoja Svjetlost
Podsjeća druge na
Njihovu Svjetlost.
 
(Emmanuel's Book III)
 (Poglavlje se nastavlja u sljedećem postu.)

Srdačno vas pozdravljam

Za nove čitatelje ovoga bloga:
Citiram ulomke svoje knjige 
GEOMETRIJA BOŽANSKE ISKRE

i kako smo jedva preživjeli roditeljsku ljubav
.
Preporučam da pročitate od prvog posta redom dalje da biste točno razumjeli ideje koje iznosim,
Naravno, najbolje je pročitati cijelu knjigu


Sva prava pridržava autor 

geometrija @ 13:13 |Komentiraj | Komentari: 10 | Prikaži komentare
subota, lipanj 23, 2007
 
Zar ne bi bilo prikladnije
Dubokoj čežnji svake duše
Da vidi vječnu Svjesnost
Kao ljubazan smijeh
Radije nego kao ozbiljnu kontemplaciju?
 
Život je težak samo ako niste povezani
S vječnom radošću.
Dobrim dijelom ozbiljnost nema nikakvu svrhu.
Vi trebate smijeh.
Vi trebate igru, svatko na svoj način.
 
(Emmanuel's Book[1] )
 
 
Smijeh je danas jedino ponašanje koje nosi život. Sve ostalo ga uništava. Bilo bi točnije reći da je ljubav jedini kreativni princip, ali je naše shvaćanje ljubavi postalo izvitopereno i turobno, tako da to što mi mislimo i osjećamo kao ljubav, više uopće nije ljubav. Zato treba početi od smijeha. Smijeh je jedino što zaista razumijemo i što nam je preostalo. Uvjerena sam da su humor i komedije najveće dobro, vrhunsko dobro koje postoji na našoj Planeti. Bog se sa svemirom možda kocka, ili ne, ali se sigurno smije. Utoliko bi bilo idealno da je ova priča napisana da vas nasmije. Možda dva dobra vica vrijede više nego sve što sam napisala na ovih tristotinjak stranica. Pa ipak, ovako ozbiljna priča ima opravdanje u tome što je spirala negativnosti toliko obuzela naš svijet da je potrebna izvjesna doza razumijevanja zašto se to dogodilo, a i da bismo uopće mogli pokrenuti pozitivan trend. Dakle, razumijevanje ispada neki ozbiljan posao, pa je tako i ova priča dosta ozbiljna jer govori o problemima i kako ih riješiti.
 
Neka to bude vaše zadnje razmišljanje o problemima. Ako budete mislili da nudim dobar način, naprosto ga primijenite, jer je jednostavan. I nikad više nemojte misliti o problemima, pričati svoje probleme, slušati tuđe probleme, rješavati bilo čije probleme. Jer, to je apsolutno siguran put u sve više, i više, i više problema. A to je gdje ste sad. Ako pomislite da bi ipak bolje bilo živjeti bez tih nerješivih i stalno ponavljajućih problema, neka ovo bude zadnje spominjanje nesporazuma, promašaja, nesreća, bolesti i svih tih stvari. Počnite se smijati, a problemi će nestati.
 
Dobro, treba napraviti još jedan pripremni korak da biste se uvijek mogli smijati, pa i kad vam nešto zapne. O tome je ova priča. O pripremi za smijeh. O pripremi da vam život bude valcer. Baš tako. Ili, da to kažem slikovito: ako se vrtite u jednom smjeru, pa se odlučite vrtjeti u suprotnom, ima jedan kratki tren kad trebate stati da biste se zavrtjeli suprotno. Ovo što čitate je taj nužni trenutak zaustavljanja negativnog smjera. Treba uložiti izvjestan napor da se zaustavi negativna vrtnja, ali se već i tada možete početi smijati. Kad se zavrtite u suprotnom, nazovimo ga pozitivnim, smjeru, stalno ćete se smijati, kao što se sigurno i Bog stalno smije. Kad se umorite od smijeha, onda ćete se smiješiti. I to je to. Ako to već znate, ne trebate čitati ovu priču. Ako ne znate, ovo će biti vaš zadnji ozbiljan, malčice naporan korak.
 
 O čemu je ova priča? O energiji. O ljudskoj energiji. O strahu i o ljubavi. O tome kako «izgleda» energija straha i kako «izgleda» energija ljubavi.
 
Tako malo, gotovo ništa, znamo o ljudskoj energiji. Ona danas tka jedan drugi život, jedan drugi naš život, najčešće potpuno i apsolutno suprotan onome što mislimo o sebi, onome što mislimo da osjećamo. I otuda egzistencijalna zbunjenost, tisuću zašto bez odgovora. Ako uopće ima neko «ZAŠTO?» u ljudskim životima?! Jer, životi samo prividno teku, a zapravo se odvijaju u grčevitoj borbi iz minute u minutu da ih držimo nepomičnima, da ih zaustavimo. Silna energija je potrebna za to da biste zaustavili život. I onda se ne događa ništa više. Samo zaustavljanje vodopada. Izgleda nemoguće - ali pokazali smo se genijalnima baš u zaustavljaju vodopada našeg života. Koliki beskoristan trud, kako jalova, siromašna mašta!
 
I još - ovo je priča o strahu i ljubavi. Ne znam kako je bilo nekad davno, davno, ali danas ljudi ne znaju voljeti. Ima jedna zakonitost - ljubav i strah ne idu zajedno. Gdje ima straha, nema ljubavi; gdje ima ljubavi nema straha. Ljubav nikad ne može postati strah, ali strah može postati ljubav. Jednom kad naučite voljeti, nećete zaboraviti. Tomu me naučilo moje iskustvo. To je glavna tema ove knjige. Čak i nije komplicirano pretvaranje straha u ljubav. Posve je izvedivo. Apsolutno svakome od nas.
 
Ništa u ovoj priči nije izmišljeno. Svi likovi su stvarni, ja sam stvarna. To je moj i njihov život. Ja sam zaista žena. To je bitno reći zbog nekih pretpostavki i zaključaka koji će se pojaviti u jednom trenutku u vezi žena. Opisujem jedno opće ljudsko, ali, svakako, žensko iskustvo. U jednom trenutku će izgledati kao da je sve izmišljeno, kao da sam dala maha nekoj nezemaljskoj mašti. Ali nije tako. Apsolutno sve se dogodilo meni i mojoj obitelji, a nešto slično događa se svakome čovjeku.
 
Mnoga skrivena značenja onoga što nam se događa na fizičkoj, pojavnoj, razini egzistencije, već su otkrivena u pradavnim, ali i u najnovijim, «čudnim» knjigama koje čita sve više ljudi. A ja sam ih složila u malo drugačiju slagalicu, u kojoj dobivaju nove dimenzije i novi smisao. Nisam ih složila u fantastičnu cjelinu putem mašte i logike, u kojoj je sve baš obrnuto od onoga što zovemo «realnost». Događaji i njihova značenja proizašli su iz mog iskustva. Samo iz iskustva, a svi zaključci su iskustveno provjereni puno puta. Ne toliko mojom voljom - to iskustvo se nekako gradilo samo. Raslo je, a onda je procvjetalo. Bila sam zapanjena čudovitošću onoga što mi se događalo, a čudo je bivalo sve veće i sve ljepše. Takvim se gradilo samo zato što sam uvijek iznova i neumorno postavljala pitanje «ZAŠTO?». I što nisam varala u toj igri. Kad bi jedno «zašto» dobilo pravi odgovor, to je vodilo sljedećem «zašto». Tako je nastala najstvarnija bajka u kojoj izgleda kao da je cijeli svijet do sada dubio na glavi, a onda se nježno prevrnuo u elegantnom salto mortaleu i našao se kako zagrljen sam sa sobom pleše valcer.
 
Međutim, sami počeci priče nisu baš najavljivali takav bajkoviti plesni ishod. Nisu izgledali ni puno neobični. Ipak ću ih ispričati, jer se samo tako može shvatiti da ja nisam neobična osoba, da moj život nije neobičan život. Zapravo, bio je sličan svima ostalima, a onda je sve ispalo tako drugačije... Zapravo, sve jest drugačije. Ne samo za mene koja sam slična mnogim drugima, nego i za svakoga jest sve drugačije od onoga što izgleda stvarno. Bolje rečeno, ima stvarnija stvarnost, ne paralelna običnoj stvarnosti, nego suprotna njoj. To je ono dokle su me dosad dovela moja «zašto» - na neku drugu razinu iskustva života. Ne znam ima li još razina i dimenzija. Sasvim je moguće da dâ. A, kako ionako ništa ne treba smatrati konačnim, osjetila sam da je sazrio trenutak i da trebam opisati svoje iskustvo SUPROTNE RAZINE STVARNOSTI. Zovem je «suprotna» jer je u našem dobu tako.
 
Ako bismo je nazvali «paralelna stvarnost», što je nekima poznat termin, to bi podrazumijevalo, ako ne sklad, a onda svakako red između paralelnih realnosti, a toga već jako davno na kugli zemaljskoj nema. Ipak, ako u jednom trenutku shvatimo istinitost «suprotne razine stvarnosti», ona će posve lako postati ne samo «paralelna stvarnost», nego i «oslobađajuća stvarnost».
 
I još nešto kao uputa za shvaćanje ove priče. Često sam čula negativne komentare o nekim knjigama koje ja smatram neizmjerno važnima, a koje su njihovi čitatelji negativno ocjenjivali i to riječima: «Pa… tako, ima tu nešto zanimljivo, ali to nije književnost». Oni su zapravo odbijali koncept stvarnosti koje te knjige izražavaju, ali na taj uvijeni način - «to nije književnost». Da su rekli: «Ne prihvaćam tu ideju», morali bi se zamisliti nad onim «zašto», a to ljudi tako izbjegavaju. Onda nalijepe ideju «to nije književnost» i sve su tako elegantno riješili da ne moraju ništa promijeniti u svom životu. Tako mi za života umiremo, umiremo kad ništa ne mijenjamo. Zato želim naglasiti da ova priča nema namjeru biti u kategoriji «književnosti». Moja priča je ispričana sa strašću, ali nije književnost. Svakako da ljepota stila nikad nije na odmet i da doprinosi eleganciji mišljenja, ili oblačenja, ili izražavanja općenito. Pa ipak, suštinsku ljepotu stvara samo istina. Zato ova priča ne želi biti književnost - ona je iskustvo. Iskustvo koje je uporno tražilo istinu. Moje osobno iskustvo osmišljeno dokle god me misao služila i dokle me srce vodilo. Osmišljeno iskustvo, provjereno temeljitim promatranjem, tako da mogu reći da ima puno elemenata znanstvenog istraživanja, iako ne mislim da bi se moglo uklopiti u stroge znanstvene kriterije u nekoj značajnijoj mjeri, što je ujedno i prednost, jer strogi znanstveni kriteriji često su samo alibi za neinventivnost i osrednjost, osobito u društvenim znanostima. Zato ovu priču trebate prosuditi po tome koliko osjećate da je istinita, po tome koliko mislite da je istinita i po tome koliko ćete uspjeti sami provjeriti njezinu istinitost. Ne po tome koliko je književnost ili koliko je znanost, jer nije ni jedno ni drugo. Ako je možete pokušati razumjeti ne pokušavajući je ugurati u bilo koju šablonu ili kategoriju, onda ćete biti na putu da shvatite što je to mudrost srca. Tako ćete u jednom trenutku shvatiti koliko je veliko i koliko je jednostavno otkriće o kojemu je ova priča.
 
PS Ovo poglavlje u knjizi slijedi odmah nakon uvoda. Sad kad je većina posjetitelja ovoga bloga već duboko u temi, kad vrtite čakre, kad vam je energija uglavnom pozitivna, kad probleme rješavate s novim razumijevanjem i uz pomoć pozitivne energije, sad ćete drugačije i temeljitije razumjeti ovu najavu u knjigu «Geometrija božanske iskre» i kako smo jedva preživjeli roditeljsku ljubav.
 
Srdačno vas pozdravljam, Serena


[1] Emmanuel's Book, Compiled by Pat Rodegast and Judith Stanton, Bantam Books, USA, Canada, 1987.
Za nove čitatelje ovoga bloga:
Citiram ulomke svoje knjige 
GEOMETRIJA BOŽANSKE ISKRE

i kako smo jedva preživjeli roditeljsku ljubav
.
Preporučam da pročitate od prvog posta redom dalje da biste točno razumjeli ideje koje iznosim,
Naravno, najbolje je pročitati cijelu knjigu.
geometrija @ 13:12 |Komentiraj | Komentari: 11 | Prikaži komentare
nedjelja, lipanj 17, 2007
.
Vrućine. Ljeto počinje ranije, pa što ako je vruće? Kao nije čudno da stariji ne podnose vrućinu. Ali zašto mladi ljudi pate od vrućine? Puno njih. Ne podnose ljeto. Ma dajte!
Nitko ne bi trebao patiti od vrućine. Ni mladi, a ni stariji.
Zašto ne podnosite vrućinu?
Kad vam je energija NEGATIVNA ne podnosite ni vrućinu ni hladnoću. Zimi vam je hladno, ljeti vam je vruće.
Zato jer vam tjelesni regulator zadužen za  optimalnu  toplinu organizma, koji može amortizirati sve okolnosti podneblja u kojem živite, ne funkcionira kad vam je energija negativna.
Eto vam još jednog testa je li vam energija pozitivna ili negativna.
 
Iz istog razloga, tj. negativne energije, postali smo preosjetljivi na Sunce. Unatoč ozonskim rupama, podnosili bismo sunčanje sasvim dobro kad bi nam energija bila pozitivna. Što je naša energija više frekvencije, to bolje. Jer bi naša energija bila sličnija energiji Sunca. Kad nam je energija negativna, «svađa» se s energijom Sunca. Zar nije potpuno apsurdno da moramo bježati od Sunca, kad je to najbolji način da imamo zdrave i jake kosti. Osteoporoza vlada, počinje u sve ranijoj životnoj dobi, a mi bježimo od Sunca. Jedno i drugo se događa zbog negativne energije. Najprije vam stvori bolest, a onda vam onemogući prirodno iscjeljenje. "Dobro došli" u apsurd negativne energije i još bolje što prije izišli iz njega. Zato zadajte sebi zadatak da podižete frekvenciju svoje energije. Osim onoga da vam bude pozitivna.
Promatrajte, opažajte sebe i na ovu temu. Vidjet ćete, shvatiti ćete.
 
Samo nemojte slušati i čitati onu smijuriju od «bioprognoze» koja vam sugerira da se trebate osjećati loše u nekim vremenskim prilikama. Kad vam je energija pozitivna, vi ste u skladu s prirodom, i sve su vam vremenske prilike dobre. Jer smo od kada postojimo savršeno prilagođeni klimatskim uvjetima na ovoj Planeti. Naravno, najlakše se prilagođavamo onom podneblju na koje smo navikli, a za ostala nam samo treba malo vremena.
 Ne govorim o zagađenju koje je prouzročio čovjek. A i s njime u vezi smo shvatili da se  trebamo disciplinirati, nešto malo nam i uspijeva. Što više bude ljudi s pozitivnom energijom, uspijevat će nam to bolje da nam tehnika i tehnologija ne uništavaju prirodni okoliš za koji smo stvoreni, i kojem se znamo instinktivno prilagođavati.
 
Zato kad vas ovih dana uhvati val vrućine i znojenja, bili mladi ili stariji od toga, znajte da se vaša energija u tom trenutku vrti suprotno od kazaljke na satu, bilo vašom ili tuđom «zaslugom». Poradite na čakrama, odradite «veselu čaroliju» i uživajte u blagodatima ljeta. Uživajte što ne morate nosati na sebi kilograme odjeće, uživajte u pamučnim košuljicama, u sandalicama… A vi ženskice samo nemojte nositi štikle … o tome drugi put. Djevojke u ljetnim haljinama volim…

Srdačno vas pozdravljam, Serena

 Za nove čitatelje ovoga bloga:
Citiram ulomke svoje knjige 
GEOMETRIJA BOŽANSKE ISKRE

i kako smo jedva preživjeli roditeljsku ljubav
.
Preporučam da pročitate od prvog posta redom dalje da biste točno razumjeli ideje koje iznosim,
Naravno, najbolje je pročitati cijelu knjigu


Sva prava pridržava autor 

geometrija @ 10:43 |Komentiraj | Komentari: 12 | Prikaži komentare
utorak, lipanj 12, 2007
 
Evo što ću ja reći o našem Slavljeniku (neka mu to bude nik za ovu priliku), još kraće i jasnije nego i on sam: 

SVI problemi u njegovom mladom dvadesettrogodišnjem životu nastali su zbog toga što je on žrtva NEGATIVNE ENERGIJE.
 
Sto sam postigao do svoje 23. godine? Zavrsio osnovnu. Zavrsio srednju. Upisao pravo. Pao godinu na pravu. Opet pao godinu. Dao godinu. Dao parcijalu. Dakle, neki genijalac nisam.
 
= Nema energije za učenje. Trudi se, ali su rezultati slabi. Još ima volju, ali ništa bez energije. Za učenje vam treba energija visoke frekvencije koja nastaje samo pozitivnom vrtnjom čakri. Uzalud vam dobro papanje, od toga se samo debljate i tek ublažavate duševnu  bol zbog nedostatka visoko frekventne energije.
 
Lezao sam u bolnici koji 6-7 puta. Slomio sam ruku 3 puta. Izbio sam si 6 zubi kad sam pao s bicikla.
 
= Kad vam sustavno kradu energiju, pada vam imunitet (medicina nema pojma zašto ljudima pada imunitet) i razbolijevate se od svega i svačega. Također, fizičko tijelo gubi finu motoriku i koordinaciju pokreta, zato se događaju padovi, lomovi kostiju, a  i saobraćajne nezgode.
 
Sjebo sam motor na autu pa je tata morao kupiti novi. Razbio sam prozor, vrata, auto, kosilicu, mobitele, case, tanjure, ormare itd itd. Dakle, nesto sposoban nisam.

Ovdje sam definitivno pukla od smijeha, iako je stvar ozbiljna, trenutno možda više za Slavljenikova tatu, jer on to još plaća. Ne, povlačim riječ…jer Slavljenik u svojoj inspiriranoj iskrenosti, zbog koje mu skidam kapu, zakjučuje - Dakle, nesto sposoban nisam. Treba imati petlje za taj zaključak.
Zna on da nije baš tako, ali sluti da ga «vuče na tu stranu».
Objašnjenje je isto kao za padove – zbrčkana motorika. Padate sami, ili vam stvari padaju iz ruke, ili loše njima rukujete, pa se razbijaju, kad vam netko odjednom povuče puno energije iz energetskog polja. To se ne događa svaki čas, iako Slavljeniku, izgleda, češće nego drugima.
 
U zivotu sam trenirao plivanje, tenis, vaterpolo, streljastvo, veslanje, isao u teretanu, idem na kick box, a nis me nije drzalo dulje od 1 godine. Dakle, ni za sport nisam
 
= Bez energije nemate šanse za uspjeh u bilo kojem sportu. Ma nećete se ni baviti sportom, niti rekreativno. Štedite energiju za mozak. Slavljenik je još mlad (23) pa se i oko sporta trudi. Mijenja discipline ne bi li našao neku za koju ima žicu. Ne može je naći, jer ni za što nema energije.
 
Jedva znam upaliti kompjuter. A do 16 godine sam ga znao sastaviti i rastaviti sad imam problema s tipkom power. Dakle, ni za informaticko to nesto nisam.
 
= Do petnaeste, šesnaeste godine vampirova žrtva se još nekako drži na nogama. Onda se babe i dide počnu ozbiljno bojati smrti (ako su teže bolesni pogotovo) i sve jače zrače negativnu energiju. Tate i mame upadaju u krizu srednjih godina, dijelom jer dide i babe zrače strah od smrti (koji je vjerojatno najjači o d svih strahova), a dijelom jer počinju raditi bilancu svoga života koja im, najčešće, ne ulijeva puno samopouzdanja, pa njih počne loviti strah od besmisla vlastitog života. Tako da i oni dodatno pojačavaju negativnu energiju, tj. postaju svi skupa sve jači vampiri. Sjećamo se da je STRAH osnovni izraz negativne energije na razini psihe.
 
Tko plaća račun u toj krčmi bez svjetla? Djeca. Zašto je podnaslov moje knjige  «i kako smo jedva preživjeli roditeljsku ljubav»? Zato.  O tome «jedva preživljavanju» govori nam i naš Slavljenik.
Jedan od rezultata ovih dramatičnih zbivanja, koja svi brižno prikrivaju kao zmija noge, je i taj što nakon prve godine na fakultetima imate 50-70% manje studenata, a veliki broj onih što se klatare dalje prema diplomi  ( tako je barem  bilo do «bolonje») razvlačili su studij na skoro pa deset godina. Tako je i naš Slavljenik sa 16 godina sastavljao i rastavljao kompjutor, a onda su mlađi i stariji starci naplatili svoje strahove na njegovoj energiji.
 
I kaj radim za svoj 23. rodjendan? Ucim Kazneno procesno pravo i pisem po blogu i forumu.

Sranje.

Sretan mi rodjendan. Jupi
 
Slavljeniče, evo ti moga poklona – ne ide ti tako loše kao što si duhovito napisao jer još imaš snage za iskrenost, jer si u nekoliko rečenica rekao nešto što će drugi izbjegavati vidjeti  cijeloga života, jer se šališ na vlastiti račun i jer se još trudiš («važno je da se trudi»). Ipak, prirodno je da nakon poštenoga truda želimo dobar rezultat. Nažalost, bez pozitivne energije Slavljeniku nije na vidiku dobar rezultat. Možda se zadovolji surogat rezultatima, pa  će  uobičajenim slijedom događaja i on postati tata,  u jednom času će ga uhvatiti strah od besmisla vlastitoga života, njegovi starci će preći na strah od smrti... i priča se ponavlja od beskonačnosti do vječnosti…
 
Evo. Danas mi je rodjendan. 23. Jebeno.
 
Eto zašto se kaže to o vražjoj probavi na veliko. Zaista nevolje ne dolaze same – i bolesti, i besparice, i ljubavni neuspjesi, i svi ostali neuspjesi, i svakojake «objektivne nevolje» imaju jedan te isti uzrok – jako polje negativne energije. Koje zračite sami, ili vas njime iscrpljuje netko bližnji (vrlo česte su kombinacije u raznim pravcima).
 
To sam već rekla na početku knjige, ali ste vi to uredno zaboravili. Onda me je Slavljenik podsjetio da vas podsjetim.
 
Srdačno vas pozdravljam, Serena
 
PS U prethodnome je postu bilo «energetskih» pitanja na koja sam odgovorila u komentarima.

 Za nove čitatelje ovoga bloga:
Citiram ulomke svoje knjige 
GEOMETRIJA BOŽANSKE ISKRE

i kako smo jedva preživjeli roditeljsku ljubav
.
Preporučam da pročitate od prvog posta redom dalje da biste točno razumjeli ideje koje iznosim,
Naravno, najbolje je pročitati cijelu knjigu


Sva prava pridržava autor
geometrija @ 00:17 |Komentiraj | Komentari: 13 | Prikaži komentare
utorak, lipanj 5, 2007
 Tako kaže naš narod. Svatko se od nas tu i tamo  s razlogom sjeti ove mudrolije. Meni je i opet  pala na pamet kad sam nedavno pročitala kako  je jedan naš kolega bloger sam sebi čestitao rođendan na zanimljivo iskren način. Kratko, jasno. Nije se štedio. Znate već da nadasve cijenim iskrenost i jasnoću. Prenosim cijeli njegov post, a onda ću objasniti zašto:
 
Evo. Danas mi je rodjendan. 23. Jebeno.

Sto sam postigao do svoje 23. godine? Zavrsio osnovnu. Zavrsio srednju. Upisao pravo. Pao godinu na pravu. Opet pao godinu. Dao godinu. Dao parcijalu. Dakle, neki genijalac nisam.

Lezao sam u bolnici koji 6-7 puta. Slomio sam ruku 3 puta. Izbio sam si 6 zubi kad sam pao s bicikla. Sjebo sam motor na autu pa je tata morao kupiti novi. Razbio sam prozor, vrata, auto, kosilicu, mobitele, case, tanjure, ormare itd itd. Dakle, nesto sposoban nisam.

U zivotu sam trenirao plivanje, tenis, vaterpolo, streljastvo, veslanje, isao u teretanu, idem na kick box, a nis me nije drzalo dulje od 1 godine. Dakle, ni za sport nisam.

Jedva znam upaliti kompjuter. A do 16 godine sam ga znao sastaviti i rastaviti sad imam problema s tipkom power. Dakle, ni za informaticko to nesto nisam.

I kaj radim za svoj 23. rodjendan? Ucim Kazneno procesno pravo i pisem po blogu i forumu.

Sranje.

Sretan mi rodjendan. Jupi.

Čovjek ima duha, ali nije to razlog zašto ga citiram. Ako uzmemo svakoga od ovih nepovoljnih događaja posebno, rekli bismo da se dogodio slučajno, dečko je «imao peh». 
 
Ali čovjek je napravio bilancu svoga mladoga života i s pravom zaključio «sranje».
To više nije tu i tamo neka nevolja. To je OBRAZAC hrpe nevolja koji se umnaža, ne posustaje. Naš mladi bloger  nije nikakva rijetka pojava takve vrste. On je u onoj debeloj većini mladih ljudi kojima se «nekako instalirao obrazac takvih nevolja u životu».
 
Zašto toliko nevolja u njegovome mladome životu? Je li pogriješio štogod? A što to? Što da radi?
 
Nadam se da mi neće zamjeriti što ga ovdje analiziram. Prvo zato što je on, kao i svi mi ovdje na blogu anoniman. Drugo zato što je ovo ozbiljan problem pa bih htjela da ga analiziramo i tako nekome i pomognemo.
 
Tko redovno prati moj blog vjerojatno naslućuje kako ću ja analizirati ovaj slučaj. Zna i to da su na ovome blogu komentari rijetki, nije da nisu dobrodošli, ali nije lako ni komentirati knjigu. Osobito ako je nisi cijelu pročitao. Još teže kad si je cijelu pročitao jer otvara toliko novu dimenziju svijesti, pa tako i uma i promišljanja da čovjek radije čeka da se sve u glavi prešalta na nove brzine i drugačije posloži.
 
Sada smo u drugačijem kontekstu. Nije tema knjiga, nego analiza jednog primjera, pa vas baš pozivam da kažete što mislite o situaciji našeg dvadesettrogodišnjaka. U svakom slučaju, napisati ću što i ja mislim o tome, komentirali vi ili ne. A opet mi se čini korisnim, sada kada je glavnina knjige objavljena, da malo raspirimo dijalog. Vidjet ćemo dokle ćemo stići. Eto, sada vama dajem prednost ...
 
Srdačno vas pozdravljam, Serena
 
 
Za nove čitatelje ovoga bloga:
Citiram ulomke svoje knjige 
GEOMETRIJA BOŽANSKE ISKRE

i kako smo jedva preživjeli roditeljsku ljubav
.
Preporučam da pročitate od prvog posta redom dalje da biste točno razumjeli ideje koje iznosim,
Naravno, najbolje je pročitati cijelu knjigu.
 
geometrija @ 21:20 |Komentiraj | Komentari: 14 | Prikaži komentare
četvrtak, svibanj 31, 2007
Na kraju sam pronašla nešto što bih nazvala temeljnim i jedinstvenim zakonom ljudske svijesti, energije i materije, a izražen je u pojmovima kvantne fizike. Ni manje ni više. Na početku je bila moja nezavisna radoznala narav stalno ugrožavana nekim nejasnim strahom o kojem nisam znala ništa i bolest moje kćeri. Strah i bolest su progonile moj um, a ja sam strasno htjela otkriti zašto me prate i kako ih se riješiti. Mislim da se sve dogodilo baš kako Theodore Zeldin[1] govori: «Sva su…otkrića…nadahnuta…susretanjem ideja koje se ranije nikada nisu našle na istome mjestu». Da, radi se o otkriću, otkriću koje me vodilo do kraljice spoznaje, spoznaje same sebe. A zaista sam proučavala područja koja nikada ne proučavaju isti ljudi: psihologiju, sociologiju, biologiju, genetiku, kvantnu fiziku, teoriju relativnosti, na jednoj strani, a na drugoj: duhovnost novoga doba, iscjeljivanje, vidovitost, predviđanje budućnosti, ljudsko energetsko polje.
 
Zbog vrlo raširenih predrasuda o ovom drugom području mojih proučavanja ( koje bi se moglo nazvati i područje «transcedentnog», ili «okultnog», ili «mističnog»), moram navesti jednu informaciju, i to prema fizičaru i nobelovcu Leonu Ledermanu[2], o Isaacu Newtonu, jednom od najvećih umova čovječanstva koji je oblikovao temeljne kategorije naše civilizacije: «Newtonov doprinos fizici i matematici i njegova opredjeljenja za atomistički svemir dobro su dokumentirani. Ono što ostaje u magli je utjecaj njegova 'drugog života' na njegov znanstveni rad. U tom 'drugom životu' bilo je svačega; Newton se podrobno bavio alkemijom, a i posvećivao se okultnoj filozofiji, naročito zamislima hermetika, koje sežu u daleku prošlost sve do svećeničke magije starih Egipćana. Te svoje djelatnosti Newton je gotovo posve prikrio. Kao profesor na Lukasovskoj katedri u Cambridgeu (sada se na tom mjestu nalazi Stephen Hawking), a kasnije i kao član londonskog političkog kruga, Newton nije mogao dopustiti da javnosti postane poznata njegova odanost tim okultnim aktivnostima, jer bi to značilo veliku sramotu, a možda čak i izgon iz javnog života.»
 
I ja sam intenzivno proučavala «okultno», koliko god taj pojam nejasan bio, ali nisam to skrivala, a i u ovoj priči o mojem otkriću želim to vrlo jasno istaknuti. Toliko o mojoj «vezi» s Newtonom.
 
I onda se otkriće otkrilo. Činilo mi se toliko očitim da mi nikako nije jasno kako to nije nitko već ranije vidio. Valjda sam bila dovoljno pažljiva i nesputana duha da je mene zapalo da primijetim. Bilo je odmah jasno da to trebam saopćiti i vama. Nadam se da sam našla dovoljno jednostavnu formu da bude razumljivo svima, mada znam unaprijed da će mi najdraži čitatelji biti oni radoznali. Hoćete li vidjeti ono nevidljivo, ali otkriveno - zaista je samo do vas

Knjiga "Geometrija božanske iskre - i kako smo jedva preživjeli roditeljsku ljubav" počinje uvodom. Na ovome blogu uvod je tek danas došao na red. 
Ako ste uredno i redom čitali od prvoga posta, ili, još bolje, ako ste pročitali knjigu, nadam se da ste već shvatili veličinu i jednostavnost otkrića o kojem je u knjizi riječ. Još više, nadam se da ste iskusili moje otkriće i da je vaš život počeo dobivati onu kvalitetu i onaj oblik kojemu ste oduvijek težili, a koje nikako niste znali i niste mogli postići.

Knjiga je na blogu objavljena dobrim dijelom, ali ne sva. Poglavlja su objavljena drugačijim redoslijedom. Uglavnom zato jer su me vaši komentari usmjeravali na određene teme.  Osim  "manjka" u odnosu na knjigu, ima i "viška". I to je nastalo kao odgovor na vaše komentare. Ostaje još nekoliko poglavlja za objaviti, a zatim... zatim ćete vidjeti kada dođe vrijeme za to.

 Srdačno vas pozdravljam, Serena


[1] Theodore Zeldin, Intimna povijest čovječanstva, V.B.Z. Zagreb, 2005.
[2] Leon Lederman, Božja čestica, Zagreb, Izvori, 2000.

 
Za nove čitatelje ovoga bloga:
Citiram ulomke svoje knjige 
GEOMETRIJA BOŽANSKE ISKRE

i kako smo jedva preživjeli roditeljsku ljubav
.
Preporučam da pročitate od prvog posta redom dalje da biste točno razumjeli ideje koje iznosim,
Naravno, najbolje je pročitati cijelu knjigu
.
geometrija @ 20:58 |Komentiraj | Komentari: 5 | Prikaži komentare
subota, svibanj 26, 2007
Danas pišem obećane odgovore. Najprije Iskra (21.05.2007) kaže:
 
Kao i "Sunce", vrtim čakre iznutra, a ne kao promatrač. Nekad mi ide glatko, nekad doslovno umjesto spirale trebam zamisliti kazaljke sata da bi mogla početi vrtnju. Ali, smjer me ne zbunjuje. Zamislim sat s kazaljkama na potrebnom mjestu i okrenem. Mislim da je sasvim svejedno je li na čakru gledam iznutra ili sa strane( čak mi se čini logičnije iznutra ali dobro). Kako vi to radite. Vidite svoju siluetu u blizini i zavrtite spirale?
 
Naravno da je naprosto stvar odluke hoćemo li čakru gledati «iznutra», iz neke svoje centralne osi, ili ćemo svoju siluetu gledati kao promatrač izvana. Ipak, pažljivost u detaljima nije na odmet. Zašto sam izabrala «promatrača» koji nas gleda izvana i uvijek vidi smjer čakri istovjetan smjeru kazaljke na satu, bilo da je ispred ili iza nas?
 
 Zato jer je smjer kazaljke na satu prirodan, naviknut, pokazuje tok vremena kako ga prikazuje svaki sat, pa i onaj Sunčev. Čini mi se da nikome ne bi bilo ugodno gledati sat kojemu se kazaljke vrte naopako. Smjer kazaljke na satu je jedna vrlo uvriježena konvencija, a valjda nije ni slučajno što je sat tako konstruiran.
 
Svejedno je vizualizirate li čakre doslovno na svome tijelu, ili na zamišljenoj silueti sebe negdje  u prostoru. Ja prakticiram jedno i drugo, kako kad.
 
…vrtim čakre dva mjeseca, možda nešto manje. Odmah sam osjetila pomak na bolje, više energije, manje spavanja, bolje raspoloženje. Pa su usljedili dramatični događaji tzv. raspleti nekih situacija.
 
Raspleti se uvijek počnu brzo događati. Poteče energija, poteku događaji, poteče život. Kad je energija zaustavljena, a u pravilu jest, loše situacije traju godinama. Neki nemaju snage da «raspletu» (pasivni), drugi nemaju interesa da «raspletu» (aktivni). Filozofi i razni umni ljudi su dali mnoge i različite definicije naše suštine, suštine života, ali ih najviše podržava onu koja kaže da je život vječna mijena. Već sam rekla da jedino što sigurno možemo promijeniti, to smo mi sami. I to je dovoljno. Počne se sve rasplitati. Izvrsno. Nadam se da te «dramatika» promjena nije uznemirila. Dok ne dođete do stabilnog unutarnjeg mira, dramatike mora biti.
 
Ali sad već 10-tak dana nemam volje ni za ničim, samo buljim u prazno ( vrtim i dalje, redovito - nije u tome problem). Je li se i vama događa što slično?
 
Povremena «bezvoljnost» je neminovna faza. Uglavnom nema nekog većeg nemira, ali ništa nam se ne da. Često ta faza nastupi nakon uznemirujućeg sna (ne mora biti).
 
To ide ovako: naše tijelo puno je zgrčenih mjesta u organima, mišićima, kostima, mozgu…u svim tkivima. Tim «zgrčenostima» odgovaraju one u psihi. Svaka «zgrčenost» korespondira s nekim traumatičnim iskustvom, od rođenje na dalje. To su «otočići» negativne energije, različitih negativnih frekvencija koje smo pospremili u «nesvjesno» i u tijelo, jer nismo znali kako da ih razriješimo.
 
Od psihoanalize nadalje osnovno sredstvo liječenja tih trauma je bilo dovesti ih iz nesvjesnoga u svijest, sjetiti se. To je vrlo dugotrajan postupak koji traje godinama, rezultati su najčešće vrlo mršavi, a povezano je i s time da trebate imati prilično novca da biste takvu terapiju platili. Kad pokrenemo čakre, kad pokrenemo pozitivnu energiju, traume se oslobađaju, zgrčenosti se opuštaju, pluća prodišu, negativne frekvencije se poništavaju. Uglavnom se ne sjetimo traumatičnih iskustava koja su ih uzrokovala. Nije niti potrebno da ih se sjetimo. Energetsko liječenje je univerzalni lijek i jedini lijek koji rješava bilo koji problem i to do kraja. Za tako opisani energetski proces treba vam strahovito puno energije, a pažnja je usmjerena prema unutra. Zato nemamo volje ni za što. Potpuno smo u stanju odraditi ono što je neophodno, ali intuitivno ekonomiziramo s energijom. Ne treba tada inzistirati na samodisciplini i prisiljavati se na to da redovito radimo kakvu tjelovježbu, da radimo generalku u stanu (jer je baš sada vrijeme za to), da planinarimo (jer to radimo svake nedjelje)…Koliko god je moguće poštujmo to intuitivno usmjeravanje najvećeg dijela energije na taj unutarnji proces. I vrtimo čakre, što češće i što duže. Da bismo stvorili što više pozitivne energije. Da ne bismo posegnuli za tuđom energijom, po navici…Već si vidjela da ta faza prođe, a ona nova poletnost i životni žar ponovo su tu. Te će se faze izmjenjivati dosta dugo, dokle god ima pospremljenih trauma koje treba «preraditi» u pozitivno, ili, naprosto «izbrisati»
 
Vesela čarolija: odradim prvi dio, pa pauza par minuta.. e sad problem, umjesto da nakon toga pokrenem vrtnju, zaboravim, jer radim nešto i sjetim se nakon npr. pola sata. Je li to problem, inače radi ovoga počela sam izbjegavati zaustavljanje čakri svaki put. Radim to 4-5 puta dnevno, a čakre vrtim svako sat, ili obično i češće, jer mi to ide brzo.
 
Sve to je OK. Spontano reguliraš tehniku prema potrebi i okolnostima. Najvažnije je što češće pokretati čakre. Ako nam slučajno ne ide, odmah znamo da treba «zavitlati mačem». Ako radite «veselu čaroliju od početka do kraja» nema greške. Ako je radite polovično, to može biti u redu, jer vjerojatno  nemate za vratom velikog vampira koji vas je sapeo negativnom energijom. Kako vam se vrlo brzo razvija senzibilitet za opažanje vlastitih energetski stanja, vrlo brzo ćete primijetiti po padu energije da čakre treba pokrenuti, ako teško ide, da je bolje da neko vrijeme radite kompletnu «veselu čaroliju». Samo treba biti pažljiv i opažati sebe.
 
Sad Sunrise,od 22.05.2007:
 
Izvodim "veselu čaroliju", osjećam se poletno, mada se pojavljuju, čudni bolovi na nekim mjestima tijela odjednom, a zatim isto tako i nestaju...
 
Bolovi se pojavljuju na gore spomenutim zgrčenim mjestima kad energija poteče. Pojavljivat će se ponovo dok se iz te «točke» ne izbaci sva negativna energija. Uglavnom to nisu jaki bolovi. Oni su znak – «obrati pažnju na tu točku,» kaže bol, « daj još pozitivne energije da to riješiš u potpunosti». Za ublažavanje tih bolova ne treba koristiti analgetike, jer su putokaz izliječenja, a nisu ni neizdrživi.
 
…imam problem - ne mogu zamisliti rezanje mačem ispod nogu. Jer u mislima stojim. Isto tako mi se čini kao da na leđima ne mogu dohvatiti sva područja. Mogu li ja nekako drugačije zamišljati. Možda da ležim i da neki drugi "ja" hoda oko mene i reže? Možda zvuči glupo, ali eto morah pitati.
 
Uglavnom ne možemo vizualizirati, zamisliti, ono što nam pravi najveće probleme. Budite maštoviti i kreativni u vizualizaciji – zašto misliš da moraš u vizualizaciji stajati NA NEČEMU? I onda ne možeš proći mačem ispod stopala. Uspravna si, ali ti ne treba tlo, lebdiš…i tada tako lako zafijukneš mačem ispod stopala, tri puta ako te volja, i samo vidiš kako one niti otpadaju i nestaju. Tako kreativno riješi i leđa. Slijedite tehniku «vesela čarolija» kako sam je opisala, ali si pomognite kojim detaljem i tako malo prilagodite tehniku svojoj situaciji. Kažem MALO, u nekom detaljčiću.
 
Osim toga zanima  me na koji način si došla do ovih rezultata mjerenja frekvencije? To je opisano u knjizi? Nisam još pročitala sve postove pa ako negdje ima objašnjeno, molim te samo me uputi na njega!
 
Ima negdje u knjizi. Već je kasno, ne da mi se tražiti. Drugi put.
 
Srdačno vas pozdravljam, Serena
 
Za nove čitatelje ovoga bloga:
Citiram ulomke svoje knjige 
GEOMETRIJA BOŽANSKE ISKRE

i kako smo jedva preživjeli roditeljsku ljubav
.
Preporučam da pročitate od prvog posta redom dalje da biste točno razumjeli ideje koje iznosim,
Naravno, najbolje je pročitati cijelu knjigu.
Sva prava pridržava autor

geometrija @ 00:32 |Komentiraj | Komentari: 9 | Prikaži komentare
utorak, svibanj 22, 2007
Kristali također imaju sposobnost rasta frekvencije. Moji kristali imaju jednaku frekvenciju kao i ja. Ako moja frekvencija padne, padne i njihova. Voda isto može doseći frekvenciju ljudske svijesti. Gotovo svi ljudi, biljke i životinje koje sam testirala, a to su tisuće njih, imaju frekvenciju nula, ili imaju negativnu frekvenciju. Ranije navedene maksimalne frekvencije «mojih» biljaka i životinja postoje samo zato jer su nastale rezonancom s mojim visokofrekventnim energetskim poljem. Inače su sve biljke oko nas, kao i mi sami u negativnom energetskom polju. Da bi se dogodila rezonanca, kojom sam podigla frekvenciju biljaka u mom vrtu i životinja u mom domaćinstvu, biljke i životinje moraju biti u polju moje svjesne pažnje ili namjere.
 
Dok sam svoje energetsko polje «gradila» vrlo pažljivim održavanjem pozitivnih misli i emocija, što je trajalo petnaestak godina, moja frekvencija je jedva dostizala 100 jedinica. Kad sam počela energetski raditi na opisani način, trebalo mi je desetak mjeseci da dostignem frekvenciju od 26 milijardi jedinica! Zatim mi je trebalo još šest mjeseci da moja energija dosegne frekvenciju od  10 na pedesetu jedinica! Da biste bar naslutili veličinu tog broja, iza broja jedan stavite 50 nula. Pročitajte ponovo ovaj ulomak da shvatite koliku snagu i učinak ima energetski rad, a koliko rad na razini psihe. Neusporedivo.
 
Subjektivni doživljaji tako visoke frekvencije su brojni: jasan osjećaj intelektualne «bistrine»; jasno razumijevanje svega, pa i tuđih negativnih ponašanja, koja tada ne izazivaju moje negativne emocije( to je stepenica na kojoj padate ili prolazite); sposobnost trenutačne registracije negativnog polja meni bliskih ljudi i sposobnost da ga gotovo trenutačno zaustavim i putem pozitivne rezonance «preokrenem» u pozitivno polje; potpuna fizička «čilost» koja optimalno regulira moje napore tako da unatoč velikoj fizičkoj i intelektualnoj aktivnosti, nikad nisam umorna ( aktivni vampiri bi tu mogli posvjedočiti da se i oni osjećaju tako, ali, kao što sam objasnila, zato se barem nekoliko ljudi u njihovoj okolini stalno osjeća umorno, bezvoljno i općenito jadno); optimalno tjelesno zdravlje i proces fizičke regeneracije koji se opaža kao «pomlađivanje». Dakle, kompletno duševno i fizičko zdravlje i jasnoća duha. Ne kao «trenutačni bljesak prosvjetljenja» koji teškom mukom znaju opisati oni rijetki koji su to postigli dugotrajnim meditiranjem (najčešće govore da je to stanje neopisivo), nego kao stabilno trajno stanje. I uz sve to - svi se u mojoj okolini osjećaju izvrsno. Predobro da bi bilo istinito? Ne, nego naprosto istinito. Zahvaljujući primjeni jednostavne tehnike "vesela čarolija" i UPORNOSTI. Dostupno apsolutno svakome - bez asistencije «učitelja» ili znalca i, naravno, pod pretpostavkom da poznaje tehniku kako sam je opisala.
 
Tako mi se uvijek iznova nameće zaključak da je naš pozitivan i stvaralački pristup polju nulte točke, dakle univerzalne energije, moguć samo i jedino ako je naša energija orijentirana u smjeru kazaljke na satu. Samo tada smo u stanju dosegnuti visoke frekvencije i tako se povezati s visokim frekvencijama u polju, što znači ne samo da nam postaje dostupna neiscrpna energija Univerzuma s kojom onda možemo biti u rezonanci, nego i sve informacije o Univerzumu. Kako u toj dimenziji nema linearnog vremena prošlost-sadašnjost-budućnost, nego je sve vrijeme «sada», dostupne su nam i sve informacije iz onoga što mi zovemo «prošlost» i «budućnost». Kad jednom dostignemo tu frekvenciju, naš subjektivni osjećaj prošlosti i budućnosti će se promijeniti. Nećemo više razmišljati o budućnosti kao o nečemu kaotičnom, ili nečemu unaprijed zadanom. Konačno ćemo shvatiti ono što već kvantna fizika tvrdi preko pola stoljeća: subatomska čestica ili energija postoji u svim mogućim stanjima, a tek promatrač, netko tko je usmjerio pažnju na nekoga ili nešto, određuje joj jedno od svih mogućih stanja. To za svakog od nas znači da svakim svojim postupkom određujemo budućnost, točnije, sljedeći događaj, ili slijed događaja.

 Međutim, na kvantnoj razini ne postoji beskonačni broj mogućnosti – postoje samo dvije. Svoju energiju možete usmjeriti u smjeru kazaljke na satu, pa ste u rezonanciji s poljem nulte točke, s Univerzumom, ili obrnuto. Iz prvog izbora – vrtnje energije u smjeru kazaljke na satu - mogu proizići različiti događaji na razini pojavnosti, onoga što mi doživljavamo kao naš vidljivi svijet, ali bilo koji od tih događaja bit će «pozitivan», bit će u skladu s Univerzumom, povećavat će sklad u samom Univerzumu, a naš subjektivni osjećaj bit će zadovoljstvo. Ako izaberemo na kvantnoj razini smjer obrnut od kazaljki na satu, opet ćemo imati puno mogućnosti kako postupiti na razini svijesti i pojavnog svijeta, ali će svaki takav postupak biti negativan, povećavat će nered i kaotičnost u Univerzumu, a subjektivno ćemo uvijek biti nezadovoljni i nesretni[1].
 
Prevedeno na jezik psihologije, naš izbor je uvijek i jedino izbor između ljubavi i straha. Zato je najdublja istina ono što religije tvrde – jedini božanski zakon je ljubav. Bog sigurno voli svakoga od nas. Pitanje je: volimo li mi Boga? Zapravo volimo li uopće? Jer, ako volimo Boga, volimo svakoga. 

Ne zagovaram ovdje religioznost nijednog tipa. Samo ističem da je ta univerzalna istina ljudima oduvijek poznata , jer to nosimo u sebi kao osnovnu matricu našega bića i da su je najgorljivije i najuvjerenije zagovarale religije. Jedina «neprilika» je u tome što oduvijek postoji i suprotna opcija. Oduvijek smo mogli birati između dobra i zla. No, izgubili smo se u moru nebitnih informacija niske frekvencije, pa smo došli do toga da je taj izbor naizgled strašno i beskrajno kompliciran. A zapravo, nije uopće. Imamo samo dvije opcije, a razlika između njih je kristalno jasna na kvantnoj razini, dakle i na razini svijesti. Mislim da su za to konačno i zaista utješno pojednostavljenje beskrajno zaslužni Einstein i kvantni fizičari. Bez njih ne bismo mogli shvatiti, morali bismo vjerovati. Izgleda da ljudi ipak bolje «rade» na shvaćanje. 
 
Umjesto posebnog zaključka ovog poglavlja, navodim citat iz poznatog djela Fritjofa Capre «Tao fizike»[2]:
 
 Pitanje svijesti u suvremenoj se fizici javilo u vezi s promatranjem atomskih pojava. Kvantna teorija jasno je pokazala kako se ovi procesi mogu razumjeti jedino kao spone u lancu procesa čiji se kraj nalazi u svijesti ljudskog motritelja. Po riječima Eugena Wignera, zakon (kvantne teorije) nije se mogao sasvim dosljedno formulirati bez pozivanja na svijest. Pragmatična formulacija kvantne teorije kojom se znanstvenici koriste u svom radu ne poziva se izričito na njihovu svijest. Međutim, Wigner i drugi fizičari tvrde da bi izričito uključenje ljudske svijesti moglo postati bitnim pojmom budućih teorija materije (potcrtala SA.)
 
 


[1] U ovom kontekstu bi trebalo analizirati drugi zakon termodinamike, tj. kako se postižu stanja visoke ili niske entropije.
[2] Fritjof Capra: Tao fizike, Poduzetništvo Jakić d.o.o., Zagreb, 1998.

Srdačno vas pozdravljam, Serena
Za nove čitatelje ovoga bloga:
Citiram ulomke svoje knjige 
GEOMETRIJA BOŽANSKE ISKRE

i kako smo jedva preživjeli roditeljsku ljubav
.
Preporučam da pročitate od prvog posta redom dalje da biste točno razumjeli ideje koje iznosim,
Naravno, najbolje je pročitati cijelu knjigu
.

Sva prava pridržava autor

geometrija @ 09:36 |Komentiraj | Komentari: 9 | Prikaži komentare
subota, svibanj 19, 2007
 Naša priča je na vrhuncu. Iskustvo i opažanje ljudskog energetskog polja doveli smo u vezu s osnovnim zakonima energije/materije koje je utvrdila kvantna fizika. Ključna kategorija je SPIN. Kvantna fizika kaže da je to jedno od dva osnovna svojstva energije/materije (drugo je elektromagnetski naboj koji  ostvaljam po strani jer nam u ovom kontekstu ne treba). 

SPIN je vrtnja atomskih i subatomskih čestica oko svoje osi i može biti samo u dva smjera: u smjeru kazaljke na satu i obrnuto.

Staroindijska mudrost ima kategoriju koja je pandan SPINU, a to su ČAKRE. Čakre su energetski vrtlozi u ljudskom energetskom polju koje to polje stvaraju. Također se mogu vrtjeti ili u smjeru kazaljke na satu ili obrnuto.

Pa da ponovimo gradivo:

Svijest, isključivo svijest je pokretač čakri, dakle energije.
 
Smjer vrtnje čakri određuje smjer spina - (vrtnje) subatomskih čestica od kojih je sačinjeno naše tijelo, ali i smjer naše ukupne energije (našeg energetskog polja).
 
Čakre se mogu vrtjeti u smjeru kazaljke na satu, ali i obrnuto.
 
Kada se čakre vrte u smjeru sata, energija je stvaralačka. Kada se vrte obrnuto od sata, energija je rušilačka.
 
Pozitivna energija stvara pozitivne misli i pozitivne emocije neposredno i trenutno. Pozitivne misli i pozitivne emocije koje stvaramo svjesnom odlukom, stvaraju pozitivnu energiju.
 
Negativna energija stvara negativne misli i negativne emocije trenutno. Negativne misli i negativne emocije stvaraju negativnu energiju.
 
Ako se susret negativne energije i pozitivne energije događa u području našeg nesvjesnog, negativna energija je apsolutno jača.
 
Ako je pozitivna energija osviještena, mora doseći određenu stabilnu frekvenciju, koju je nužno svjesnom pažnjom održavati da bi nadjačala neku negativnu energiju. Pretpostavlja se da nitko ne bi htio svjesno pokrenuti negativnu energiju, jer time razara najprije sebe, zatim one koji su mu najbliži, dakle, vlastitu obitelj. Budući da ljudi iz svoje svijesti odlučuju hoće li pokrenuti pozitivnu ili negativnu energiju, hoće li proizvoditi energiju i doprinositi svijetu, ili će uništavati energiju i time svijet, logično je da onaj tko pokreće negativnu energiju, bilo mislima ili emocijama, najprije razara samog sebe. Proces teče tako da najprije razara vlastite visoke frekvencije svijesti, a onda niže tjelesne frekvencije. Rezultat toga je intelektualna i moralna degradacija, a zatim i fizička bolest i smrt. Dosad su ljudi nesvjesno «birali» negativan smjer. Zbog toga nije bio ništa manje rušilački.
 
Svaka, apsolutno svaka, misao ili emocija doprinose rastu pozitivne ili negativne energije. Nije ih potrebno izreći. Čim smo ih pomislili, ako su pozitivne, doprinosimo sebi i drugima; ako su negativne razaraju nas i druge.  
 
Kontinuirana vrtnja čakri u smjeru kazaljki na satu povećava frekvenciju energije svijesti, ali i frekvenciju energije materijalnih, fizičkih, čestica u našem tijelu, a povećava i koherenciju našeg energetskog polja. Rezultat toga su: visoka kreativnost, fizičko zdravlje, iznimno dobro snalaženje u svijetu te odgovarajući odnosi s ljudima – surađuje se s kim je to moguće i na razini na kojoj je moguće, spontano se odbija komunikacija s onima s kojima to nije moguće.
 
Mi možemo na kvantnoj razini, preko polja nulte točke, dakle, svojim mislima i osjećajima biti u kontaktu sa svakim bićem na Zemlji, tj. u čitavom Univerzumu. Negdje u svjesnom dijelu svoga bića imamo izbornik frekvencija, nešto poput izbora radio postaja. Kad izaberemo kontaktirati neku osobu, tek onda naše energije, što znači naše misli i emocije, dolaze u dodir. Tek tada osoba može na nas djelovati energetski, a onda, kao u mojoj priči, i vampirski. Obično puno lakše sklapamo kontakte, nego ih razvrgavamo. Koji put je jako teško razvrgnuti neki kontakt, osobito ako je došao u uznapredovanu vampirsku fazu. Teško, ali, svakako moguće. Dakle, iako putem polja nulte točke možemo biti povezani s bilo kime ili bilo čime, imamo mogućnost izbora. Povezujemo se s onima s kojima mi to želimo, ne samo na razini vidljivog ponašanja, nego i na razini energije. Samo moramo znati kako to funkcionira na energetskoj razini a ( a upravo o tome vam govorim u ovoj knjizi). Tako se vidi da je ovako strukturirana energija, ili prostorna geometrija Univerzuma, duboko smislena i savršeno prilagođena svjesnim procesima.
 
Na biološkoj razini, neposredna posljedica činjenice da smo svi energetski povezani preko univerzalnog energetskog polja je ta da svako liječenje koje liječi pojedinačnog bolesnika ima kratkotrajni rezultat. Vraća se ili ista bolest, ili se pojavljuje nova. U najtežim slučajevima negativne energetske povezanosti, bolesti su neizlječive – rak, šećerna bolest, bolesti krvožilnog sustava, alergije, astma i sl., a razbolijevaju se i ostali članovi obitelji. Jedino smisleno liječenje je «liječenje», popravljanje, bolesnih ODNOSA. Jedina razina na kojoj se odnosi mogu popraviti je energetska, jer smo na drugim razinama - ponašanja, misli, emocija - izgubljeni u beskonačnoj zbrci u kojoj svi misle da su u pravu, gdje su svi uvrijeđeni jer ih je onaj drugi povrijedio. Kad su svi povezani negativnom energijom, kao što jesu, nitko nije «prav».
 (nastavlja se)

Srdačno vas pozdravljam, Serena

Za nove čitatelje ovoga bloga:
Citiram ulomke svoje knjige 
GEOMETRIJA BOŽANSKE ISKRE

i kako smo jedva preživjeli roditeljsku ljubav
.
Preporučam da pročitate od prvog posta redom dalje da biste točno razumjeli ideje koje iznosim,
Naravno, najbolje je pročitati cijelu knjigu


Sva prava pridržava autor
geometrija @ 22:34 |Komentiraj | Komentari: 3 | Prikaži komentare
utorak, svibanj 15, 2007
«Osjecam da mi je bolje - veselija sam i opcenito se bolje slazem sa svojim suprugom (vjerujem da je to povezano) i imam vise energije za rad» - kaže jedan komentar na ovome blogu. Danas ću nekoliko riječi o tome, o boljem slaganju s partnerom.
 
Kad vam je energija pozitivna, počeli ste učiti govor ljubavi. Prvi puta od kada ste bili jako, jako mali. Jer ste već kao mali počeli učiti jezik brige, jezik kojim govore vaši roditelji. Govor brige, govor straha. To nitko ne razumije. Ne razumijete sami sebe, ne razumijete druge, oni ne razumiju vas. Kula babilonska.
 
Obratite pažnju na to kako ćete se početi bolje razumijevati sa svojim partnerom. Konačno ćete se sresti. Kao ljudi. Ne kao igrači raznih uloga koje jedni drugima namećemo.
 
Bio je jedan dobar film večeras na HRT2 – «Opsjednutost». O tome kako je krasno kad  se dvoje sretnu, a  ne žele ništa jedan od drugoga.  O tome kako je krasno kad se ljudi sretnu, kad su pažljivi prema sebi i prema onome drugome.  kad su prijatelji.  Prijatelji - ljubavnici. Kako ih takav susret obogati za cijeli život, čak i kad se moraju rastati. Ljudi koji misle, koji govore ono što misle i slušaju onoga drugoga. A onda zajedno misle. Imaju što reći kad su tako iskreni. Tada je sve što kažu poezija. Ne smišljaju poeziju pjesnici. Poeziju smišlja ljubav.
 
Osluškujte sebe, opažajte… Sada to i vama postaje moguće. Sresti drugu osobu. Susret jednakih.
 
Kad vodite ljubav ne ponavljajte naučene pokrete, ne težite poznatom rezultatu. Neka se i tijela sretnu. Biti će to neka nova ljubav. Otkrijte je. Nova ljubav s partnerom koga ste već malo «ofucali». Svijet pozitivne energije je jedan drugi svijet. Svi su njemu novi, svježi.

Već ste shvatili da nisam pjesnik. Govorim vam o činjenicama.
 
http://broduboci.blog.hr/ ("Recept za dobar dan", post od 12.05.2007)
 
Kliknite na ovaj blog, da vidite kako je to lijepo i jednostavno rekao Brod, jedan od mojih omiljenih blogera.
 
Srdačno vas pozdravljam, Serena
geometrija @ 23:41 |Komentiraj | Komentari: 7 | Prikaži komentare
nedjelja, svibanj 13, 2007

Vrlo sažeto ću objasniti glavnu temu «Polja». To je «polje nulte točke».

 «Svaki kvantni fizičar dobro poznaje polje nulte točke. Kvantna mehanika dokazala je da vakuum odnosno «ništavilo» u stvarnosti ne postoji. Navodna potpuna praznina koja bi trebala postojati u svemiru – iz koje je izuzeta sva tvar i energija – u subatomskom je smislu pravi mravinjak aktivnosti.» (svi citati u ovom postu su iz knjige "Polje" Lynn McTaggart, TELEdisk, Zagreb, 2005)

 Po načelu neodređenosti, koje je razvio Werner Heisenberg, jedan od začetnika kvantne teorije, «nijedna čestica nikada potpuno ne miruje…»

 Dakle, kad se u pokusima napravi potpuni vakuum u kojem više nema niti jedne čestice, niti jednog atoma i kad se takav vakuum dovede na temperaturu  apsolutne nule, što znači da se tu više nema što gibati i ne može gibati, jer je na apsolutnoj nuli, svejedno je prisutna energija, tzv. energija nulte točke. Izračunato je da ukupna energija polja nulte točke  premašuje svu energiju u materiji za faktor 10 na  40-tu,  što odgovara jedinici sa četrdeset nula. Kao što je jednom opisao veliki fizičar Feynman, želeći nekako prispodobiti tu veličinu: «Energija u jednom kubičnom metru prostora bila bi dovoljna da uzavru svi oceani na zemlji».

 U tom podatku nema ništa novo, a etablirana kvantna fizika  ga poznaje od 1926.g. i odbacuje kao nebitnog. Fizičar Hall  Puthoff došao je do sasvim suprotnog zaključka: 
«Polje nulte točke je skladište svih polja, svih osnovnih energetskih stanja». Pokazao je da uzmemo li u obzir polje nulte točke ( a fizičari ga ne uzimaju u obzir, op. AS), uopće ne trebamo Bohrov postulat. Matematički je dokazao  da elektroni neprestano gube i onda od polja nulte točke ponovo dobivaju energiju i dinamički uravnoteženi ostaju na pravoj orbitali… Drugim riječima, polje nulte točke je uzrok za stabilnost vodikovog atoma, a posljedično i za stabilnost cjelokupne materije. «To implicira neku vrstu osnovnog stanja svemira koje neprestano samo sebe regenerira.», kaže Hall.


 U mom amaterskom kvantno-fizikalnom shvaćanju koje se ne libi zaključivati zdravorazumski – ne znam bolju definiciju svijesti od one iste koja definira polje nulte točke: nema ničega, apsolutna nula je, a opet imamo ogromnu količinu energije. Zar ne biste tako zamislili  «kozmičku inteligenciju» ili, naprosto, svijest?

 To je polje koje podržava svaku česticu i svu energiju u Univerzumu, to je polje preko kojega smo svi povezani i preko kojega svi komuniciramo.

 Polje je dokazivalo da je istinska valuta svemira – sam razlog njegova postojanja razmjena energije. Ako smo svi povezani preko Polja, mora postojati način i da se priključimo na taj neiscrpan izvor energije te izvučemo iz njega određene podatke. Kada bi ljudi bili u stanju crpiti podatke iz tako ogromne banke podataka, postalo bi moguće praktički sve – dakako, ako bi ljudi imali neku vrstu kvantne strukture koja bi im dozvoljavala pristup toj banci. I upravo je tu bio kamen spoticanja: trebali smo tijela koja bi mogla djelovati sukladno zakonima kvantnog svijeta[1].

 U svojim razmišljanjima ja idem dalje i od ovih nepriznatih pionira novog shvaćanja kvantne fizike i fizikalnih zakona univerzuma. Postojanje polja nulte točke i njegove samoregenerirajuće energije u stalnoj izmjeni informacija-energije s materijalnim svijetom, u kojem participira svaka čestica na kvantnoj razini, bilo da tvori živu ili neživu materiju, ali  i u kojem participira svako drugo energetsko polje, temelj je za sva objašnjenja koja sam iznijela u ovoj priči. Izmjena energije, bilo na rezonantnoj (suradničkoj) osnovi, bilo na jednosmjernoj «vampirskoj» osnovi, potpuno je moguća putem polja nulte točke i to na bilo kojoj udaljenosti, što moje iskustvo i potvrđuje. Poljem nulte točke možemo neposredno razumjeti pojave vidovitosti, telepatije, duhovnog liječenja na daljinu, iscjeljivanje molitvom… Sve su te pojave znanstvenici citirani u «Polju» istraživali i dokazali i to vrlo strogim znanstvenim pokusima.

 Fizičarima ostaje da objasne ono što sam ja iskustveno provjerila: sve što rotira u tom polju, bilo kvantne čestice ili energetska polja, stvara novu energiju AKO SE VRTI U SMJERU KAZALJKE NA SATU.  Kad se vrti obrnuto, destruira, razara sve oko sebe.

 I opet se vraćam na kuglu: ovaj uvijek pozitivni (ili uvijek negativni smjer, kako je sada stanje na našoj planeti) možemo prispodobiti svojim očima, a to nam uvijek nekako potrebno, tako da zamislimo da se sve događa u sferičnom  prostoru, ili u zakrivljenom prostor-vremenu, nikako u ravnini. Taj prostor ima jednu čudnu dimenziju:  ne možemo ga shvatiti ako bilo što promatramo pravocrtno, pokušavajući se gibati recimo po promjeru neke kugle. Taj prostor možemo promatrati i shvatiti jedino ako se krećemo njegovom geometrijom - a to je da kružimo tim prostorom. Sve u kvantnom svijetu se giba nekim kružnim putem – i subatomske čestice, i čestice bez mase, dakle «čista» energija. Samo tada je moguće da su u takvom prostoru dva smjera uvijek u pravcu kazaljke na satu, a međusobno suprotni. Čim to idemo prispodobiti u ravnini, smisao se potpuno gubi. Čim hoćete ući u kuglu i gledati iznutra, to ne postoji. Možete li ući u središte Zemlje? To je ono što neki naslućuju kad kažu da je linearno mišljenje iskrivljeno, neistinito mišljenje. Samo što nisu točno znali zašto i kako. Tako, treba razumjeti kuglu. Na koncu konca, sve što postoji u Svemiru jest kugla i vrti se. Reducirajte kuglu na nematerijalnu točku bez mase da biste došli na kvantnu razinu, opet možete primijeniti isti princip. 


 Zato i smjer vrtnje svojih čakri možete ispravno odrediti jedino tako da kružite oko sebe, recimo oko tijela, ili onako kako sam vam pokušala pomoći da zamislite promatrača ispred ili iza vas i koji, onda, iz tih pozicija gleda vaše čakre. Ako, pak, imate samo jednog «promatrača» - svoju svijest, onda samo možete kružiti oko svog tijela da biste došli u ispravnu  točku motrišta. Tako nalaže geometrija prostora, koji je i prema Einsteinu zaobljen. Prostor, međutim, nije zaobljen samo u svemirskim relacijama nebeskih tijela, nego i u bilo kojoj dimenziji u smislu velikog ili malog. Ostaje najtvrđa činjenica: da čakre, a zapravo svijest, kao pokretači polja, dakle i subatomskih čestica, funkcioniraju na način dvostruke spirale, baš kao i DNK. 
 ____________________________________

1) Ovaj zaključak Lynne McTaggart  moram dopuniti. Ne trebaju nam « prvenstveno tijela koja bi mogla djelovato sukladno zakonima kvantnog svijeta». Naša svijest to oduvijek može, a onda posljedično  mogu i tijela.  Prema mom iskustvu, možemo se povezati na polje nulte točke i koristiti sve informacije iz Univerzuma kad je naša svijest, dakle naša energija, orijentirana kao i to polje, dakle u smjeru kazaljke na satu, jer samo u tom slučaju ćemo biti u pozitivnoj rezonanci s univerzalnim poljem, tj. poljem nulte točke.Kad je naša energija orijentirana suprotno od kazaljke na satu, pa time i suprotno od polja nulte točke, mi praktično destruiramo cijeli Univerzum. Imate li bolju sliku «vražjeg posla»?

 Srdačno vas pozdravljam, Serena


Za nove čitatelje ovoga bloga:
Citiram ulomke svoje knjige 
GEOMETRIJA BOŽANSKE ISKRE

i kako smo jedva preživjeli roditeljsku ljubav
.
Preporučam da pročitate od prvog posta redom dalje da biste točno razumjeli ideje koje iznosim,
Naravno, najbolje je pročitati cijelu knjigu




Sva prava pridržava autor

geometrija @ 22:43 |Komentiraj | Komentari: 14 | Prikaži komentare
subota, svibanj 12, 2007
 
 Moje je istraživanje već bilo pri kraju. Osjećala sam da imam dovoljno materijala da mogu napisati ovu knjigu. Kada sam već uobličila dio teksta, do mene je došla knjiga: «Polje» autorice Lynne McTaggart. Dobila sam potporu o kojoj nisam mogla ni sanjati. Dobila sam odgovore na neka od ključnih pitanja koja su mi još uvijek bila otvorena i to u vidu rezultata znanstvenih eksperimenata znanstvenika s najuglednijih sveučilišta. Doduše, zbog tih istih rezultata ti znanstvenici su «zaradili» status heretika u znanstvenoj zajednici. Mene, naravno, to nije ni najmanje smetalo. Osvrnut ću se samo ne neke njihove rezultate, iako se sve teme iz te knjige podudaraju s mojim istraživanjem. Jedino su moji glavni zaključci, ili teze, otišli kvantni korak dalje ispred njihovih. To se može razumjeti kad se zna da imam drugačije podatke, provjerene na drugačiji način, a posebno da imam takvu slobodu da se ni u jednom trenutku nisam osjećala obaveznom slijediti stroge znanstvene protokole, što, naravno, ima neke mane, ali i puno prednosti.
 
Pročitajte cijelu knjigu ako želite bolje shvatiti moju, vratimo se početnom nazivu – priču. A ja ću citirati samo neke od teza iz knjige:
 
«Mala skupina znanstvenika raspršena po cijelom svijetu nije bila zadovoljna rutinskim razumijevanjem kvantne fizike. Bio im je potreban kvalitetniji odgovor na brojna i velika pitanja koja su ostala nerazriješena. U svojim istraživanjima i pokusima nastavili su od točke do koje su stigli pioniri kvantne fizike, i počeli prodirati dublje.
 
Nekoliko istraživača ponovno je počelo razmišljati o pojedinim jednadžbama koje su u pravilu svi izostavljali iz kvantne fizike. Te su jednadžbe određivale takozvano polje nulte točke – more mikroskopskih vibracija u prostoru između stvari. Došli su do zaključka da, ukoliko polje nulte točke uključimo u našu sliku o najosnovnijoj prirodi materije, tada je sama osnova našeg svemira valovito more energije, jedno ogromno kvantno polje. Ukoliko je doista tako, tada je sve povezano sa svime ostalim poput kakve nevidljive mreže.
 
Otkrili su također da smo svi sastavljeni od istog osnovnog materijala. Na svojoj najosnovnijoj razini živa su bića, uključujući i ljude, svežnjevi kvantne energije koji neprestano izmjenjuju informacije s tim neiscrpnim morem energije. Žive tvari emitiraju slabu radijaciju koja je ključni aspekt bioloških procesa. Informacije potrebne za sve životne procese – od međustanične komunikacije do izuzetno opsežnih procesa reguliranja DNK – pristižu putem razmjene informacija na kvantnoj razini. Ispostavilo se da sukladno kvantnim procesima djeluje čak i čovjekov um, koji je, navodno, potpuno izvan zakona materije. Misli, osjećaji i sve druge više kognitivne funkcije povezani su s kvantnim informacijama koje istovremeno pulsiraju kroz naš mozak i tijelo. Ljudska percepcija rezultat je međudjelovanja subatomskih čestica našeg mozga i mora kvantne energije. Doslovce, rezoniramo s našim svijetom.
 
Njihova otkrića bila su izuzetna i heretična. Osporila su mnoge temeljne biološke i fizičke zakone. Ono što su vjerovatno otkrili, ne predstavlja ništa manje nego ključ za sve obrade i izmjene informacija u našem svijetu, od međustanične komunikacije do percepcije svijeta općenito. I ono što je možda najvažnije – dokazali su da smo na najosnovnijoj razini svi jedni s drugima povezani, kao i sa svijetom. Eksperimentalno su pokazali da bi mogla postojati životna sila koja prožima cijeli svemir, a koju neki nazivaju kolektivna svijest, a teolozi Sveti Duh. Pružili su uvjerljivo objašnjenje mnogih pojava u koje čovječanstvo vjeruje već stoljećima, a za koje dosad nije bilo čvrstih dokaza i primjerenog objašnjenja: od djelovanja alternativne medicine i molitve do života poslije smrti. U određenom smislu mogli bismo reći da su nam dali znanost o religiji.
 
Njihovo viđenje je – za razliku od newtonowskog ili darwinovskog pogleda – životu vratilo vrijednost. Njihove nove ideje, sa svojim implikacijama reda i nadzora, mogle bi nas ovlastiti. Čovjek više nije tek slučajni proizvod prirode. Naš svijet je osmišljen i temelji se na jedinstvu, a svatko u njemu ima svoje mjesto i važnu ulogu. Naši postupci i misli zaista nisu nevažni – štoviše ključni su za stvaranje našega svijeta. Čovjek više nije odvojen od drugog čovjeka. Ne radi se više o «nama» i «njima». Više nismo na rubu našeg svemira – kao vanjski promatrači koji gledaju prema unutra. Sada možemo opet zauzeti mjesto koje nam pripada, u središtu našeg svijeta.
 
Ove ideje su dočekane kao izdajničke, a znanstvenici koji su ih zagovarali u mnogim su se slučajevima morali boriti protiv dobro utvrđenog i neprijateljski nastrojenog establišmenta. Njihova istraživanja trajala su trideset godina, uglavnom nepriznata i potisnuta, ali ne zato što su bila nekvalitetna. Svi ti znanstvenici izveli su besprijekorne pokuse, a dolazili su iz najuglednijih ustanova: sveučilišta Princeton i Stanford te vrhunskih instituta u Njemačkoj i Francuskoj. Međutim, svojim su pokusima ugrozili brojne doktrine koje se smatraju svetima budući da predstavljaju samu jezgru suvremene znanosti. Njihove nove zamisli nisu se uklopile u prevladavajući znanstveni pogled po kojemu je svijet tek stroj. Kad bi priznali te nove zamisli, morali bi se odreći mnogočega od onoga u što vjeruje suvremena znanost i morali bi, u neku ruku, krenuti od samog početka. Stara garda to nije željela. Nove ideje se nisu slagale s uvriježenim pogledom na svijet i stoga su morale biti pogrešne.»
 
Ovim citatom iz uvoda knjige posebno želim naglasiti da se razmatranja i teze u knjizi: «Polje» temelje na besprijekorno izvedenim znanstvenim pokusima. Naravno, ima i hipoteza koje jesu utemeljene na pokusima, ali traže nove provjere i nove pokuse. Ovo napominjem zbog ljudi koji su skloni vjerovati da ništa što nije znanstveno dokazano ne postoji. I znanost, kao i sve u životu se kreće naprijed pomoću ideja koje tek treba dokazati. Nažalost na oba područja smo inertni, tako da nove ideje najčešće dugo i predugo čekaju valjanu provjeru i dokaz.

Tama živi samo u svijetu privida.
Hoće li znanost to otkriti?
Uglavnom već jest.
Znanstvenici će uskoro objaviti:
«Na kraju, s našim najmoćnijim instrumentima,
jedino što vidimo jest Svjetlost»
 
(Emmanuel's Book III)

Srdačno vas pozdravljam, Serena
Za nove čitatelje ovoga bloga:
Citiram ulomke svoje knjige 
GEOMETRIJA BOŽANSKE ISKRE

i kako smo jedva preživjeli roditeljsku ljubav
.
Preporučam da pročitate od prvog posta redom dalje da biste točno razumjeli ideje koje iznosim,
Naravno, najbolje je pročitati cijelu knjigu
.

 Sva prava pridržava autor

geometrija @ 23:27 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare
srijeda, svibanj 9, 2007
 
Nismo samo na energetskoj razini tako «prozračni», puni «praznog prostora» i stoga zaista podložni mogućnosti brze, takoreći trenutne promjene. I na biološkoj razini stanica i organa nismo uopće tako «čvrsti» kakvo je uobičajeno mišljenje.
 
Poznato je da se površinske stanice kože promijene u 14 dana, stanice na površini želuca i crijeva svakih 5 dana, 120 dana traju crvene krvne stanice, 300 – 500 dana traju stanice jetre, čitav kostur odraslog čovjeka zamijeni se kompletno novim stanicama u roku od 10 godina. Pa ipak čovjek stari iako je svaka njegova stanica relativno mlada, ili jako mlada. O čemu to govori? Stanice se mijenjaju, ali nešto u našoj svijesti ne. Svijest, iskustvo milijuna generacija prije nas nam govori da moramo ostarjeti. To je čvrsta matrica u našoj svijesti koja mlade stanice tjera da se ponašaju kao stare. Otkuda ta matrica u našoj svijesti? Iz negativne energije, iz negativnog uma. 

Ne kažem da je čovjek besmrtan, ali iz iskustva pozitivne svijesti sigurno će proizići drugačije ideje o zdravlju i bolesti, o mladosti i starosti, o životu i smrti. Očito da su nam materijalna sredstva za to evolucijski već dana – stalno imamo nove stanice. Pa, dajmo im, onda, novu uputu putem svjesne poruke i one se neće razbolijevati i neće starjeti drastično kao sada. Kako? Svi procesi u našem tijelu su regulirani na kvantnoj razini, sve se informacije dobivaju na kvantnoj razini, a to znači na energetskoj razini. Ako svjesnom odlukom pokrenemo pozitivnu energiju, a to je kvantna razina djelovanja, to će biti sasvim dostatna informacija svemu što se u našem tijelu i našoj psihi događa da krene u pozitivnom smjeru.
 
Moje poznavanje fizike, iako površno i nesustavno, zahvaljujem nekolicini nobelovaca koji su na temu kvantne fizike napisali popularno-znanstvene knjige. «Moji» su »učitelji» mahom nobelovci: Hawking, Lederman, Penrose, Aczel, Gleick, Gribin, Weinberg,   Capra. Upuštam se u razmatranje mojih teza u kontekstu kvantne fizike ne samo da bih što bolje objasnila te teze, nego i da bih dala poticaj za razmišljanje onima kojima je kvantna fizika struka. Ne treba se čuditi tome što se dobar dio suvremene fizike izražava esejistički i hipotetički, jer fizika već nekoliko desetljeća tapka u mjestu. Vjerojatno i to treba zahvaliti negativnom umu koji nema stvaralačku, inovativnu komponentu. Mislim da o tome svjedoči jedan zanimljivi detalj. Poznato je da su vrijeme velikih otkrića na polju kvantne fizike početkom prošloga stoljeća Nobelove nagrade dobijali vrlo mladi fizičari u svojim dvadestim, ili čak ranim dvadesetim godinama. Rijetko koji fizičar je dobio Nobelovu nagradu u svojim tridesetim godinama, u starijim godinama valjda niti jedan. Imam jednostavno objašnjenje za to – otkrivali su novo dok im je um još koliko toliko bio pozitivan. S godinama su sve više bili obuzeti negativnom energijom i njihov um više nije bio sposoban za otkrića. Danas ni mladi ljudi više nisu pozitivni i usprkos ne znam kakvom obrazovanju ni dvadesetogodišnji znanstvenici više nemaju osnovnu predispoziciju za velike znanstvene poduhvate – a to je pozitivni um.
 
Dobro, ja imam pozitivni um, a malo znam o fizici. Zato sam zahvalna nobelovcu Leonu Ledermanu koji je u prekrasnoj i duhovitoj knjizi «Božja čestica», bez krzmanja istaknuo niz pitanja na koja fizičari danas ne znaju odgovoriti, a dao mi je i jedan krasan termin kojim ću se slobodno poslužiti. Za svoju knjigu «Božja čestica» koja je napisana da bi se širokoj publici na razumljiv način prikazali osnovni pojmovi iz povijesti i suvremene fizike, posebno kvantne fizike, on šaljivo kaže da je napisana u «vodoinstalaterskoj» maniri. Tako ću i ja nastaviti o fizici «vodoinstalaterski», jer drugačije i ne znam i jer mislim da ima smisla.
 
Oduvijek je fizika predano tražila najmanju česticu od koje se sastoji materija. Onda je Einstein rekao da su materija i energija jedna te ista «stvar», što baš i nije bilo tako jednostavno, pa su fizičari i dalje tražili sve manje i manje čestice, do danas su ih unutar atoma našli preko 200, a traže ih i dalje jer im nekakva njihova logika i matematika govore da ih mora biti još. Tako je Lederman dobio Nobelovu nagradu za otkriće jedne od tih dvije stotine subatomskih čestica.
 
Tisuće fizičara na svijetu u lovu je na subatomske čestice s najskupljom znanstvenom opremom koja danas postoji. Lederman u zaključku svoje knjige ide još dalje, pa kaže kako izgleda da masa nije unutrašnje svojstvo čestice, što znači da čestice «nema», već da su to naboj i spin. Taj spin sam «čekala». Dakle, prema općeprihvaćenom mišljenju vrhunskih kvantnih fizičara, spin je jedna od dvije temeljne osobine subatomskih čestica.
 
Spin, pojednostavljeno rečeno, označava vrtnju čestice, jer osnovno svojstvo subatomskih čestica je da se kreću i to vrtnjom. (Ostavljam električni naboj po strani, jer mislim da je za moju priču nebitan, tj. da se u polju pozitivne energije uravnotežuje ili poništava na vrlo zanimljiv način.)
 
Svašta su fizičari mjerili u vezi tog spina, ali znaju da mu je osnovno svojstvo vrtnja, koja može biti samo udesno, ili ulijevo, tj. u smjeru kazaljke na satu ili obrnuto. Izgleda da nitko nije shvatio dramatičnu i egzistencijalnu razliku desnog i lijevog spina.
 
Prevedimo to na vrtnju čakre u smjeru kazaljke na satu, ili obrnuto, i povezali smo indijsku mudrost od prije barem pet tisuća godina i današnju kraljicu znanosti - kvantnu fiziku[1].
 
 Tako se suštinsko svojstvo subatomskih čestica, koje kvantna fizika zove spinom, pokazuje presudnim za našu svijest, ali i za naše fizičko tijelo. Pretpostavljam da je jednako bitno i za svu neživu materiju. Dakle, iako kvantna fizika tvrdi da svaka čestica ima beskonačno mnogo mogućnosti gdje će se nalaziti i kojom brzinom će se vrtjeti, ista ta fizika tvrdi da spin čestica može biti u smjeru kazaljke na satu, ili obrnuto. Nema treće mogućnosti. Što je svakome očito za bilo koju vrtnju.
 
Prema mom je iskustvu,  za cijeli   naš svijet, za našu spoznaju, za naš um, za naše tijelo, presudno jedino to u kom smjeru se vrti naša energija, dakle i čestice našeg fizičkog tijela. Sve ostalo, gdje se čestica točno nalazi npr., malo je važno.
 
 I onda – odlučujuća teza koju smatram da sam iskusila i dokazala: smjer vrtnje određuje naša svijest. Mislim da je tako uspostavljena neposredna veza između svijesti i materije. I mislim da je time dokazano da svijest ima stvaralačku ili pokretačku ulogu na bilo kojoj razini Kreacije. Jednako ljudska kao i božanska svijest, svaka na razini svoje frekvencije, tj. svaka u svojoj frekvencijskoj domeni, svaka na svojoj razini stvarnosti. I ljudska i božanska svijest imaju u sebi sadržan isti princip, istu zakonitost. Jedna i druga mogu po slobodnom izboru sve pokrenuti udesno ili ulijevo. Bog zna razliku pa ne koristi mogućnost da pokreće vrtnju suprotno od kazaljke na satu. Jer Bog stvara.

Nama je ostavio slobodu da shvatimo. Da shvatimo razliku između stvaranja i rušenja. I slobodu da izaberemo hoćemo li zajedno s njim stvarati sebe i svijet, ili ćemo ga rušiti, uništiti. Mi smo se bahato i u neznanju poigrali mogućnošću da koristimo oba smjera. Točnije, prevladalo je to da koristimo negativni smjer. Zašto? Ne znam. Božja šala?
 _____________________________________________
[1] Sinteza mog energetskog iskustva i kratkog tečaja iz «vodoinstalaterske» fizike jest ta da je prirodni poredak kvantnih čestica takav da uvijek trebamo promatrati dvije čestice u paru, od kojih se obje vrte u smjeru kazaljke na satu, ali su u trodimenzionalnom prostoru jedna drugoj nasuprot, tako da poštuju zakon kuglaste simetrije, a ne linearne simetrije u zrcalu. Na to sam mislila kad sam rekla da fizičari još nisu shvatili kuglu. Gledano u odnosu jedne prema drugoj, čestice se vrte u suprotnim smjerovima, a opet su oba smjera u smjeru kazaljke na satu, dakle jednaka. U takvoj vrtnji se međusobno poništavaju električni naboji, tako da glavna sila u prirodi, sila svijesti, koja je prisutna i u atomima materije, nema električnu prirodu, jer je na puno višoj frekvenciji nego elektromagnetske pojave. Naboji se poništavaju, a valovi se pojačavaju dosežući maksimalnu i konstantnu frekvenciju, pa vjerojatno postižemo laserski učinak s tako visokofrekventnom i koherentnom energijom svijesti.
 
Ako je naša svijest «iskrivljena» na način da se naša energija «vrti obrnuto od kazaljke na satu», počinje se stvarati neravnoteža, pojavljuje se višak pozitivnog ili negativnog naboja, pojačava se električno polje i pojavljuje se pomak u fazi koji snižava valnu frekvenciju, koja može pasti takoreći na nulu, ili čak u negativnu frekvenciju. Moje iskustvo s negativnom energijom govori da vjerojatno postoji i negativna frekvencija.  

Srdačno vas pozdravljam ,Serena
Ovo je priča o posve neobičnom i vrlo osobnom iskustvu, iskustvu koje je postalo istraživanje.
Odavno sam znala da mi ljudi nemamo pojma što je ljubav.
Zatim sam shvatila kako naučiti voljeti.
Tek kad mi naučimo voljeti i naša djeca će to znati, spontano. Naprosto zato jer mi roditelji to znamo.
Zatim sam otkrila da ćemo, naučivši voljeti, zauvijek napustili tisućljetno ropstvo u kojem nas je držao strah.
Kako naučiti što je ljubav?
Pošla sam na mjesto gdje su se susrele psihologija, biologija i kvantna fizika.
Poslije je sve bilo u valceru.
 
(Tekst na koricama moje knjige koju  objavljujem i na ovome blogu - «Geometrija božanske iskre»)
 Sva prava pridržava autor
geometrija @ 22:14 |Komentiraj | Komentari: 16 | Prikaži komentare
utorak, svibanj 8, 2007
Ovo je priča o posve neobičnom i vrlo osobnom iskustvu, iskustvu koje je postalo istraživanje.
Odavno sam znala da mi ljudi nemamo pojma što je ljubav.
Zatim sam shvatila kako naučiti voljeti.
Tek kad mi naučimo voljeti i naša djeca će to znati, spontano. Naprosto zato jer mi roditelji to znamo.
Zatim sam otkrila da ćemo, naučivši voljeti, zauvijek napustili tisućljetno ropstvo u kojem nas je držao strah.
Kako naučiti što je ljubav?
Pošla sam na mjesto gdje su se susrele psihologija, biologija i kvantna fizika.
Poslije je sve bilo u valceru.
 
(Tekst na koricama moje  knjige koju  objavljujem i na ovome blogu -  «Geometrija božanske iskre»)
 
 
Koji aspekti povezuju energiju Univerzuma s ljudskom energijom? Od Einsteina nadalje konačno je priznato da su energija i materija «ista stvar», E=mc². Materija je samo nešto malo «zgusnuta» energija, zapravo je sve energija. U fizici je to neosporna činjenica, koju cijela naša civilizacija u više od sto godina, otkad je to znanstveno dobro poznato, nije još inkorporirala u prevladavajući svjetonazor i u osobne vrijednosti POJEDINACA. Jer E=mc² se potpuno odnosi i na svakog čovjeka i na svaki trenutak njegova života.
 
 Naša kultura, naš sustav vrijednosti, a posebno društvene znanosti i medicina, još pretežno počivaju na dostignućima znanosti iz vremena Newtona, od prije tri stotine godina. Newton je jedan od najvećih umova čovječanstva, ali taman stotinu godina je prošlo otkad je jedan drugi veliki um, Einstein, toliko «dopunio» Newtona da je inaugurirao novu eru u povijesti Planete, a mi to još ne prihvaćamo u svojim običnim glavama, iako nas se itekako tiče. Biolozi, pa i liječnici, su prilično bistri u kemiji, ali fizika im ne ide nikako. To ima dosta nezgodne posljedice za svakog pojedinca.
 
Za lakše shvaćanje činjenice da je materija energija, jer nam je bitno da to shvatimo, zato što skoro svatko od nas misli da se to ne tiče njega, nego možda nekih svemirskih prostranstava ili mikrosvjetova nežive materije, krenut ćemo od atoma. Nekako smo prihvatili činjenicu da se materija, pa tako i mi sami, sastojimo od atoma. Onda običan čovjek misli da je taj atom ipak neka čvrsta čestica, ma kako mala da je. Ništa manje istinito od toga.
 
 Atom je uglavnom prazni prostor u kojem neke sitne «stvarčice» jure nezamislivim brzinama. Ako zamislimo da je atom veličine nogometnog igrališta, onda je jezgra veličine nogometne lopte, a elektroni kruže oko jezgre otprilike na udaljenosti manjeg gledališta. I ne samo da je prazan prostor tako veliki, nego su i brzine zbivanja u atomu fantastične. Elektroni kruže brzinom od 1000 kilometara u sekundi, a unutar jezgre još manje čestice kruže brzinom od 60.000 kilometara u sekundi. Kolika li je energija potrebna za te brzine u samo jednom atomu? Upravo s tolikom energijom mi raspolažemo, svaki od nas, za svoju upotrebu. Shvaćate li?!
 
Je li lakše okrenuti volan i promijeniti smjer automobilu koji miruje, ili automobilu u pokretu? Svaki vozač zna da je lakše ovo drugo. Tako je i s nama. Kad pomišljamo da smo mi neka teška čvrsto strukturirana masa, jedva da možemo zamisliti mogućnost promjene. Naprotiv, ako zamislimo sebe kao energiju koja je stalno u pokretu, onda možemo zamisliti da je vrlo lako promijeniti smjer te energije. Dakle, upravo tako - možemo se vrlo lako promijeniti.
 
Taj koncept ima veze i s bolešću. Uvijek su se bolesti liječile kemijskim pripravcima – biljnim mješavinama ili mješavinama anorganskih tvari, nekakvom kemijom. Pa je veliki napredak bio otkriće mikroba. Pa smo se borili protiv njih. Opet kemijom. Čim bismo neke uspješno porazili, pojavljivali su se novi. Pa smo u neka liječenja uveli električnu struju, ali je i to liječenje ograničenog opsega i ne tako rijetko s čudnim rezultatima.
 
Ako, međutim, pratimo razine procesa u tijelu – onda je redoslijed sljedeći: energetske promjene uzrokuju kemijske promjene, a nepovoljne kemijske promjene omogućavaju mikrobima da se nekontrolirano razmnažaju, ili dovode do hormonalne neravnoteže, koja uzrokuje mnoge bolesti našeg doba. Ako djelujemo protiv mikroba, napravili smo najmanje. Ako normaliziramo kemijske procese na hormonalnoj ili nekoj drugoj razini, na boljem smo tragu. Ali, kad djelujemo na energetskoj razini, djelujemo na uzrok poremećaja. Tek kad djeluješ na uzrok, nećeš imati posljedicu. Samo što energetska razina nije u čovjeka uprošćeno energetska kao kod električnog štednjaka - popravi dovod struje i sve si riješio. Čovjekova energetska razina sadrži svijest. Čovjekova energija svijesti nije električna energija (iako neke tjelesne pojave imaju električna očitovanja). Zato je i liječenje električnom strujom samo vrlo ograničenog dometa i liječi isključivo na fizičkoj razini. 

Energija svijesti je na kvantnoj razini. To je ono što kolokvijalno zovemo "atomska energija". Vrlo moćna energija. U dosada objavljevnim ulomcima sam već objasnila kako djeluje ako je nismo svjesni, a kako njome upravljamo kad je osvijestimo i kad znamo njenu prirodu.

Dakle (i opet ponavljam), sve počinje od svijesti, ili od duše, pa se i svi «popravci» trebaju događati u sferi duše. Prihvaćena slika tijela koje je prozračno i koje se sastoji samo od energije, pomaže nam shvatiti da je i liječenje fizičkog tijela puno jednostavnije nego što mislimo, a pomaže i da shvatimo da su duša i tijelo od iste tvari – od energije. Stoga nisu u nama nepremostivi ponori između različitih razina našega bića. Sve je u nama od iste tvari, od energije. Naravno, treba poznavati tu energiju i njene zakone. A time se upravo bavim u ovoj priči.
(Nastavlja se)
 
 
geometrija @ 21:06 |Komentiraj | Komentari: 3 | Prikaži komentare
ponedjeljak, svibanj 7, 2007
 
Znanstvena postignuća na polju kvantne fizike i Einsteinova teorija relativnosti omogućuju još potpunije shvaćanje teme o kojoj pišem. Kvantna fizika omogućuje apsolutni uvid u energiju ljubavi. Zar to ne zvuči apsurdno, zabranjeno i suprotno svemu čemu su nas učili: znanost o fizici dokazuje i omogućuje spoznaju ljubavi. Ali je doslovno tako. Ono što mi zovemo ljubav ima svoj  izraz i na kvantnoj razini.
 
Jedini problem kako da vam to objasnim je u tome što ja nisam fizičar, pa mi nedostaje način da to stručno argumentiram. Kako sam prilično sigurna da sam upoznavajući najnovija dostignuća u području kvantne fizike došla do «krunskog dokaza» za svoje teze, onda vas ne želim toga lišiti, kolikogod riskirala da ispadnem nespretna i nedorečena. Moram to napraviti jer se i sami fizičari nisu usudili do kraja shvatiti što su otkrili. Oni znaju, ili slute, da konačno trebaju zakoraknuti u novu dimenziju. O tome govori i podatak da najveći među njima redovito završe svoje eksperimente i teorije u nekom dijalogu s Bogom, što jasno govori da su došli do zadnje stepenice u starom svijetu, samo se nisu usudili koraknuti još jedan korak.  
 
Često je dobra slutnja plodonosnija od najčvršćeg čvrstog dokaza. Na novoj razini spoznaje dotadašnji najčvršći čvrsti dokaz ima naljepnicu «istekao rok trajanja», koju mnogi ne traže ili iz nemara previde. Sjetimo se kako je donedavno, do samo prije nekoliko stotina godina, bilo toliko «očito» da je Zemlja nepomična ravna ploča i da se Sunce vrti oko nje. Nije tu trebalo ništa dokazivati. Našim očima je to doslovno bilo očito. Poslije smo ipak morali priznati da je bilo potpuno krivo i naopako. Katolička crkva koja je Galileu oduzela slobodu jer je ustrajno branio Kopernikov Sunčev sustav, tek je 1825. godine priznala da bi ipak moglo biti da se Zemlja vrti oko Sunca. Gotovo zvuči nevjerojatno da je još u vrijeme Einsteina znanost, pa tako i sam Einstein, smatrala da se naš cijeli svemir sastoji samo od jedne galaksije - Mliječnog puta.Tako malo vremena nas dijeli od nekih apsurdno velikih zabluda i neznanja. Usprkos ogromnom napretku znanosti, posebno fizike, kvantna fizika kao kraljica znanosti u mnogim svojim zaključcima i teorijama i dalje doslovno misli da stoji na ravnoj ploči. Vlastitim eksperimentima usprkos. Einstein je to počeo shvaćati i nije nikako prihvaćao kvantnu fiziku, a ni kvantna fizika ne može uklopiti njegove teorije u svoje do dan danas, iako se najveći umovi već desetljećima usrdno trude u tom pravcu.
(Nastavlja se)
 
Vi ćete koristiti vašu znanost da dokažete samima sebi
Da jedino što postoji je ljubav.
Čudesno je gledati kako iluzija
Slijedeći samu sebe
Postaje vlastito prosvjetljenje.
 
(Emmanuel's Book II)

Srdačno vas pozdravljam, Serena
Za nove čitatelje ovoga bloga:
Citiram ulomke svoje knjige 
GEOMETRIJA BOŽANSKE ISKRE

i kako smo jedva preživjeli roditeljsku ljubav
.
Preporučam da pročitate od prvog posta redom dalje da biste točno razumjeli ideje koje iznosim,
Naravno, najbolje je pročitati cijelu knjigu.
geometrija @ 09:56 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare
subota, svibanj 5, 2007
Kako to da je baka Irena, kao najjači ili prvi vampir, vampir koji je povukao sve ostale nesreće u obitelji, najduže poživjela?
 
To je 30.03. pitala Silvija, pa evo, konačno, i odgovora:

Voljela bih da me to nisi pitala, jer moram reći da jaki aktivni vampir OSOBNO  ima raznih "koristi" od toga što drugima crpi energiju, a naravno, uglavnom je crpi svojoj djeci, njihovim partnerima, pa unucima ...  Tako da njegovi najbliži imaju samo štetu od vampirove koristi.
 
Voljela bih da me nisi pitala jer bi površni čitatelj mogao upamtiti samo tu “korist”, ali ću pošteno odgovoriti, jer se nadam da oni koji prate ovaj blog ili su pročitali knjigu, nisu više površni, naravno zato, jer im je energija pozitivna (ako redovito vrte čakre).

Baka Irena je rodila sedmero djece. Jedno je umrlo nakon poroda, jedno u trećoj godini, a ostali su poživjeli. Dakle, imala je pet izvora energije plus članove njihovih obitelji. Imala je zaista izdašna energetska vrela (što ljudi s jedno ili dvoje djece nemaju). Izdašna, ali ne i neiscrpna, kao što smo vidjeli. 

Podrazumijeva se da je zdravlje i dug život nešto dobro za osobu. Je li baš tako? Jesmo li naprosto površni u krajnje materijalističkom shvaćanju svijeta, a da to uopće ne prepoznajemo?
 
Baku Irenu je zdravlje uglavnom poslužilo, a i pamet. Ali ona nije bila nimalo sretna i zadovoljna žena. Gledala je kako joj djeca umiru, muž joj je umro u najboljim godinama, gledala je bolesne unuke, gledala je kako im materijalno blagostanje propada, gledala je obiteljske svađe kojih je bilo na sve strane. Ona je instalirala obrazac BRIGE u svojoj glavi, jer uglavnom nije gajila druge negativne emocije.  Briga je bila dovoljna za sve zlo što ih snašlo. To je ista ona briga za koju mislite da je treba osjećati, za djecu, za partnera, za roditelje - "hoće li im se što dogoditi na putu, hoće li proći ispit, hoće li naći posao, hoće li biti zdravi, hoće li...?". 

Briga proizlazi iz straha, a odgovornost za svoje bližnje iz ljubavi. Možete li shvatiti tu razliku?

Ta BRIGA, koju je baka Irena osjećala i u ranim periodima, kad je djeci dobro bilo krenulo u životu, stalno je svima stvarala životne situacije nazvane NEVOLJE,  i tako je ona mogla neprestano BRINUTI, jer su  nevolje uvijek iznova  rasle k’o gljive na kiši. OBRAZAC BRIGE U NJENOJ GLAVI STVARAO JE NOVE BRIGE. To je bila njena frekvencija negativne energije koje se nije mogla riješiti. Jer nije znala da postoji i energetski, jer nije znala da je to temeljni dio njenoga bića koji određuje sve ostalo.
 
Irenina  su djeca bili vrijedni ljudi i svi  su u teškim i poletnim vremenima nakon Drugoga svjetskog rata našli posao, podigli obitelji, okućili se. Nikada to njoj nije bilo dovoljno, nijedna snaha i ni jedan zet joj nikada nisu bili po volji, stalno je rovarila i huškala jedne protiv drugih.
 
Zar to nije grozna sudbina? Sve je bilo dobro, a ona ni sa čime i ni sa kime nije bila zadovoljna. I ne samo to. Svojom negativnom energijom sve ih je polako, ali sistematski uništavala, što sam opisala u knjizi. Ona je sačuvala svoje fizičko zdravlje, ali su joj zato sva djeca bila bolesna, a dvoje je umrlo pred njenim očima. Ona je sačuvala fizičko zdravlje, ali je u duši zbog svega toga bila potpuno i duboko nesretna.
 
Gdje je tu bila sreća za nju, njenu djecu i unuke?
 
Je li dug život sam po sebi dokaz da je bio dobar? Za osobu i za njene bližnje.
 
Aktivni vampiri mogu dosta dugo održavati vlastito fizičko zdravlje na tuđoj energiji. Ali im duša zato propada.
 
Naglasila sam na jednom mjestu u knjizi da aktivni vampiri kad pokrenu pozitivnu energiju kao dokaz boljitka trebaju promatrati zdravlje i životne situacije svojih bližnjih, a ne samo svoje.
 
Tako bi i kronični  bolesnici trebali promatrati kako njihova bolest utječe na obitelj. Najčešće se u obitelji gdje ima jedan teški kronični bolesnik malo po malo svi razboljevaju. Taj ih je sve povukao za sobom. To nitko ne povezuje, nitko o tome ne razmišlja. „Važno je da sam ja zdrav“, dalje od toga ničija misao ne ide. Jer „oni drugi su se razboljeli tko zna zašto, nikad ne znaš zašto se netko razbolio“. Pokazala sam da je sve to povezano, svi smo mi povezani. I objasnila sam zašto smatram da je negativna energija uzrok svih bolesti. Ako želimo riješiti ijedan problem trebamo biti svjesni te povezanosti. Pale nije sam na svijetu.
 
Povezani smo zato što smo energetska bića. I kad se hoćemo otrgnuti od sredine ili osoba koji nam ne odgovaraju, znamo da to nije lako, iako nam se čini da je naša odluka jaka. Nije lako jer ne poznajemo zakone energetske povezanosti, pa ta povezanost ostaje. Bez obzira na prostor i vrijeme.
 
Pitaj svoje Više ja
Je li istina da bi, da nisi brinuo,
svejedno stigao točno gdje sada jesi,
ali mnogo ugodnije.
 
Briga i strah
Nisu karta za brzi vlak.
Oni su suvišna prtljaga.
 (Emmanuel’s Book II)

Srdačno vas pozdravljam, Serena
Za nove čitatelje ovoga bloga:
Citiram ulomke svoje knjige 
GEOMETRIJA BOŽANSKE ISKRE

i kako smo jedva preživjeli roditeljsku ljubav
.
Preporučam da pročitate od prvog posta redom dalje da biste točno razumjeli ideje koje iznosim,
Naravno, najbolje je pročitati cijelu knjigu
.
Sva prava pridržava autor
geometrija @ 00:58 |Komentiraj | Komentari: 7 | Prikaži komentare
srijeda, travanj 25, 2007

 Još sam nešto primijetila u pažljivom promatranju očitovanja vampirizma kroz duže razdoblje. Aktivni vampiri su gotovo uvijek - žene.
 
Njihova prva i glavna žrtva je partner. Kad njega iscrpe, a ostali kontakti s ljudima izvan obitelji nikad nisu dovoljan izvor, iduća žrtva je muško dijete, ako ga ima. Tek na kraju, ako se baš mora, majka vampir crpi i žensku djecu. Ipak, «ravnoteže radi», kad otac ostane bez energije, onda i on crpi djecu, bez puno biranja, žensku i mušku. Tako se aktivni vampirizam prenosi po ženskoj liniji kao energetski model ponašanja, jer kćeri se ugledaju na majke. To je grubo pravilo koje, kao i svako pravilo, ima dosta izuzetaka, a i razne varijacije u vremenskom slijedu i stupnju izraženosti. Jedna od izraženijih varijacija je kad je u obitelji više djece. U tom slučaju starije kćeri imitiraju vampirski energetski obrazac majke, jer im i bude dodijeljen zadatak da brinu o mlađoj djeci, a mlađe kćeri kasnije u životu mogu ostati u ulozi energetske žrtve. To su relativno rijetke žene. Vampirske uloge se malo drugačije dijele i u obiteljima gdje su samo muška ili samo ženska djeca, ili u kojima je samo jedno dijete. Ipak, moje opažanje je da su u najvećoj mjeri aktivni vampiri – žene. Izuzeci su dosta rijetki. 
 
Autor «Psihičkih vampira» tvrdi posve suprotno: da je vampirizam jednako zastupljen u oba spola, a k tome: da vampiri ne napadaju djecu. Moje mi iskustvo govori ovo što sam izložila.
 
Čini mi se da postoji dosta logično objašnjenje za moju tvrdnju. Primijetila sam da puna i žestoka «vampirska formacija» nastupi u nekom stresnom trenutku mlade osobe, kad joj život dodijeli zadatke koji su za nju preveliki, ili izgledaju neizvedivi. Logično je da u takvim situacijama treba više energije. U nepoznavanju energetskih procesa i kako ljudi uopće dolaze do najvećeg dijela svoje energije, osoba se obrati jednom atavističkom mehanizmu (koji posjeduju ne samo ljudi nego i životinje i biljke), koji je valjda služio kao poziv u pomoć, ali u situacijama «život ili smrt»: «Daj mi ovaj čas energiju da spasim život». Možda je taj mehanizam ostao upamćen na razini nečega što bismo nazvali stanična memorija. Kako naša zapadna civilizacija sve više napreduje u smjeru koji je već svima neudoban, stresan i prenaporan u svakom slučaju, nastupio je pogodan trenutak da su se, logično, pojavili kandidati koji će pogodovati masovnom i svakodnevnom, kontinuiranom aktiviranju te uvijek manje ili više prisutne stanične memorije . Bile su to, prema onome što danas opažam u dinamici ljudskih energija - žene. Trenutak je bio vjerojatno početak dvadesetog stoljeća. Dakle, počeo se redovito, svakodnevno, koristiti neki zaštitni mehanizam koji je, prema mojoj pretpostavci, bio namijenjen da se upotrijebi samo nekoliko puta u cijelom životu.
 
Žene od Adama i Eve, osim u nekim kraćim razdobljima matrijarhata, nisu imale osnovna ljudska prava. Variralo je to od epohe do epohe, od kulture do kulture, ali su u većem ili manjem stupnju žene oduvijek bile građani drugog reda, bez obzira na društveni sloj ili klasu kojoj su pripadale. Stoljeća, tisućljeća, tko zna koliko duga depriviranost stvorila je mentalitet posakritog ostvarivanja vlastitih ciljeva, mentalitet prijetvornosti i mora negativnih emocija proizišlih, logično, iz straha. Postojali su svi povijesni razlozi za to. Ne okrivljujem nikoga. Činjenica je da su muškarci mogli otvoreno izraziti sebe, dok su žene u tome bile potpuno zapriječene. Muškarci su im određivali pravila ponašanja. Logično je da su naučile zanat manipuliranja, pretvaranja. To je bila socijalno-psihološka osnova za energetski vampirizam. Kad je on buknuo u opću pojavu?
 
Možda u drugoj polovici devetnaestog stoljeća, ili početkom dvadesetog, kad su se žene počele masovno zapošljavati. Dotadašnjoj brizi i poslu oko djece i kućanstva (što je, pošteno rečeno, posao za cijelo radno vrijeme), «samo» je još dodan posao na radnom mjestu, pa su žene počele raditi barem 16 sati dnevno. Muškarci su u to vrijeme taman počeli uživati u sindikalno osvojenom osamsatnom radnom danu, zbog čega im je trebalo gotovo sto godina da, nakon što su žene ponijele strahoviti teret zapravo šesnaestsatnog radnog dana (osam sati na poslu, osam sati u kući), počnu nešto malo više prčkati po domaćinstvu. Za cijelu žensku populaciju u cijelom tzv. razvijenom svijetu to je doslovno bio ubitačan energetski šok, što je u njih - žena stvorilo osjećaj strahovite potrebe za dodatnom energijom, a na emocionalnoj razini razorno nezadovoljstvo, koje je tinjalo već tisućljećima. Kada su se žene počele masovnije zapošljavati, vjerojatno su se obratile svojim muškarcima za pomoć: «daj, mužu, pomozi, napravi ovo, napravi ono». Oni su bijelo gledali i nastavili čitati novine, ići na utakmice, piti pivo i gubiti vrijeme na ostale slične gluposti. Onda su se žene, u uvijek živahnoj igri naših podsvijesti, obratile svojim muškarcima na razini nesvjesnoga i zatražile: «Daj mi energiju da izdržim sve ovo». Muškarci su podsvjesno bili pošteniji nego u svom svjesnom stanju, pa su «dobrovoljno» davali energiju svojoj partnerici. Iako ništa o tome nisu znali, to je ipak bila krađa. Tada je vrag došao naplatiti dug za žensku potlačenost od kad je svijeta i vijeka, jer sve to skupa ipak nije ništa do krađa u kojoj nije bilo «mjere» - nije ni moglo biti «mjere». Krađa i dopuštenje za krađu na nesvjesnoj razini. Tim gore, jer nitko ne zna što se događa - ni lupeži, ni pokradeni.
 
Ova pojednostavljena slika opisuje moju pretpostavku kako je taj model ušao u masovnu upotrebu u određenom povijesnom trenutku. Model je očito već postojao i ranije u, valjda, ograničenom opsegu, kao određeni prepoznatljiv oblik ljudskih odnosa. Ali je postojao i kao model u razvoju živog svijeta na planeti, valjda od prvih bakterija (detaljnije o tome u poglavljima u kojima sam citirala  poznatog genetičara Richarda Dawkinsa). I baš zato se tako lako i brzo proširio.
 
Nitko nije bio svjestan da je tako započela jedna nova epoha, možda jedna nova globalna kultura. Ta nesvjesna «posudba» u masovnim razmjerima završila je malo kasnije kao totalni lopovluk koji je odredio drugu polovicu dvadesetog stoljeća i početak ovog našeg u zemljama tzv. razvijenog svijeta.
 
I da ne zaboravimo, kad se bumerang vrati muškom članu obitelji, kad i on dođe u energetsku stisku, jer mu je partnerica odnijela ne jednom i ne malo energije, u energetskoj stisci i on postupi kao kraljica majka i traži žrtvu. Najbliža su djeca, vlastita djeca, a njihova energija je i najkvalitetnija. Posebno aktivni psihički vampiri postanu oni muškarci čija je majka bila izraziti vampir. Takva majka je već rano i sama crpila energiju ne samo suprugu, nego i sinu. Kasnije njen sin nepogrešivo nađe partnericu vrlo jakog vampira i tada je pod ogromnim pritiskom dvaju vampira. Što će napraviti? Ako ostane u modelu žrtve kojim bi imitirao oca, jer to je  energetski prvi model koji mu je zadan za oponašanje, vrlo brzo će biti iscrpljen, bolestan i - mrtav. Takav muškarac ostaje u obitelji podložan i majci i supruzi, a energiju sad crpi od djece, zatim od kolega na poslu, posebno ako je šef. Što se više penje u rukovodećoj hijerarhiji, ima više ljudi pod svojom kontrolom i tako sve više mušterija koje će crpiti. Muškarci pod tako velikim pritiskom postaju vrlo često preljubnici i ženskari - što više žena, uvijek novih, to bolje. Zašto? Jer će od njih dobiti dovoljno energije da se može i dalje dati crpiti svojoj supruzi i svojoj majci. To objašnjava ono čudno vjerovanje mnogih ljubavnica da su spasile brak svom ljubavniku. To objašnjava zašto «prevarene» supruge tako dugo odbijaju vidjeti svima očitu činjenicu da ih suprug vara. To objašnjava činjenicu zašto muškarci preljubnici vrlo često jako brinu o svojoj obitelji u svakom pogledu. Oni podsvjesno znaju da su na račun ljubavnice «spasili» djecu, suprugu i majku. «Spasili» su ih samo na kratki rok i nisu ih zaista spasili, a posebno su ugrozili djecu zato jer su im predali u naslijeđe model energetskog vampirizma - model laži, bolesti, moralne i svake druge degeneracije.
 
Model bi se danas dao iščitati u gotovo svakom odnosu. Tako da svatko igra i ulogu žrtve i ulogu vampira, ali u različitim odnosima s različitim osobama. Ima slučajeva nekih brakova koji «dobro funkcioniraju» kad su oba partnera jedan drugome i žrtva i vampir. To su uglavnom brakovi koji grčevito prema okolini održavaju sliku idealnog braka, a u dubini duše oboje osjećaju laž koju ne žele priznati ni samima sebi.
 
Zadnji i najapsurdniji oblik vampirizma je onaj prema samome sebi (o kojem detaljno izvješćuje autor «Psihičkih vampira») - kad osoba raznim mehanizmima igre negativnih emocija samoj sebi uništava energiju. To bi prije svega mogao biti osjećaj krivnje. Za razliku od zdravog osjećaja odgovornosti za svoje pogreške, kojem slijedi odlučna akcija da se pogreška prizna i više ne napravi, osjećaj krivnje kao trajan osjećaj stalno navodi osobu da ponavlja greške kako bi imala razlog za osjećaj krivnje. Apsurd je jasan, a osnovni rezultat je da osoba sama sebi uništava energiju.
 
Tako je žensko nezadovoljstvo (za koje žene imaju sve razloge, a koje donedavno nisu smjele niti pokazati) potisnuto u nesvjesno, prikriveno stotinama vrsta neiskrenosti i laži. Žensko kolektivno nesvjesno je monopoliziralo vampirski energetski obrazac, koji vjerojatno do prije stotinjak godina ne samo da nije bio toliko proširen, nego nije ni imao jasno spolno obilježje. Muškarci drže političku i gospodarsku vlast, a žene vladaju svijetom, jer svaka vlada barem jednim muškarcem. Samo, to je negativna moć u negativnom svijetu.
 
Stoga na moje šaljivo pitanje iz naslova ovog poglavlja odgovaram: možda Bog i nije pogriješio kad je stvorio Evu, ali je sigurno pogriješio kad je muškarcima dao veću fizičku snagu nego ženama. Jer, žene su otkad postoje, s kratkotrajnim i rijetkim izuzecima, uvijek bile potlačene, otjerane, ne možda u drugi, nego u zadnji red. Zašto? Na to pitanje još nitko nije odgovorio, a ja sam se onda zapitala: možda je Bog ipak pogriješio kad je stvorio Evu… Zbog vječne potlačenosti žene su žestoko razvile negativne emocije, a tako je jasno da nisu mogle, ni trebale, biti zadovoljne muškom dominacijom. Negativne emocije su stvorile negativnu svijest, a svijest je najjača sila u Univerzumu. Negativna svijest pokretana energijom negativnih emocija nije zato bila ništa slabija - ali u destrukciji. Tako su žene konačno «dobile» svoju bitku: naučile su vještinu apsolutne dominacije, agresije i destrukcije, kojoj ni jedan drugi vid dominacije nije ni blizu ravan. A u tom ratu svi smo izgubili. Danas gubimo više nego ikad, jer rat još traje. I jače nego ikad! A akteri su poslije tko zna koliko tisućljeća tek nedavno ipak počeli primjećivati da to nije tek taktička vježba, nego da se koristi bojno streljivo. I da ima ranjenih i mrtvih. Nitko nije pošteđen.
 
Ne dozvoli da ti strah priča bajke
O tome što je Ljubav zaista.
Strah ne zna.
Baš ovog trenutka izaberi Ljubav.
Vidi što će se dogoditi.
 
(Emmanuel's Book III)
 
Srdačno vas pozdravljam, Serena
Za nove čitatelje ovoga bloga:
Citiram ulomke svoje knjige 
GEOMETRIJA BOŽANSKE ISKRE

i kako smo jedva preživjeli roditeljsku ljubav
.
Preporučam da pročitate od prvog posta redom dalje da biste točno razumjeli ideje koje iznosim,
Naravno, najbolje je pročitati cijelu knjigu
.
 Sva prava pridržava autor
geometrija @ 16:29 |Komentiraj | Komentari: 35 | Prikaži komentare
nedjelja, travanj 22, 2007
Kad jednom pokrenemo pozitivnu energiju, počinjemo proces u kojem će često biti padova u negativno. To je neizbježno jer smo naslagali puno slojeva negativnosti i ne možemo ih skinuti nego jedan po jedan. Pa ipak je preokret ka pozitivnoj energiji moguć. Kako? Kad postanemo energetski senzibilni, kad počnemo osjećati i shvaćati svoju energetsku dimenziju i kad istovremeno naučimo opažati svoja energetska stanja. Naši obiteljski vampiri tada postaju naši glavni pomoćnici, jer u kontaktu s njima naše negativnosti počinju rezonantno vibrirati, poništavaju naše pozitivno polje i mi se počnemo loše osjećati. Budući da istovremeno učimo opažati svoja energetska stanja to je dobro, jer dobili smo znak da imamo pospremljen negdje sloj negativnosti i sad nam osjećaj negativnosti govori - udvostruči pažnju, odradi tehniku i ponovo pokreni pozitivnu vibraciju, zato jer smo postali energetski senzibilni, jer smo počeli osjećati i shvaćati svoju energetsku dimenziju.
 
Sad su nam «negativci» zapravo saveznici, ali samo ako se ispravno postavimo, ako ih shvatimo tek kao glasnike i ne dozvolimo im više da na bilo koji način dominiraju nad nama. Svaki put kad tako «rezoniramo» s njima u negativnosti, pa ponovo pokrenemo čakre, skinuli smo još jednu začahurenu negativnost - tko zna koju traumu, tko zna koju bol. Nije važno, otišla je.
 
Mogli bismo reći da je to oduvijek bila uloga našeg vampira – da nas upozori na sakrivene negativnosti. Samo što smo mi, ne znajući bolje, prihvaćali njegovu negativnost i pojačavali je, kao i svoju, pa je kroz tisuće godina to postala jedna zaista opća i velika negativnost, iako to vjerojatno nije bio cilj. Cilj je svo negativno polje svjesnom namjerom i pažnjom preraditi, pretvoriti u pozitivno. Naravno da će se u tom procesu naši odnosi s našim najbližima na pojavnoj razini mijenjati. Budimo spremni na to, drugačije ne može biti. Kako zamišljamo bilo što riješiti ako nema promjena, ako sve ostaje isto?
 
Koja osnovna promjena se događa? Umjesto da slijedite vampirovu negativnost, vi je zaustavljate, pokrećete pozitivnu energiju i sad vaš vampir slijedi vas. Ali, vi sada nemate potrebu dominirati nad njim, kao što je on do sada dominirao nad vama. Vi vodite, a ne dominirate. Ima u tom procesu puno ljepote, vaša sposobnost zapažanja se pročišćava i vi ste u stanju tu ljepotu opaziti.
 
I opet treba naglasiti najvažniju stvar – za takav proces vam ne trebaju nikakvi posebni uvjeti, sredstva, financije, organizacije, učitelji. Sve je to konceptualna prtljaga našeg trodimenzionalnog svijeta. Trebaju samo: vlastita namjera i odluka da se to napravi. Takva namjera sama vodi vlastitom ostvarenju. Vidjeli smo koliko smo moćna bića u negativnom svijetu koji smo stvorili. U pozitivnom svijetu, u svijetu pozitivno rotirajuće energije smo neusporedivo jači. U pozitivnom svijetu smo svemoćni na božanski način. Konačno shvaćamo što to znači da je jedini zakon Univerzuma ljubav i što to znači da nas Bog sve voli. Konačno i mi počinjemo sve voljeti. Bez prijetnji kaznom «ako ne budemo dobri», bez napora da «budemo dobri». Prirodno, lako, jer to jest naša priroda – da volimo.
 
U tom procesu svatko od nas je odgovoran samo za sebe, samo za to da pokrene vlastitu energiju u smjeru kazaljke na satu. Ne moraju svi to shvatiti. Neki hoće, a nakon toga vrlo brzo će biti dosegnuta kritična masa pozitivnih, koja će svu energiju preokrenuti u pozitivnu.
 
Ne moramo puno računati. Sva djeca na svijetu još se živo sjećaju svoje pozitivnosti iz duhovne dimenzije iz koje su tek stigli, pa čim osjete pulsiranje pozitivne energije spontano prihvaćaju i rezonantno povećavaju frekvenciju pozitivnoga.
Djeca su zaista budućnost svijeta, ako im ne ugasimo pozitivnu energiju. U našem negativnom svijetu, pod utjecajem negativnosti odraslih, djeca  vrlo brzo i u sve ranijoj dobi postaju prošlost svijeta, umjesto da su njegova budućnost.  Jer  im odrasli, prvenstveno roditelji i ostali članovi obitelji, «kradu» energiju, i zato današnji mladi uglavnom «ne vide budućnost». Negativnom energijom krademo energiju iz budućnosti, budućnost tako nestaje. Zašto se čuditi «lijenosti» ili «bezvoljnosti» mladih, što je sve češća dijagnoza koja im se pridaje. Oni samo ne žele biti upregnuti u ovo što se zove «napredak», oni ne žele ići u ovom smjeru koji samo produbljuje negativnost.
 
Ima smisla onaj opjevani stih: «Ustajte prezreni na svijetu!». Ali ne u masama, ne u organizacijama. Samo svatko za sebe, jer smo odgovorni samo za sebe, i jer samo sebe možemo promijeniti. A to je apsolutno dovoljno. Ništa više ne treba.

Slojevi nad slojevima poricanja Boga
Koji okivaju većinu duša u fizičkom postojanju
Ne mogu biti otklonjeni odjednom
Kao kirurškim nožem.
Potrebno je
Postupno uklanjanje otpora
Kroz iskustvo.
Nažalost, mnoga iskustva su bolna
I negativna do izvjesne točke,
Nakon čega učenje može napredovati
Kroz svjetlo i zadovoljstvo.
 (Emmanuel's Book)

Srdačno vas pozdravljam, Serena

 
Za nove čitatelje ovoga bloga:
Citiram ulomke svoje knjige 
GEOMETRIJA BOŽANSKE ISKRE

i kako smo jedva preživjeli roditeljsku ljubav
.
Preporučam da pročitate od prvog posta redom dalje da biste točno razumjeli ideje koje iznosim,
Naravno, najbolje je pročitati cijelu knjigu
.
KNJIGU MOŽETE DOBITI U VEĆIM KNJIŽARAMA
Sva prava pridržava autor
geometrija @ 22:18 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare
subota, travanj 21, 2007
 
 Tražim li od vas da budete sveci?
Ne. Ja vam govorim da svi vi jeste sveci,
Da imate sposobnost da volite na taj način.
 
(Emmanuel's Book II)
 
U indijskoj duhovnoj tradiciji postoji izraz maya koji se najčešće tumači kao poruka da je naš svijet u kojem postojimo – privid. Onda se naravno zaletite u to kao glavom u zid i kažete: «Neće biti da je tako jer i zid i glava itekako postoje». Međutim, iluzija, ili privid, jest naše razumijevanje sebe samih i svijeta koji nas okružuje, naš način kako mi vidimo, ili interpretiramo svijet.
 
Tek sad smo došli do točke u kojoj možemo ispravno shvatiti ulogu, ili smisao, vampira i žrtve, ili, kako sam ih ja radije nazivala, aktivnog i pasivnog vampira.
 
Najkraće shematski rezimirano: vampir i žrtva, aktivni i pasivni vampir, oboje su u polju negativne energije, energije koja rotira suprotno od kazaljke na satu; oboje doslovno proizvode tu negativnu energiju, ali postoji razlika u stupnju negativnosti kao i razlika u doživljaju negativnosti.
 
Aktivni vampir ima osjećaj snage i moći od negativne energije i uvijek iznova potiče njeno negativno kretanje.
 
Pasivni vampir ima osjećaj slabosti i nemoći od negativne energije, ali čim mu se pruži prilika, ne bi dalje poticao negativnu vrtnju.
 
Jedan i drugi se od negativnosti razbolijevaju, ali su njihove bolesti različite. U pravilu su bolesti vampira smrtonosne, a bolesti žrtve nisu smrtonosne.
 
U našem negativnom svijetu vampiri su «kreativni», potiču razvoj svijeta, ali u kontekstu njegove negativnosti. Razvijaju nove tehnologije, razvijaju znanost, a sve u funkciji negativnog «napretka», za koji već mnogi vide, ili barem slute, da napreduje u slijepu ulicu. Naš «napredak» sve više vodi u totalnu destrukciju.
 
Žrtve su nekakva spavala u kolima tog progresa, depresivni ili melankolični tipovi koji ne vide puno smisla u svemu tome, a još manje užitka. Ali, zbog osjećaja slabosti, ne poduzimaju ništa.
 
Terminologijom iz prethodnog poglavlja: «naivnih» i «varalica», žrtve svojom pasivnošću doprinose usponu varalica i vlastitom slomu, zapravo ukupnom slomu.
 
Nažalost, žrtve hoće imati svoga vampira. U poglavlju o mojoj prijateljici Daliji navela sam kako ja nisam tek «dopustila» Daliji da me dovede do energetskog sloma - ja sam baš takvu prijateljicu tražila i htjela. Ja sam htjela imati svog vampira.
 
Zašto sam ja to htjela i zašto sve žrtve to hoće? Jer je strah nazvan ljubavlju. Kako? Jer je moja mama bila vampir, pa sam ja odnos s vampirom doživljavala kao odnos najveličanstvenije ljubavi, jer su me učili da me mama najviše voli. Dakle, tradicija. Je li počela od Adama i Eve, ili u nekom drugom momentu, nije bitno. Bitno je da je dovoljno jaka i da joj svi vjerujemo.
 
Tako i vampir misli da pruža najveću ljubav i da njegova žrtva naprosto uživa s njime. Vampiri su u to uvjereni.
 
Vampiri iz tog privida, iz te iluzije, ne žele izići zato što je njihov subjektivni doživljaj negativne energije: ugoda, moć, snaga, «kreativnost», ali i osjećaj ispravnosti i pravednosti. Samo žrtve imaju motivaciju izići iz tog privida, jer se u njemu ne osjećaju dobro. Zato su naivni odgovorni! Možda nije bilo potpuno točno reći da su naivni odgovorni za uspon varalica, jer dok to nisu doživjeli, nisu mogli ni znati kuda to vodi. Ali sada, kad prijeti opasnost da će «varalice» dovesti, pa mogli bismo čak reći: kad su već dovele tu zajedničku «stvarnost privida» do sloma - na «naivnima», na «žrtvama», je da konačno jednom oni povedu. Kamo? Vani iz privida - u stvarniju stvarnost ljubavi.
 
Aktivni vampiri su, puni osjećaja moći i volje za «napretkom», vođe samo unutar negativnog svijeta. Vođeni su negativnim umom i negativnim emocijama, a uvjereni su kako su oni jedini korisni i pozitivni u svijetu. Oni najčešće ne mogu i ne žele napraviti iskorak u drugu, novu dimenziju.
 
Tako, žrtva je htjela iskusiti svoju nemoć do kraja, htjela je da je njen vampir gazi. Velika je povika u našem modernom društvu na ovu tezu. Neki je naslućuju već odavna. Na energetskoj razini ona je apsolutno točna, a zaključujući prema posljedicama, točna je i na ostalim razinama. Sad samo žrtva može reći: «Dosta!», ali ne na način da se uloge zamijene ili «izjednače», nego da se napusti sve i ode u novu dimenziju, dimenziju pozitivnosti. U stvarniju stvarnost ljubavi.
(nastavlja se)

Srdačno vas pozdravljam, Serena
 

Za nove čitatelje ovoga bloga:
Citiram ulomke svoje knjige 
GEOMETRIJA BOŽANSKE ISKRE

i kako smo jedva preživjeli roditeljsku ljubav
.
Preporučam da pročitate od prvog posta redom dalje da biste točno razumjeli ideje koje iznosim,
Naravno, najbolje je pročitati cijelu knjigu
KNJIGU MOŽETE NAĆI U VEĆIM KNJIŽARAMA


Sva prava pridržava autor  

PS Budući da ima dosta upita gdje kupiti "Geometriju božanske iskre", lakše mi je odgovoriti svima odjednom:
        Zagreb: Profil Megastore (Bogovićeva), Naklada Ljevak (na Trgu, ispod nebodera), Veble (Stara Vlaška, ispod katedrale), AGM (Teslina);
        Split, Osijek, Dubrovnik, Bjelovar - knjižara Libraria;
Split: knjiž. "M.Krleža" na Pjaci;
        Šibenik: knjižara Matica;
        Ostali: naručite pouzećem od izdavača, tako da pošaljete svoj zahtjev s adresom na e-mail:
        
tarakor.prodaja@mail.inet.hr 
geometrija @ 09:31 |Komentiraj | Komentari: 5 | Prikaži komentare
ponedjeljak, travanj 16, 2007
(Sebični geni - IV dio)
 Vratimo se Dawkinsu i njegovim naivcima i varalicama. Najprije uspijevaju varalice, a naivci se gase, a zatim se gase i varalice - znači svi. Zasad nam se čini da se još nismo «ugasili» kao ljudska populacija, iako su, po mojoj procjeni, naše varalice-vampiri dobrano prevladali. Upravo sad je vrijeme kad može, treba i mora nastupiti pojedinac i povesti osobnu revoluciju – preokreće smjer energije u pravcu kazaljke na satu. Da vidimo što će onda reći Dawkinsova kompjutorska simulacija? Time sam , kao i Dawkins, uvela u «igru» treću strategiju. Dakle, uz postojećeg aktivnog i pasivnog vampira ( ili, pojednostavljeno, uz vampira i žrtvu) postoji i treća strategija - strategija osobne preobrazbe putem pokretanja pozitivne energije.
 
 Slijedimo dalje Dawkinsa :
 
No uvedimo sada i treću strategiju i nazovimo je strategijom zlopamtila. Zlopamtila čiste nepoznate jedinke i jedinke koje su prije čistile njih. No, prevari li ih netko, oni to zapamte i postaju mrzovoljni: ubuduće odbijaju čistiti tu jedinku. U populaciji zlopamtila i naivnih nemoguće je razlikovati pripadnike pojedinih strategija. Oba se tipa ponašaju altruistički prema svakome i oba imaju isti i podjednako visok prosječni učinak. U populaciji sastavljenoj pretežno od varalica, jedan jedini primjerak zlopamtila ne bi imao puno uspjeha. On bi veliki dio energije trošio čisteći većinu jedinki koju sretne – jer bi mu trebalo dosta vremena dok ne bi postao srdit na sve njih. S druge pak strane, njega zauzvrat ne bi nitko čistio. Ako bi zlopamtila u usporedbi s varalicama, bili rijetki – gen zlopamtila bi se ugasio. No, uspiju li zlopatila brojčano ojačati i dostići kritičan odnos, izgledi za međusobne susrete postaju dovoljno veliki i izravnavaju troškove čišćenja varalica, pa će gen varalica ubrzanim korakom krenuti ka gašenju. Kad varalice jednom gotovo nestanu, brzina njihovog nestajanja će se usporiti i oni će, kao manjina, moći opstati prilično dugo. Ti rijetki primjerci varalica imat će vrlo male izglede za ponovni susret s istim zlopamtilom, pa će broj jedinki u populaciji zlopamtila koje su srdite na bilo kojeg varalicu biti mali…
 
…Vrlo je zabavno pratiti kompjutorsku simulaciju, koja započinje s većinom naivaca i manjinom zlopamtila, tek neznatno iznad kritične vrijednosti, i otprilike istom manjinom varalica. Prvo se događa dramatični slom u populaciji naivnih kad ih varalice počnu bezobzirno iskorištavati. Varalice postižu vrtoglavi rast u populaciji, rast čiji vrhunac dostignu točno u trenutku iščezavanja i posljednjeg naivca. No, varalice moraju i dalje računati na zlopamtila. Tijekom ubrzanog smanjivanja broja naivnih, i broj zlopamtila se postupno smanjivao, jer su ih iskorištavale varalice kojih se broj povećavao, pa su se zlopamtila jedva uspjela održati. Nestankom posljednjeg naivca, varalice više ne mogu tako lako prolaziti sa svojim sebičnim izrabljivanjem, pa zlopamtila počinju polako brojčano jačati na račun varalica. Rast njihove populacije postupno dobiva sve veći zamah. Počinje se naglo uzdizati dok se populacija varalica smanjuje gotovo do gašenja. Preostale varalice uživaju u povlastici što su rijetki i jer je razmjerno malo zlopamtila srdito na njih. Pa ipak, polako i neumitno, varalice nestaju i ostaju samo zlopamtila. Paradoksalno je, no prisustvo naivnih je ustvari samo ugrožavalo zlopamtila u početku priče, jer su upravo naivni bili odgovorni za ono privremeno blagostanje varalica.
 
Možda bi bilo bolje da zlopamtila nazovemo «pravednicima», jer oni naprave prvi korak dobrote prema nekome. Ako ih taj prevari, njihov kriterij je: «to nije pravedno, neću to dozvoliti». Koji je kriterij naivca? «Jest da me je prevario, ali neću razmišljati o tome, pa to je samo nekoliko minuta kljuckanja krpelja s glave».
 
Sad opet možemo ponoviti dio Tao Te Chingov citata s početka jednog od prethodnih poglavlja:
 
Mali čovjek misli da su sitna dobročinstva nevažna, pa ih ne čini; misli da su sitna zlodjela nevažna, pa se ne uzdržava od njih. Tako se njegovo zlo nagomilava dotle da se više ne može prikriti, a njegova krivica raste dok ne postane neoprostiva.
 
U ovome citatu nije posebno naglašena, mada se podrazumijeva, jedna od najvećih pogrešaka malog čovjeka: toleriranje zla i nepravde koje njemu samome čine drugi ( ne govorim o herojima koji se bore protiv općeg zla i žrtvuju za druge, što je druga tema). A to je upravo onaj kriterij naivca: «Jest da me prevario, ali neću razmišljati o tome, pa to je samo nekoliko minuta kljuckanja krpelja s glave». Malom čovjeku nedostaje velika perspektiva - da shvati da će, kad svi tako popuštaju na sitno, zbroj biti opća katastrofa, koja, ni više ni manje, dovodi do gašenja populacije. Mali čovjek ne reagira ni na malo ni na veliko zlo ili nepravdu. Jer veliko zlo je preveliko, pa je jasno da ga on sam ne može ispraviti (npr. glad u Africi - «to je posao onih moćnih»). A malo zlo potcjenjuje i bagatelizira, «nije beg cicija», ili je naprosto lijen misliti. Rezultati su porazni - svako zlo, i malo i veliko, samo rastu. Rezultat je, dakle - gašenje populacije.
 
Sad bi netko mogao povrijeđeno reći: «Pa nisam mogao spriječiti da mi kradu energiju, ili da je ja ne kradem drugima, kad je sve to nevidljivo, a dosad bilo i potpuno nepoznato». Točno! Ali, i netočno, jer uvijek postoje znakovi pored puta ako ih samo želimo vidjeti.
 
Energetski tok i pojavni tok (ono što je dostupno uobičajenim osjetilima) u materijalnom svijetu se podudaraju. Sve što možemo očitati kao dominaciju, iskorištavanje, truli kompromis, popuštanje (npr. s idejom da će se nadoknaditi u nekom drugom momentu), svaka laž i neiskrenost, svaka situacija koja nam je izazvala negativnu emociju ili negativnu misao - sve su to znakovi da smo u polju negativnosti, bilo da smo aktivni ili pasivni vampir, dakle: kao vampir ili kao žrtva. Nažalost, većina ljudi zanemaruje uopće vidjeti u svakodnevnim događajima njihovo značenje, naprosto s gledišta neke jednostavne i očite ljudske pravde, ne moramo govoriti o energetskoj razini. Većina ljudi drži figu u džepu i misli: «Možda nisam dovoljno jak suprotstaviti se, ali ću probati izvući kad-tad neku korist iz toga, da možda ipak nadoknadim štetu». U svakodnevici nam se ne čini da itko pravi bilancu takvih sitnih događaja, štoviše, to se smatra sitničavošću i nedostatkom duha. Međutim, na energetskoj se razini pravi točna bilanca i ništa se ne gubi i ne zaboravlja. Varalica-vampir u početku vara na sitno, onda shvati da mu ništa ne stoji na putu, a zatim vara iz hira, bezgranično. Naivac-žrtva misli da nekoliko izgubljenih minuta i nekoliko «kljuc-kljuc po krpeljima na tuđoj glavi» nije vrijedno pažnje. Jedino što ne shvaća da mu se upravo pred vratima stvorio beskonačan red takvih mušterija i da kljucanju krpelja s tuđih glava neće biti kraja, da će zanemariti svoju ženu i djecu koji će svi umrijeti od gladi.
 
Nakon tko zna koliko stoljeća, ili možda tisućljeća, takve nonšalantne prakse pojedinaca u ljudskoj povijesti, znakovi pored puta postaju nesigurni i dvoznačni, a onda nam samo energetski tokovi mogu biti kriteriji pravednosti i istine.
 
Što o tome zaključno kaže Dawkins?
 
Dugo pamćenje i sposobnost prepoznavanja jedinki ( u smislu jesu li «varalice» ili ne, op. aut.) kod čovjeka su dobro razvijeni. Zato bismo mogli očekivati da je uzajamni altruizam odigrao značajnu ulogu u čovjekovoj evoluciji. Trivers (ranije citirani autor, op. aut.) ide dalje i smatra da su mnoge naše psihološke odlike – zavist, krivnja, zahvalnost, suosjećajnost i tako dalje – oblikovane putem prirodnog odabiranja za poboljšanje sposobnosti varanja, otkrivanja prijevara i izbjegavanja da nas drugi smatraju prevarantom. Posebno su zanimljive «rafinirane varalice» koji prividno vraćaju usluge, ali neprestano vraćaju malo manje nego što su primili. Moguće je čak da su se čovjekov relativno veliki mozak i njegova predodređenost za matematičko razmišljanje razvili kao mehanizam još usavršenijeg varanja i što uspješnijeg otkrivanja tuđih prijevara.
 
Možda je upravo tako kako kaže Dawkins. Naš prekrasni moćni mozak, savršeni instrument naše inteligencije i duhovnosti, koristimo ili zato kako što bolje prevariti, ili kako otkriti tuđu prijevaru. Najmanje ga koristimo za kreativnost, za stvaranje ljepote, dobrobiti svake vrste, za što ljepše i punije izražavanje ljubavi. I što je najgore od svega, taj mozak je postao puno uspješniji u varanju, nego u otkrivanju prijevare; puno uspješniji u krađi energije, nego u njenom otkrivanju.
 
Eto što se možda dogodi kad se neki atavistički gen iz tko zna kojeg vremena, kad još ni blizu nije bilo ljudi na našoj Planeti (npr. gen straha kao korisne reakcije na opasnost), koji je preživio milijune godina u toku evolucije i možda negdje čuči u našoj DNK, udruži s puno kasnije razvijenom inteligencijom. Nastane neka kombinacija u kojoj jedna i druga strana pokazuje samo svoje mane (nešto kao u suvremenim brakovima), a onda te mane razviju u monstruoznu kombinaciju - u stroj za polagano, i za početak neprimjetno, ubijanje života. Krađa energije je krađa života, sublimirani izraz svake ikad počinjene nepravde.
 
Naravno, sad slijedi sudbinsko pitanje svih razočaranih vjernika: «Kad je već populacija sastavljena od samih naivaca (Obratite pažnju na taj izraz – naivaca; Dawkins ih nije nazvao «dobricama» ili «poštenjacima». Nadam se da uviđate zašto.) tako dobro funkcionirala, zašto je Bog stvorio prvog varalicu?» Međutim, taj Bog (tako shvaćeni svemogući, a zapravo samo apsolutno pedantni Bog) samo je naše ograničeno shvaćanje Boga proizašlo iz već ustrašenog uma.
 
Možda bi nekog smisla imao zaključak da nismo dovoljno predano i dosljedno provodili jednostavna pravila, kao što su npr. deset Božjih zapovijesti u kršćanstvu, pa sad svi moramo izučiti komplicirani nauk čarobnjaka, oduvijek majstora nevidljivih i zato tajanstvenih svjetova. A možda naprosto moramo upoznati nevidljive svjetove da bismo iskusili sve dimenzije postojanja, da bismo iskusili dimenziju u kojoj postoji naša vječna duša, koja jedina zna što je ljubav. Da bismo iskusili dimenziju koja postoji kao viša dimenzija dok smo u zemaljskom svijetu materije, a koja je možda jedina dimenzija u onom svijetu kamo odlazimo nakon smrti. Ako je već prije gotovo stotinu godina Einstein otkrio četvrtu dimenziju, prostor-vrijeme, što nitko od fizičara ni najmanje ne osporava jer je to za njih notorna činjenica, zašto onda mi ostali ne-fizičari tako tvrdoglavo ustrajavamo na trodimenzionalnom svijetu? Zato jer nam se čini da je svijet zbog svoje trodimenzionalnosti očit i jasan? Valjda ne bi trebalo biti tako teško shvatiti da trodimenzionalni svijet nije ni najmanje jasan. Čak štoviše, taj koncept nas je uveo u takvu zbrku, što naš današnji svijet i naši pojedinačni životi svakodnevno dokazuju.
 
Ti si stvoritelj
Ove Planete
I svog života.
Ovo je Planeta izbora
Na kojoj možeš vidjeti i tamu i svjetlo.
A ti imaš slobodu izbora.
 
(Emmanuel's Book)

Srdačno vas pozdravljam, Serena

Za nove čitatelje ovoga bloga:
Citiram ulomke svoje knjige 
GEOMETRIJA BOŽANSKE ISKRE

i kako smo jedva preživjeli roditeljsku ljubav
.
Preporučam da pročitate od prvog posta redom dalje da biste točno razumjeli ideje koje iznosim,
Naravno, najbolje je pročitati cijelu knjigu.
Sva prava pridržava autor

geometrija @ 19:07 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare
srijeda, travanj 11, 2007
 Parazitizam u biljnom i životinjskom i biljnom svijetu pandan je vampirizmu u ljudskom svijetu. Ne moramo se ograničiti na temu bolesti ili zagađenosti okoliša kao najvažnijih pokazatelja naše situacije na osobnoj i planetarnoj razini, situacije u kojoj prevladavaju parazitizam i vampirizam. Pogledajmo neke pojave u kulturi, pa ćemo se vratiti genetičaru i nobelovcu Dawkinsu i njegovim varalicama .
 
Najprije mit o vampirima. Ne poznajem dovoljno etnologiju i drevnu umjetnost da bih mogla reći otkad se u ljudskoj predaji pojavljuje lik vampira. Nesumnjivo je, međutim, da je od početka devetnaestog stoljeća taj lik sve popularniji u dramskoj i književnoj umjetnosti, da bismo zadnjih tridesetak godina doživjeli takoreći vampirski «boom», uglavnom na filmu, ali i u literaturi. Vrlo brojna djela u tim umjetnostima s glavnim likom vampira uvijek iznova intrigiraju sve veću publiku. Ta koincidencija sa sve prisutnijom negativnom energijom na Planeti nipošto nije slučajna, a da i ne govorimo kako se mitski opis vampirskog ponašanja grofa Drakule i ostalih iz «svite» potpuno podudara sa stvarnom energetskom «slikom» pojave. U vampirskim legendama vampir je biće zla, rijetka pojava nesreće, vlastite i tuđe. Vampir je, zapravo, duh pokojnika koji je «djelomično pokojni». Međutim, u stvarnosti, vampiri su živi ljudi, obični ljudi - to su mnogi od nas. Dakle, to smo mi. Pa ipak, sasvim je sigurno da nitko od nas nije htio biti biće zla – to je detalj po kojem se možda razlikujemo od mitskih vampira, jer ni u mitu nije jasno je li Drakula svjestan svoje ubilačke zloće ili nije. U gotovo svemu se  mit i stvarnost podudaraju: vampir, da bi opstao, mora ljudima isisati krv i najčešće ih ubija. Ta smrt je «privremena» i polovična, jer žrtva odmah nauči zanat i dalje kao vampir siše krv novim žrtvama i tako stvara nove vampire, a «živi» samo noću. Moglo bi se reći i da smo mi - živi vampiri, prilično mrtvi. Živimo u prividu, u nestvarnost, koju sami stvaramo, jer negativni um vođen negativnim emocijama sve vidi naopako. Vampir iz mita nema morala, nema skrupula, naprosto je vođen nezaustavljivim nagonom da opstane. Vampir može izgledati otmjeno, bogato, biti vrlo obrazovan… Vampir je najčešće socijalno vješt, dakle šarmantan. Jer to je najelegantniji način da ima dovoljno klijenata za bal vampira. Nema tu kontradikcije. Vampir također ima i svoje probleme, nije baš svemoćan, a sunčeva svjetlost može ga ubiti. Da, svjetlost uvijek učini da mrak nestane…
 
Moram reći da sam se jako dvoumila da pojavi energetskog parazitizma dam naziv energetski vampirizam, i tako slijedim mitski naziv koji je ustanovio Joe H. Slate u «Psihičkim vampirima», mada su ga koristili još prije Dion Fortune i drugi. Dvoumila sam se zato što bi moglo izgledati da je to pregruba etiketa koja bi mogla povrijediti mnoge, jer se odnosi na mnoge, na veliku većinu nas. Onda sam prelomila i odlučila koristiti ga bez bolećivosti. Jer je istinit. Jer govori isto što i mit o vampirima, jer je to objašnjenje iste pojave, samo na različitim razinama svjesnosti. Jer je to u povijesti uvijek bilo tako. Zastrašujuće pojave u ljudskom svijetu najčešće smo sebi objašnjavali kroz razne vrste društveno priznate fikcije, kao što je umjetnost. U toj fazi još može svaki pojedinac misliti da se ne radi o njemu, nego o nekim «drugima». I društvene znanosti kao psihologija i sociologija, ali znatno kasnije i s velikom mukom, tumače da se mnoge pojave koje opisuje umjetnost tiču mnogih, ili svakoga od nas. Međutim, one - društvene znanosti - dođu do određenog limita, jer sami znanstvenici često nisu u stanju prihvatiti ozbiljnost ili turobnost vlastitih otkrića, pa «zaustave riječ u zraku». Onda dođu pojedinci koji riskiraju bijes mnoštva i izjave - «Car je gol!» Poslije nekog vremena to shvate svi. Ništa nova otkad je svijeta i vijeka. Tako sam, prihvaćajući termin vampirizam, vrlo odlučno rekla: «Svi smo goli!». A cara nema… Svi smo vampiri, i nema cara kojega možemo optužiti da nam je za to kriv. Treba hrabro pogledati u sebe i imati na pameti da nitko umjesto nas neće riješiti naše energetske probleme. Naprosto zato što to nije moguće. Ali je moguće da sami sebe oslobodimo.
 
Pogledajmo, zatim, suvremenu glazbu sa znanjem o negativnoj energiji. Već je u prošlom stoljeću prevladala disonantna glazba, glazba koja para uši, glazba koja ne miluje, koja ne uzdiže, naprosto glazba koja je pretežno buka. I u klasičnoj i u zabavnoj i u svakoj vrsti popularne glazbe. Nije ta glazba samo disonantna u izričaju, ona je u segmentu zabavne glazbe u osnovi buka i po tehničkom izvođenju, ali i po načinu slušanja. Razglasni uređaji ogromnih snaga i u manjim prostorima gdje uopće nisu potrebni, naprosto nas zaglušuju. Osobito mladi ljudi imaju potrebu za tom strahovitom bukom. Zašto? Za glazbu je jasnije od bilo koje druge pojave da je to vibrantna energija. Nemelodična bučna vibracija «razbija» drugu energiju u prostoru. Upravo to je potrebno napraviti s negativnom energijom koju proizvode i šire ljudi – razbiti je. Ako ne znate ništa pametnije, tj. ako ne znate ništa o pozitivnoj energiji. Kako se zaštiti od previše brižnih roditelja koji umjesto ljubavi šire strah? Mladi ljudi to rade instinktivno. I ne znajući ništa o negativnim vibracijama, laćaju se najučinkovitijeg sredstva koje im je pri ruci – zaglušna buka glazbe. Ona trešti iz njihovih soba, kao i iz svih drugih mjesta gdje se mladi okupljaju radi zabave i samo je čin samoobrane, nikako uživanje u glazbi.
 
Što izražavaju grčeviti pokreti suvremenog baleta? Nesklad koji vlada u duši. Što pokušavaju napraviti nizom ispresijecanih, grčevitih pokreta koji ne teku, u kojima nema sklada? Zaustaviti negativnu energiju koja muči i tijelo i dušu. Bez obzira koju temu želi izraziti suvremeni balet, u suštini je to pokušaj prekidanja negativnog toka energije.
 
Nigdje nema sklada i harmonije. Svi vrištimo i pokušavamo prekinuti zimogrožljivu tamu negativne energije barem bukom, koja dok traje donekle to i uspijeva napraviti. To je nesvjesna taktika očajnika koja malo pomogne samo dok ste na koncertu, ili dok do maksimuma pojačavate CD player u svojoj sobi. No, i to možete samo vrlo kratko jer susjedi ubrzo zovu policiju. To su sve taktike bijega. A, kao što je poznato, od sebe ne možemo pobjeći.
 
Promotrimo u tom kontekstu svjetski nezapamćen uspjeh: «Gospodara prstenova», knjige i filma, pedeset godina nakon što je knjiga napisana. «Gospodar prstenova» na literaran način opisuje isto što i ja – negativnu energiju. U knjizi, negativna energija uspavljuje, omamljuje ljude, vegetaciju, vode, sve živo. «Oni drugi» su agresivni, bez milosti, bez misli, apsolutno podložni svakoj manipulaciji zlog čarobnjaka. Na kraju druge knjige veliki pauk gotovo ubije Froda, nakon što ga je omamio i obmotao ljepljivom paučinom. To je zapravo precizna slika kako vas negativna energija fizički omota i kako vam omami svijest. Knjiga je vrlo opširna i dosta komplicirana, pa se ova ideja ne vidi iz prve. Tko danas čita tri tako debela toma? A ipak milijuni su je pročitali i oduševili se – jer su i oni intuitivno prepoznali o čemu knjiga govori. Knjiga je sa zakašnjenjem postala popularna, jer je i problem negativne energije, koja kao otrovna magla sve guši, tek zadnjih godina dosegao vrhunac. Naš okoliš već jest mračna zemlja Mordor. Iako se naše biljke i stabla još zelene, u blizini ljudskih naselja sva vegetacija ima negativnu energiju. Isto je i s domaćim životinjama i kućnim ljubimcima.
 
Ista stvar se događa i s knjigama o Harryju Potteru, iz kojih iščitavamo temeljnu poruku: zlo se može pobijediti samo «čarobnjačkim» metodama. A u povijesti su jedino čarobnjaci znali baratati energijama. Opis o tome kako Harryja napadaju stvorenja zvana «dementori» u knjizi: «Harry Potter i zatočenik iz Azkabana», jedan je od dobrih opisa simptoma koje trpi žrtva vrlo žestokog vampirskog napada:
 
Svi su se odreda sledili. Harry osjeti kako mu se presjekao dah. Studen mu je prolazila kroz kožu, ušla mu u prsa, u samo srce… Oči su mu se uvukle u glavu. Ništa nije vidio. Utapao se u studeni. U ušima mu je šumilo kao da su pune vode. Nešto ga je vuklo nadolje…
…Svi se trgnu od nekakva krckanja. Profesor Lupin lomio je veliku tablu čokolade na komadiće. «Uzmi ovo!» reče Harryju pružajući mu poveći komad čokolade. «Pojedi to! Pomoći će ti, vidjet ćeš»…Harry zagrize u čokoladu i, na svoje veliko čudo, osjeti kako mu se toplina razlijeva po tijelu sve do vrhova prstiju na rukama i nogama.
 
Čokolada zaista pomaže kad se «utapate» u negativnoj energiji; otprilike kao i aspirin, trenutno ublaži simptome, ali ne rješava uzrok problema - što ipak objašnjava toliku popularnost čokolade.
 
Knjige o Harryju Potteru doživjele su nezamislive tiraže i nevjerojatnu popularnost. Zašto? Jer djeca intuitivno osjećaju da je u svem onom šarenilu mrgodnih bezjaka, letećih metli, šašavih profesora, kućnih ljubimaca - štakora i sova, zapravo opisan njihov glavni problem – negativna energija. Ali, i posve novi način kako ga riješiti. Ništa što se uči u školama i što je priznato znanje u razvijenim zemljama i državnim obrazovnim institucijama ne pomaže. Pomaže čarobnjaštvo. Samo ćete u čarobnjačkim predajama naći ovo o čemu i ja pišem. Doduše, starinski su čarobnjaci rješavali neke druge probleme, pa su razvijali i neke druge tehnike. Pa iako su, u suštini, samo čarobnjaci uvijek bili nadležni za znanje o energijama u ljudima, uglavnom su, osim u «primitivnim» društvima(!), uvijek bili ne samo društveno marginalizirani, nego i protjerani u «ilegalu». Treba reći da nisu svi čarobnjaci za preporučiti, jer, kao što je poznato, uvijek je bilo dobrih i zlih čarobnjaka. Ni čarobnjaci nisu shvaćali pravu prirodu energije i štetnost negativne energije, a ponajprije za onoga koji je pokreće, dakle, za onoga koji želi i radi zlo. Ili su je, pak, i predobro shvaćali i ciljano koristili. Kako su obični ljudi i njihove institucije još manje shvaćali prirodu energije, pa je svako bavljenje energijom bilo i jest tabuizirano i sotonizirano, nije čudo da su čarobnjaci bili proganjani, nažalost i dobri kao i zli.
 
Osim čarobnjaka sada su glavni znalci o energijama kvantni fizičari, ali ni oni, kao ni stari ni novi čarobnjaci, nisu još shvatili da energija na kvantnoj razini može biti pozitivna i negativna sa dubokim posljedicama po sudbinu cijele Planete i života na njoj, ali ne na način plus naboj-minus naboj, ili čestica-antičestica, nego s obzirom na smjer vrtnje. A nisu ni shvatili kreativni (i/ili destruktivni) princip ljudske svijesti koja je na istoj skali energije kao i materija, iako to pomalo naslućuju.
 
Nije moj zadatak da vam kažem
Nešto novo i drugačije.
Moj zadatak je da vam pomognem da se sjetite
Onoga što ste zaboravili.
 
(Emmanuel's Book II)
 
Srdačno vas pozdravljam, Serena
 

Za nove čitatelje ovoga bloga:
Citiram ulomke svoje knjige 
GEOMETRIJA BOŽANSKE ISKRE

i kako smo jedva preživjeli roditeljsku ljubav
.
Preporučam da pročitate od prvog posta redom dalje da biste točno razumjeli ideje koje iznosim,
Naravno, najbolje je pročitati cijelu knjigu


.
 
 
geometrija @ 09:51 |Komentiraj | Komentari: 14 | Prikaži komentare
utorak, travanj 3, 2007
 
Kad varalice prevladaju, populacija se gasi…
 
I sljedeće Dawkinsovo razmišljanje može biti zanimljivo, a možemo ga promotriti  u vezi mog opažanja i procjene da negativna energija prevladava na Zemlji. To može biti zabrinjavajuće za svakog pojedinca pa pogledajmu tu igru brojeva koju je simulirao Dawkins (ipak je i za osobnu orijentaciju dobro poznavati trend kuda idu veliki brojevi u nekoj pojavi). Dawkins razmatra što se događa s nekom populacijom u kojoj se pojavi barem jedan parazitski nastrojeni pojedinac, što je jako važno pitanje s obzirom da su različite vrste parazitizma vrlo rasprostranjene među svim živim bićima na Zemlji:
 
Pretpostavimo da na nekoj vrsti ptica kao nametnik živi neka posebno štetna vrsta krpelja koji je prijenosnik opasne bolesti. Za pticu je vrlo važno zbaciti te krpelje što je prije moguće. Ptica svakako može odstraniti krpelje prilikom čišćenja perja kljunom. No, postoji mjesto – vrh glave – do kojeg ona kljunom ne može doprijeti. Svakom će čovjeku brzo pasti na um rješenje te teškoće. Pojedina jedinka možda ne može skinuti krpelja s vlastite glave, no to lako umjesto nje može učiniti neki prijatelj. Kasnije, kad tog prijatelja napadnu nametnici, to će se dobro djelo uzvratiti. I stvarno, uzajamno čišćenje je vrlo uobičajeno kod ptica i sisavaca…
 
…Pretpostavimo da jedinka B ima nametnika na vrhu glave. Jedinka A odstrani joj nametnika. Kasnije dođe vrijeme kad i jedinka A dobije nametnika na glavi. Ona, prirodno, traži jedinku B kako bi joj ona uzvratila dobročinstvo. Međutim, jedinka B jednostavno digne nos i odlazi. Jedinka B je varalica koja prihvaća korist od nesebičnosti druge jedinke, no koja nije spremna na njega odgovoriti ili barem ne dovoljno. Varalice bolje prolaze nego altruisti jer stječu dobit bez plaćanja pune cijene za nju. Sigurno da je cijena čišćenja glave druge jedinke mala u usporedbi s koristi dobivenom skidanjem opasnog nametnika s vlastite glave, no ni ona nije zanemariva. I za to mora biti utrošeno nešto dragocjene energije i vremena.
 
Uzmimo sada da se populacija sastoji od jedinki koje su prihvatile jednu od te dvije strategije… Ovdje ne govorimo o svjesnim strategijama, već o nesvjesnim programima ponašanja koje su uvjetovali geni. Nazovimo ih strategijom naivca i strategijom varalice. Naivni čiste svakoga kome je to potrebno, bez razlike. Varalice prihvaćaju altruizam naivnih, no nikada ne čiste nikoga drugog, čak ni onoga tko je čistio prije njih… Ima li nametnika mnogo, svaki pojedinačni naivac u populaciji naivnih može računati na čišćenje od strane nekog drugog jednako često kao što će on čistiti druge. Zato je prosječni učinak naivnog među naivnima pozitivan. Zapravo, svi oni prolaze sasvim dobro, pa riječ naivac ne izgleda odgovarajuća. No, pretpostavimo sada da se u populaciji pojavio jedan varalica. Kako je to jedini varalica, može računati na to da će ga čistiti svaki kojega sretne, a on za to neće plaćati ništa. Prosječni učinak varalice je bolji nego prosječni učinak naivnoga. Zato će se geni varalice početi širiti po populaciji. Geni naivnih uskoro će se naći pred nestankom jer, bez obzira na odnos u populaciji, varalice uvijek bolje prolaze od naivnih. Primjerice, raspravimo slučaj populacije koja se sastoji od 50% naivnih i 50% varalica. Prosječni učinak, i varalica i naivnih, bit će manji nego bilo koji učinak jedinke iz sto postotne populacije naivnih. Pa ipak, varalice će prolaziti bolje od naivnih, jer će uživati u svim dobicima – takvi kakvi su – a neće davati ništa za njih. Kada postotak varalica dosegne 90%, prosječni učinak svih jedinki bit će vrlo nizak. Mnoge jedinke obiju vrsta možda će sad već umirati od zaraze što su je prenijeli krpelji. No, varalice će, unatoč svega, bolje prolaziti od naivnih. Čak i ako se cijela populacija počne gasiti, nikad neće doći trenutak kad naivni bolje prolaze od varalica. Zato, dok god u raspravama budemo uzimali u obzir samo te dvije strategije, ništa neće moći zaustaviti nestanak naivnih, i, vrlo vjerojatno, gašenje cijele populacije.
 
Prenesimo Dawkinsov navedeni model razmišljanja na ljudsko ponašanje. I u slučaju ljudske populacije imamo u energetskom smislu samo dva tipa jedinki, jer do sada ste mogli biti samo – vampir ili žrtva, tj. aktivni ili pasivni vampir, Dawkinsovim rječnikom – varalica i naivac (treća mogućnost je ona koju izlažem u svojoj "Geometriji", a to je da iziđete iz vampirskog koncepta, o čemu će biti riječi kasnije, jer i Dawkins kasnije uvodi treći model ponašanja). Za sada je ponašanje, kao i kod životinja – nesvjesno, bez obzira je li genetski uvjetovano ili ne. Kao što se neki geni šire a drugi propadaju, tako se događa i s ove dvije vrste ponašanja. Energetski vampirizam se širi kao nesvjesni model ponašanja i zahvatio je gotovo svu populaciju.
 
U dihotomiji - aktivni i pasivni vampir, treba biti jasno da nemamo jasnu podjelu na vampira i žrtvu, jer i pasivni vampir «zarazi» sve oko sebe negativnom energijom iako nema od toga ni prividne koristi, u obliku moći i dominacije, kao aktivni vampir. Što to zapravo znači? Znači da smo mi kao ljudsko društvo već u situaciji kad su prevladale «varalice» (paraziti), a to onda znači da populacija ulazi u fazu gašenja, jer, kako kaže Dawkinsov model: «ništa neće moći zaustaviti nestanak naivnih, i vjerojatno, gašenje cijele populacije».
 
Kako god da nam se kao pojedincima često čini da je situacija u svijetu loša i alarmantna, uvijek se tješimo poznatom uzrečicom «da je svijet uvijek prolazio kroz krize i ipak išao naprijed». Nemam ništa protiv da se i dalje tako tješimo, ali bi bilo dobro shvatiti da jesmo pred nekakvim raspletom, koji se neminovno mora dogoditi, jer zaista živimo u svijetu negativne energije. Točno je da ljudi žive sve duže, ali je točno i da su ljudi sve bolesniji, što znači da je kvaliteta njihova života u drastičnom padu unatoč pristojnoj razini materijalnog standarda življenja za većinu stanovnika tzv. razvijenog svijeta. Je li to stanje sve bolesnijeg, sve debljeg i sve starijeg stanovništva smrtonosno, kao što bi bila situacija u kojoj se populacija ptica gasi kad krpelji nadvladaju, teško je reći. Mi u prevladavajućoj ovisničkoj svijesti nismo više u stanju ni sagledati problem i samo smanjujemo kriterije kojima procjenjujemo globalne ili osobne okolnosti. Kao što državni normativi dopuštaju sve više nečistoće u pitkoj vodi, pa u hrani, i kao što voće više nije ni blizu slatko kao što je bilo, tako se i mi privikavamo na život sa sve više bolesti i čini nam se da je to «normalno», ili barem neizbježno.
 
Stalno spuštanje kriterija zagađenosti, kriterija kvalitete života , naprosto nije moguće poslije neke granice. Nećemo još dugo moći misliti da se najgore bolesti događaju samo drugima. Događaju nam se svima, samo vi to niste pokušali zapisati kao što ja jesam, pa ne vidite negativnu životnu bilancu vlastite obitelji. Kad varalice prevladaju, «populacija se gasi».
 
 Srdačno vas pozdravljam, Serena
 
Za nove čitatelje ovoga bloga:
Citiram ulomke svoje knjige 
GEOMETRIJA BOŽANSKE ISKRE

i kako smo jedva preživjeli roditeljsku ljubav
.
Preporučam da pročitate od prvog posta redom dalje da biste točno razumjeli ideje koje iznosim,
Naravno, najbolje je pročitati cijelu knjig
u.
 Sva prava pridržava autorica

PS Budući da ima dosta upita gdje kupiti "Geometriju božanske iskre", lakše mi je odgovoriti svima odjednom:
        Zagreb: Profil megastore (Bogovićeva), Naklada Ljevak (na Trgu, ispod nebodera), Veble (Stara Vlaška, ispod katedrale), AGM (Teslina);
        Split, Osijek, Dubrovnik, Bjelovar - knjižara Libraria;
        Šibenik: knjižara Matica
        Ostali: naručite pouzećem od izdavača, tako da pošaljete svoj zahtjev s adresom na e-mail:
        
tarakor.prodaja@mail.inet.hr
geometrija @ 22:00 |Komentiraj | Komentari: 0
petak, ožujak 30, 2007
 
 Nastavljam citirati Richarda Dawkinsa:
 
Priroda obiluje životinjama i biljkama koje upravljaju jedinkama iste ili druge vrste…gdje je prirodni odabir dao prednosti genima za podvale…da bi osigurali svoje širenje…
 
…Poznato je da nametnici raznih vrsta utječu na svoje domaćine na svakojake začuđujuće podmukle načine. Vrsta mikroskopski malenog nametnika iz skupine praživotinja poznatog kao Nosema «otkrila» je tajnu proizvodnje kemijskog spoja svojstvenog ličinkama brašnara u kojima ona parazitira. Ličinke tih kornjaša, jednako kao i ličinke drugih kukaca, posjeduju juvenilni hormon koji ih održava u stadiju ličinke. Normalno presvlačenje ličinke u odraslu jedinku započinje kad ličinka smanji proizvodnju tog hormona. Nametnik Nosema uspio je sintetizirati vrlo sličan kemijski analog tog hormona. Milijuni Nosema okupljaju se u tijelu ličinke i zajedničkim snagama proizvode taj hormon i na taj način sprječavaju njenu pretvorbu u odraslog kukca. Jedinka neprekidno raste i na kraju ugiba kao divovska ličinka dvostruko veća od prosječnog odraslog kukca. To nije dobro za širenje kornjaševih gena, ali je rog obilja za nametnika…
 
…Prijeđimo na pojavu koja izaziva još više frojdovskog zanimanja nego kukci osuđeni na vječnu mladost – na parazitsku kastraciju. Na rakovima parazitira stvorenje poznato kao Sacculina. Sacculina je rak vitičar iako na prvi pogled više sliči nametničkoj biljci. Posebnim razgranjenim sustavom uvlači se duboko u tkivo nesretnog raka i usisava hranjive tvari iz njegovog tijela. Vjerojatno nije slučajno da se među prvim organima koje napada nalaze rakovi sjemenici ili jajnici; na taj način privremeno pošteđuje organe koji su raku neophodni da bi preživio. Nametnik kastrira domaćina. Poput debelog uškopljenog bika, kastrirani rak ugrađuje u svoje tijelo energiju koju bi inače potrošio na razmnožavanje. Nametnik dobiva obilan izvor hrane po cijenu reproduktivne sposobnosti raka…
 
…Nametnici ne moraju živjeti unutar svojih domaćina…Ptići kukavice ne žive unutar crvendaća ili grmuša; oni ne sišu njihovu krv niti ne izjedaju njihovo tkivo, no bez oklijevanja ćemo ih proglasiti nametnicima…Lako je razumjeti lakovjernost roditelja-skrbnika koji sjede na kukavičjim jajima. Mnogi se ljudski sakupljači jaja prevare nevjerojatnom sličnošću jaja kukavice i, na primjer zviždaka ili grmuše. Teže je razumjeti kasnije ponašanje skrbnika, kad su mlade kukavice već gotovo u potpunosti opernatile. Kukavica je obično mnogo veća, a u nekim slučajevima i čudovišno veća od svojih «roditelja». Zamišljam sliku sivog kopića, tako sićušnog u odnosu na čudovišno dijete koje odgaja, kako sjedi na njegovim leđima da bi ga nahranio. Sad već teže razumijemo domaćina. Čudimo se njegovoj gluposti i lakovjernosti. Sigurno bi i budala vidjela da s takvim djetetom nešto ne valja.
 
Vjerujem da se ptići kukavice ne oslanjaju samo na «zavaravanje» domaćina, odnosno pretvaranje da su nešto što nisu. Čini se da oni utječu na živčani sustav domaćina slično kao droga koja izaziva ovisnost…( potcrtala S.A.) Crvena dubina kukavičjeg kljuna toliko je zamamna da su ornitolozi često bilježili slučajeve da ptice ubacuju hranu u usta male kukavice smještene u gnijezdu druge ptice! Odjednom je krajičkom oka spazila crvenilo razjapljenog kljuna mlade kukavice u gnijezdu neke ptice potpuno druge vrste. Odlazi u tuđe gnijezdo i ispušta u kukavičja usta hranu koja je bila namijenjena njenoj djeci. «Teorija neodoljivosti» uklapa se u gledište njemačkih ornitologa koji su za skrbnike tvrdili da se ponašaju kao «ovisnici», dok je mlada kukavica njihov «porok». Pošteno je ipak dodati da ovakav rječnik baš nije omiljen među suvremenim ornitolozima. Ali činjenica je da, ako prihvatimo kukavičji razjapljeni kljun kao snažan stimulans ekvivalentan drogi, možemo mnogo lakše objasniti što se događa. Postaje lakše suosjećati sa sićušnim roditeljem koji stoji na leđima svojeg čudovišnog djeteta. Njegovo ponašanje nije glupo. «Prevaren» također nije odgovarajući izraz. Njegov živčani sustav se ponaša kao bespomoćni ovisnik, ili kao da je kukavica znanstvenik koji mu gura elektrode u mozak.
 
Čak i ako sad osjećamo više naklonosti prema skrbnicima, još uvijek se možemo pitati zašto prirodni odabir dopušta kukavici da se izvuče s time. Zašto domaćinov živčani sustav nije razvio otpornost prema drogi razjapljenog kljuna? Možda prirodni odabir još nije stigao djelovati. Možda su kukavice tek nedavno počele zaposjedati svoje sadašnje domaćine te će za nekoliko stoljeća biti prisiljene za žrtvu odabrati neku drugu vrstu. Postoje neki dokazi u prilog ovoj teoriji. Ali, ja se ne mogu riješiti osjećaja da u tome leži nešto više.
 (Richard Dawkins, Sebični gen, Izvori, Zagreb, 1997.)
U Dawkinsovoj knjizi opisan je još čitav niz primjera o tome kako je priroda maštovita, ali i «nepoštena», u izmišljanju načina kako živjeti na tuđi račun. Kasnije ćemo vidjeti što se sve može zaključiti, evolucijski gledano, o toj vrsti «nepoštenja», tj. kakve su šanse za preživljavanje vrsta koje su «nepoštene», za razliku od poštenih. A zasad, u našem kontekstu, usporedba s idejom o ptici skrbniku-žrtvi koja je «drogirana» crvenilom kljuna male kukavice.
 
Ne uvijek, ali vrlo često, jasan znak da ste u polju negativne energije, ili direktnije rečeno, da ste izloženi napadu energetskog vampira, jest iznenadna pospanost koja vas gotovo trenutno uspava. Drugi poremećaji u spavanju su: dugo spavanje, buđenje noću tei jutarnji «mamurluk» i mrzovolja. Poznato je da su mnogi ljudi spavalice. Nikad im dosta spavanja, a opet nekako nisu naspavani. O čemu je riječ?
 
Dok spava, vampirova je žrtva iz nekog razloga još «podatnija». Žrtva ionako nema mogućnosti obrane ukoliko ne poznaje problem energetskog vampirizma, ali kad spava onda je još lakši plijen. Neki energetski vampiri su vrlo vješti u «tehnici» uspavljivanja. Ta pojava me navela da je povežem s opažanjem ornitologa o tome kako razjapljeni crveni kljun male kukavice opčini ptičicu roditelja koja će zaboraviti vlastito potomstvo i prednost dati malom kukavičjem uljezu. Tako i negativna energija u ljudskom svijetu potčini svoju energetsku žrtvu na način da je trenutno uspava i potpuno joj uništi ionako minimalnu mogućnost obrane.
 
Gubitak volje drugo je očitovanje fatalne žrtvine podložnosti. Uvijek kad ste pod opsadom negativne energije, gubite volju za bilo što što ste namjeravali raditi, ili za nešto što ste baš željeli raditi, ili za nešto što ste baš odlučili raditi. Prekoravate se zbog toga, osjećate krivnju, ne znate uopće zašto, ali se posla ne laćate. To mogu biti i jako dugi periodi, ali to može postati i trajno stanje vašeg duha.
 
Izdvojila sam ta dva očitovanja - posljedice vampirskog napada (dugo i nezdravo spavanje i bezvoljnost) kao najvjerojatnije načine preciznog napada na žrtvin živčani sustav, a prema Dawkinsovoj pretpostavci o maloj kukavici koja ima sposobnost napada na živčani sustav prisilnih «roditelja», koji se onda ponašaju kao drogirani ovisnici. Dakle, tako je i s ljudskom žrtvom energetskog napada. Ona ne samo da gubi volju za bilo što, ona prvenstveno nema volju uopće ni razmisliti o tome nije li ipak malo čudno što joj se «ništa ne da raditi», ona ne zapaža da su takvi periodi sve duži, ona ne vidi da sve duže spava, ona se više niti ne sjeća da buđenje može biti radostan događaj - jer su se psiha i tijelo odmorili, ona svoje mamurno stanje prihvaća kao normalno.
 
Što zapravo znači gubitak volje? Što znači dugo spavanje? Znači da gubite svijest, znači da gubite osnovno ljudsko obilježje. I ne samo to! Vi odmah služite i kao prijenosnik te zle sile, pa prenosite negativnu energiju, s brojnim lošim posljedicama, nekim svojim, ili svima, najbližima i najdražima. Ne u istom intenzitetu, ali to ne mijenja suštinu.
 
Ova možebitna sličnost s malom kukavicom navodi na zaključak da je energetski vampirizam «umijeće» koje smo možda naslijedili iz pradavnine, čak od svojih životinjskih predaka. I, kao što kaže Dawkins, čovjek nije rob svojih gena, čovjek ima svijest koja je jača od genskog naslijeđa. Samo, kao da se krug ponovo zatvara: negativna energija, ako možda i jest uzrokovana nekim genetskim sklopom, toliko je «lukava» da napada baš onu instancu koja bi nas trebala obraniti od nepoželjnog gena, čak štoviše, napada sami stožer obrane – svijest, koju vrlo učinkovito onesposobljuje.
 
Pa ipak, ne moramo očajavati zbog ovog začaranog kruga, jer smo otkrili kako ga se možemo riješiti. Ponovo naglašavam vrlo važnu činjenicu: ne moramo razmišljati o društvenim uvjetima i potpori za vlastitu preobrazbu negativne energije u pozitivnu, negativne vrtnje u pozitivnu, jer je to isključivo osobna odluka, čin i napor svakog pojedinca za koji je apsolutno svatko sposoban, kao što smo sposobni i disati.
 
Jasno je da u prevladavajućem okruženju negativne energije ovaj osobni čin preobrazbe trpi otegotne okolnosti. On je i dalje moguć i izvediv, ali je sve skupa teže i može duže trajati. Možemo to usporediti sa življenjem na «eskimski način». Život u polarnom predjelu sigurno je teži nego na Polineziji, ali i u polarnim se uvjetima može sretno živjeti. Život je ponekad, pa i češće, teži od svoje uobičajene težine, ali nećemo zbog toga razmaženo zanovijetati - idemo dalje, čilo i s voljom, jer život je dizajniran da bude lak. Naša svijest, makar i sužena i pospana, još uvijek može biti najveći blagoslov koji nam je Stvoritelj podario - naravno, ako je odlučimo probuditi, dakle, ako odlučimo ne dozvoliti da nam je netko umrtvi.
 
(nastavak u sljedećem postu)
 
Srdačno vas pozdravljam, Serena
 

Za nove čitatelje ovoga bloga:
Citiram ulomke svoje knjige 
GEOMETRIJA BOŽANSKE ISKRE

i kako smo jedva preživjeli roditeljsku ljubav
.
Preporučam da pročitate od prvog posta redom dalje da biste točno razumjeli ideje koje iznosim,
Naravno, najbolje je pročitati cijelu knjigu.


Sva prava pridržava autorica
 
geometrija @ 10:24 |Komentiraj | Komentari: 5 | Prikaži komentare
srijeda, ožujak 28, 2007
 
 Postavila sam tezu da najraširenije bolesti našeg vremena, od kojih se mnoge smatraju nasljednima, nisu uopće nasljedne u smislu nasljeđivanja bolesnih gena. Obiteljska dinamika negativnih energija nameće mi zaključak da su oštećeni geni, ako ih ima, oštećeni negativnom energijom tek u fetalnoj fazi ili kasnije, a nisu oduvijek bili negativni, tj. već u roditeljskim spolnim stanicama. «Nasljedna» je, međutim, sklonost da energiju zavrtimo negativno, dakle, sklonost negativnoj energiji. Ali nije i nužno nasljedna zato što je sklonost negativnoj energiji, tj. energetskom vampirizmu, bilo u obliku aktivnog ili u obliku pasivnog vampirizma, nasljedna samo dok ne osvijestimo problem. Kad ga osvijestimo i spoznamo kako djeluje, vrlo lako «ukidamo» to zlo naslijeđe.
 
Energetski vampirizam, ili parazitizam, ima sličnosti s parazitizmom u životinjskom svijetu. Tako se naša tema može smjestiti u širi evolucijski kontekst života na Zemlji. Da bih ilustrirala tu tezu, citirat ću nekoliko ideja jednog od najpoznatijih genetičara našeg vremena, nobelovca Richarda Dawkinsa[1] prema knjizi: «Sebični gen». Najprije Dawkinsov temeljni zaključak o odnosa čovjeka i njegovih gena:
 
Naši su mozgovi dovoljno odvojeni i neovisni o genima da se mogu protiv njih pobuniti. Kao što je već rečeno, donekle to činimo svaki puta kad rabimo sredstva protiv začeća jer onemogućujemo gene u njihovoj glavnoj ulozi, a to je da se što više umnažaju u skladu sa «svojom genskom» prirodom ( op. autora). Nema razloga da se ne pobunimo još više.
 
… Imamo snage prkositi sebičnim genima s kojima smo rođeni…Možemo čak razgovarati i o načinima namjernog razvijanja i poticanja čistog, nekoristoljubivog altruizma – nečega što se u prirodi ne sreće, nečega što nikada u cijeloj povijesti svijeta nije postojalo. Građeni smo kao genski strojevi…no imamo i snage okrenuti se protiv naših tvoraca (gena, op. aut.). Mi jedini na Zemlji možemo ustati protiv tiranije sebičnih umnoživača (gena, op. aut.)»
 
Ovo svakako u bitnome proturječi najšire prihvaćenome shvaćanju:                                     da teško možemo umaći nekoj bolesti koja je genetski nasljedna,                                                                                                                                                                                                                                                               na, tj. ako je «nosimo u genima». Javno mnijenje, ili neko opće prihvaćeno stajalište, nije zato ništa manje djelotvorno čak i kad neku znanstvenu tezu pojednostavljeno, ili čak netočno interpretira. Ono je apsolutno djelotvorno. Ako tri puta u novinama pročitate da je neka bolest nasljedna, vi ne čitate ono što možda piše «sitnim slovima», kao npr.: da će se to vjerojatno ili možda dogoditi, ali pod određenim uvjetima. Vi pamtite «bolest je nasljedna». Nakon toga u vašu podsvijest usađujete program koji radi na tome da se razbolite. Dali ste naredbu, a podsvijest je vrlo moćna u ispunjavanju vaših naredbi.
 
Dakle, prema Dawkinsu, mi ljudi svjesnom odlukom možemo pobijediti gene. U tome smo jedinstveni na planeti Zemlji i po tome smo drugačiji od svih bića na Zemlji. To kaže genetičar. Ja, pak, pretpostavljam da je svaka «genetska pogreška» nastala radom negativne energije, pa bi, obrnutom logikom, kad stabiliziramo pozitivnu energiju, moglo doći do toga da se geni spontano urede, zbog čega će biti sve manje genetskih pogrešaka, a time i svih bolesti koje su eventualno ipak povezane s aktiviranjem «loših» gena. Ako je tratinčica savršena, sigurno smo i mi. 

S druge strane, ako sve bolesti izviru iz vampirizma, što je moja teza, a vampirizam se kod ljudi prvenstveno pojavljuje kao negativna svijest (kao negativna emocija i negativna misao), onda bi naš mozak, točnije – naša svijest, zaista trebala biti moćnija od bilo kog gena, a to znači da smo u stanju snagom vlastitog uma pobijediti sve bolesti, ili se ne razboljeti uopće. Tako da sam slijedeći «logiku» energije, došla do istog zaključka do kojeg i Dawkins: Naša svijest je veličanstveno moćna, svakako moćnija od materije od koje smo stvoreni.
 
Dodajem, treba znati kako aktivirati moć svijesti, jer dosad je u čovjeku prevladala velika moć nesvjesnog, velika, ali negativna. No, to je upravo tema ove knjige.
 
Za mene je posebno bio inspirativan jedan drugi dio navedene knjige, vrlo bitan i opširan, u kojem se Dawkins bavi ponašanjem različitih parazita u biljnom i životinjskom svijetu. Prema njemu se parazitizam može definirati kao sebično ponašanje kojim jedna jedinka prijevarom izvlači korist na štetu druge. A ta definicija vrijedi i za energetski vampirizam. Zanimljivo je kako je veliki genetičar u jednom posve drugom kontekstu dao veliki značaj pojavi parazitizma. Ta tema i inače iskače odasvud u naše vrijeme. Naprosto traži biti spoznata i riješena.  
 
Vi ste došli na ovaj planet najprije zato da promijenite
Vlastiti unutarnji pejzaž, da se sjetite tko ste i da volite sebe.
Od tog trenutka vi donosite Svjetlost
Tamo gdje se čini da je tama.
I vi donosite Ljubav
Tamo gdje se čini da je strah.
Svi ste vi u poslu preobrazbe svoje Planete.
 
(Emmanuel's Book II)
 
(nastavak u sljedećem postu)
 
Srdačno vas pozdravljam, Serena
 
 
Za nove čitatelje ovoga bloga:
Citiram ulomke svoje knjige 
GEOMETRIJA BOŽANSKE ISKRE

i kako smo jedva preživjeli roditeljsku ljubav
.
Preporučam da pročitate od prvog posta redom dalje da biste točno razumjeli ideje koje iznosim,
Naravno, najbolje je pročitati cijelu knjigu
.
 
Sva prava pridržava autor.

[1] Richard Dawkins, Sebični gen, Izvori, Zagreb, 1997.
geometrija @ 17:09 |Komentiraj | Komentari: 4 | Prikaži komentare
subota, ožujak 24, 2007
 
 Gospodar reče: Mali čovjek se ne stidi onoga što nije dobronamjerno, niti se plaši učiniti ono što nije ispravno.
Bez izgleda ili zarade ne odaje se onome što je dobro, a bez pritiska okoline ne ispravlja svoje pogreške.
Međutim, samoispravljanje u malim stvarima moglo bi ga načiniti djelatnim u stvarima većeg značaja.
 
 …Mali čovjek misli da su sitna dobročinstva nevažna, pa ih ne čini; misli da su sitna zlodjela nevažna, pa se ne uzdržava od njih.
Tako se njegovo zlo nagomilava dotle da se više ne može prikriti, a njegova krivica raste dok ne postane neoprostiva.
 
 (Tao Te Ching)
 
Ova nas misao klasične kineske mudrosti o malim ljudima i malim djelima, dakle, o nama, uvodi u temu ovoga poglavlja: kako biti virtuozno pažljiv u svakodnevici. Ako smo pažljivi s energijama, malim nevidljivim stvarima, naše će se dobro nagomilati.
 
Bilo da smo aktivni ili pasivni vampiri, nije baš jednostavno preokrenuti smjer energije u pozitivan kad smo okruženi negativnom energijom. Po navici odmah upadamo u negativnu rezonancu s negativcem i međusobno pojačavamo negativnu energiju, ali tako da pasivni vampir gubi snagu, a aktivni je dobiva. Jedno i drugo je negativno. Uslijed negativne orijentacije energije, pasivni vampir toliko suzi svijest da ne vidi da «nestaje» i ne može se uopće sjetiti da bi trebao nešto poduzeti. Aktivni vampir je, pak, uslijed negativne orijentacije energije, opijen osjećajem moći, poletnosti, elokventnosti, radinosti, tako da ni najmanje ne mari što je onaj drugi, pasivni vampir, odjednom mrtvački pospan i samo bijelo gleda bez razumijevanja i sudjelovanja.
 
Recimo da je u obitelji četvero ljudi (roditelji i dvoje djece), plus po dva stara roditelja s obje strane, plus neki broj braće i sestara s obje strane, plus njihovi partneri i njihova djeca. Puno je to ljudi a svi su u «igri», svi su potencijalne žrtve. Moćan aktivan vampir, član jedne od takvih obitelji, sve njih može iscrpljivati. Zato je bitno u široj obitelji naći barem jednog «saveznika», a bolje i više njih, koji će shvatiti problem, odlučiti pokrenuti energiju u pozitivnom pravcu i primjenjivati tehniku. U tom slučaju vrijeme preobrazbe je puno kraće, proces lakši, a osobito su na dobitku djeca i mladi ljudi do otprilike dvadesete godine, jer oni spontano i ne znajući pokreću čakre u pozitivnom smjeru čim osjete da netko to u njihovoj blizini radi. (Djeca su, to svi znamo, najpozitivniji dio čovječanstva). U slučaju kad dvije ili tri osobe pokreću pozitivan proces, najbrže im se potpuno nesvjesno priključuju djeca, a zatim vrlo brzo, također nesvjesno, i pasivni vampiri koji nisu obaviješteni o procesu, a nisu obaviješteni jer se procijenilo da možda ne bi shvatili i htjeli sudjelovati. U takvoj se situaciji jako sužava prostor aktivnom vampiru u obitelji. Njega je i inače najčešće vrlo teško uključiti u proces, ali, sada kad je već u «jezeru» pozitivnosti, i on ima sve duža razdoblja pozitivnosti, pa se situacija za sve poboljšava. Međutim, iako se situacija poboljšava, u svemu tome se ne smije biti površan kako cijeli započeti proces ne bi završio neuspjehom. Sve se može vratiti na staro ako su svjesni akteri preobrazbe nepažljivi i ako nisu uporni u tome «da nagomilaju mala dobra djela», u ovom slučaju da paze na svaki znak energetske neravnoteže i da odmah reagiraju. Ako ne nađete barem jednog saveznika u obitelji, šanse za vlastitu preobrazbu su vam dosta smanjene. Zato će vam trebati puno upornosti i strpljenja. Ili se trebate izdvojiti iz obitelji i što manje kontaktirati s njima dok ne uspijete dovoljno podignuti svoju frekvenciju. Uvijek ima više izlaza iz svake situacije.
 
Što je s rokovima preobrazbe? Moguće su vrlo velike varijacije. Bolje je tehniku vesele čarolije primjenjivati puno duže nego što je navedeno da treba, jer se time ne čini nikakva šteta. A ako se radi kraće vrijeme od potrebnoga, u vrlo kratkom vremenu sve će biti loše kao što je i bilo. Naravno, ni to ne treba biti zacementirano zauvijek. Uvijek se može početi ispočetka. Znači, tehniku treba primjenjivati svakih sat ili dva, barem tri mjeseca. A ako u obitelji ima težih problema, bilo zdravstvenih ili financijskih, onda je potrebno vrijeme barem godinu dana. Nakon tri mjeseca, ili i više, kad su u obitelji očita poboljšanja na svim područjima: zdravlje, učenje, posao-financije, raspoloženje, međusobni odnosi - tehnika se može raditi otprilike svaka tri ili četiri sata, a obavezno odmah nakon buđenja i neposredno prije spavanja, sljedećih šest mjeseci do godinu dana. Ako primijetite pogoršanje na bilo kojem području, naglašavam - u obitelji, ne samo vas osobno, ponovo pređite na učestaliji režim. Treba biti pažljiv i primjećivati promjene a uz to i biti uporan.
 
Da biste bolje shvatili naputak, usporedite to s jednom slikom koju nosim u sebi još iz moga djetinjstva. Obožavala sam priču o Winetuu, ali i druge priče o Indijancima, npr. «Posljednjeg Mohikanca». Kako indijanski poglavica hoda kroz šumu? Tiho hoda u mokasinama i pazi da ne ostavi nikakav trag, da ne slomi nijednu grančicu, da hoda po tvrđem terenu gdje ne ostaju otisci, da pažljivo gleda ne bi li ugledao životinju ili čovjeka - ne bi li primijetio prije nego li bude primijećen, da pažljivo uoči je li vidio prijatelja ili neprijatelja. Istodobno promatra i je li netko drugi, životinja ili čovjek, ostavio tragove i koliko su tragovi stari, a procjenjuje i vrijeme kad bi ih mogao sustići ili im umaknuti. I uvijek se divi ljepoti kojom je okružen. Virtuozan posao gdje su angažirana sva čula, intelekt napregnut kao napeti luk, ali mekano, elastično, kakav je i korak u mokasinama. Indijanski poglavica tako uvijek hoda, ne samo kad je u lovu ili u bijegu. On je naprosto maksimalno pažljiv, jer je to uvjet opstanka, jer je na to navikao, jer je tako odgojen i jer ga to, u krajnjoj liniji, zabavlja – da bude izvrstan u svemu što radi. Možete li sebe zamisliti da na taj način pazite na energije, svoje i tuđe?
 
Ili ste sasvim drukčiji od Indijanca u mokasinama? Već vam je posve «u krvi» da hodate bučnom ulicom i ne mislite ništa pametno, ne vidite ništa zanimljivo, stajete automatski na semaforu očekujući od prometne policije da brine o vašoj sigurnosti, pa čak i od gradonačelnika - jer, «koga vraga ne pazi da poduzeće za ceste popravlja rupe po cesti». Zatim se još ljutite na prolaznika koji vas je očešao, na službenika na šalteru u općini, na crnu mačku jer vam je prešla preko puta. Pa sretnete poznanika, odete s njime na kavu i kritizirate sve odreda - od predsjednika vlade do zajedničkih znanaca, jer nitko od njih ne valja i svi vam rade nešto nažao.
 
Kritizira li indijanski poglavica medvjeda što bi ga mogao napasti i ubiti, ili neprijateljsko pleme kojeg se isto treba čuvati? Ne kritizira, oni su naprosto tu, a stvar je njegove vještine da ih izbjegne ili pobijedi, bez emocija i bez ljutnje. To su naprosto životne činjenice koje treba uzeti u obzir i koje treba umjeti riješiti.
 
Postali smo toliko komotni u blagodatima suvremenoga društva da očekujemo da sve netko regulira nekim propisom i riješi umjesto nas. Propisi su svakako dobra stvar, ali zašto biste napustili gard inteligentne, vješte osobe? Zašto ne biste bili ljubazni s kime se može biti ljubazan, odlučni i odrješiti s kime treba biti takav? To je najjednostavnija formula za život u suvremenome društvu, gdje nema medvjeda u grmlju, ali ima vampira. Samo treba prepoznati situacije i postaviti se ispravno. To ne možete bez pozitivne energije.
 
 Srdačno vas pozdravljam, Serena
 
Za nove čitatelje ovoga bloga:
Citiram ulomke svoje knjige 
GEOMETRIJA BOŽANSKE ISKRE

i kako smo jedva preživjeli roditeljsku ljubav
.
Preporučam da pročitate od prvog posta redom dalje da biste točno razumjeli ideje koje iznosim,
Naravno, najbolje je pročitati cijelu knjigu.
 

Sloboda uporabe sadržaja





Creative Commons
License
geometrija @ 20:53 |Komentiraj | Komentari: 8 | Prikaži komentare
petak, ožujak 23, 2007
 Mora da se čovjek glupo osjeća kad padne po kori banane. U mojoj priči kora banane je uputa: RADITE «VESELU ČAROLIJU» SVAKIH SAT VREMENA ( a i češće u kriznim trenucima), pa tako tri, šest, dvanaest mjeseci… Pada vam energija na toj «banani», a vi to u početku ne znate primijetiti, nego kad se već razbolite. Ako ste pročitali knjigu i pali samo zbog te «kore od banane», onda je to definitivno glupo.
 
Čitate vi «Geometriju božanske iskre», shvaćate vi to, kako ne bi. «Zanimljivo, hm da, pa zavrtimo i čakre. Zašto ne? Pa ništa ne košta… Hm, «vesela čarolija», jest malo čudno, ali daj da i to probam, ipak mi se čini da mi je sve u životu nekako nabolje krenulo otkako vrtim te čakre… Ali svakih sat vremena? Ma daj, što je previše, previše je. Ne valja ni u čemu pretjerivati…» Pa tako odradite «veselu čaroliju» dva, tri, pet puta na dan. E, tu ste pali na koru od banane. A i zašto tvrdite da je to pretjerivanje? Znate pouzdano? Iskusili ste?
 
Nisam ja slučajno, ili «od oka» napisala svaki sat, a i češće. Ja znam pouzdano.
 
Ljudska energija je energija. Njena suštinska priroda se očituje na kvantnoj razini, dakle u vašim atomima. Vaši atomi su kao i svi drugi atomi u kamenu, drvetu, vodi. Kvantno energetsko polje ima svoje zakonitosti. Fizikalne zakonitosti, koje znamo i matematički izraziti. Da ne citiram sada kvantne formule koje ne znam, a vi ne biste razumjeli, vrijedi i najjednostavniji primjer: Ja kažem da su  2 + 2 = 4. «Pretjeruješ», kažete vi, jer vam je mozak tek počeo dobivati pozitivnu energiju i više je onaj stari tupavi, nego novi briljantno inteligentan, kakav će postati kad dosegnete više pozitivne frekvencije. «Zašto bi dva i dva bilo četiri?»  Što da vam kažem? Skoro da ne bih ništa… Ja sam se dobrano potrudila da napišem tu knjigu, a vi meni – «Pretjeruješ»! Sad je to banalna banana.
 
Kad negativno energetsko polje tek stigne do vas, kad vam ga je uputio netko drugi, ili kad se tek pokrene iz vašeg uma ako ste se krenuli ljutiti, tugovati, biti ljubomorni i sve ostalo, ako odmah odradite rundu «vesele čarolije» (pola ili cijela minuta), VI ĆETE LAKO ODBITI TO NEGATIVNO POLJE (SVOJE ILI TUĐE) I POKRENUTI POZITIVNO. Već poslije nekoliko minuta (ako vam je pozitivna frekvencija niska, kao što u početku jest) to je puno, puno teže. Poslije sat-dva vaš krug je već na -9 etaži pakla. «Vaš» vampir (ili vi sami sa svojom ljutnjom, biijesom…) neće vas pustiti dok vas POTPUNO NE ISCRPI. Rezultat: vi ste bijesni još više, umorni ste, boli vas zub, glava, želudac, dobijete gripu…Kako u početku još ne razlikujete pozitivna od negativnih stanja, jedino što je moguće jest to da dovoljno često posvetite minutu pokretanju pozitivne energije. Dakle, SVAKIH CCA SAT VREMENA.
 
Neću dalje u detalje jer ste to već pročitali više puta u knjizi ili ovdje u postovima. Zapravo, samo sam htjela ponoviti to – RADITE «VESELU ČAROLIJU» SVAKIH SAT VREMENA. Poslije vidim da je ipak bolje da malo objasnim. Tako je nastala cijela stranica, a još prije cijela knjiga. Bit će nešto od vas ako ste sad tu.
 
Srdačno vas pozdravljam, Serena
 

Sloboda uporabe sadržaja





Creative Commons
License
 
geometrija @ 15:38 |Komentiraj | Komentari: 6 | Prikaži komentare
nedjelja, ožujak 18, 2007
Aktivni vampiri su najčešće osobe koje dominiraju, osobe koje zapovijedaju, kritiziraju, vrlo vješto se koriste analizom, logikom, intelektualno su vrlo uvjerljivi i sami sebi izgledaju potpuno u pravu, često i drugima. Oni se osjećaju moćnima nakon krađe energije. Međutim, kakvugod energiju pokrali, pozitivnu ili negativnu, oni je prerađuju u negativnu - uglavnom preko negativnih emocija, negativnih misli i destruktivnih ideja koje su pokupili skupa s ukradenom energijom. Aktivni vampiri su često oni ljudi koji misle za sebe da imaju vrlo čvrst osjećaj za pravdu. U suštini nikad ne razumiju onoga drugog, žestoko zamjeraju, osuđuju, osvećuju se i ne opraštaju.
 
Pasivni vampiri su od djetinjstva u manjku energije i to utječe na njihov karakter. Osnovno im je obilježje da ne vole sukobe - ni verbalne, a kamoli fizičke. Uvijek popuštaju, uvijek su uslužni, uvijek razumiju, opravdavaju, prihvaćaju situaciju. Oni su druga krajnost na skali osvetoljubljivost - popustljivost. Njihovo popuštanje izgleda kao prilično uljuđeno i kao poželjno ponašanje. A zapravo nije. Oni naprosto nikad nemaju dovoljno energije da se izbore za svoj stav, svoje mišljenje, svoje pravo na život. Zato intelektualno opravdavaju i «razumiju» sve vrste dominacije, pa čak i agresiju kojoj su stalno i sami izloženi, ali i agresiju nad drugim ljudima. Pametniji popušta - njihovo je zlatno pravilo. U ovom slučaju to pravilo više ne valja. Treba reći odlučno «NE!» i negativnoj energiji i aktivnom vampiru. I to na obje razine. Na energetskoj razini, prema opisu tehnike vesela čarolija, a na razini međuljudskih odnosa, treba se suprotstaviti svima koji vam čine nepravdu, žele dominirati i kontrolirati pod svaku cijenu i na svaki način. Pritom je najbitnije ne aktivirati vlastite negativne emocije, jer vi to razumijete. A kad zaista razumijete, ne osuđujete, nemate negativnih emocija. Treba to odraditi kao pranje kupaone. Ne da vam se, ali poslije će vam biti lijepo kad je sve blistavo čisto. Kad perete kupaonu ne ljutite se ni na koga, barem ne ako je vaš red za pranje. E, pa, sad je sasvim sigurno vaš red za pranje.
 
Pasivni vampiri ne pretvaraju negativnu energiju u osjećaj moći i napuhanu taštinu, ali je i oni šire na način da zaustave čakre svojih bližnjih, najčešće djece ili partnera. Doduše, ni blizu tako intenzivno kao aktivni vampiri, a definitivno nemaju ni onu trenutnu «korist» u obliku osjećaja snage, moći i dominacije kakvu osjećaju aktivni vampiri. Zato su pasivni vampiri u suštini žrtve. Zovem ih svejedno vampirima, jer svejedno šire negativnu energiju samom činjenicom što joj se ne odupiru. Žrtvama se brzo pokreću čakre u smjeru kazaljke na satu i brzo im raste frekvencija, čim se zaustavi negativno energetsko polje. To je još jedna bitna razlika u odnosu na aktivne vampire koji imaju puno većih problema pokrenuti pozitivnu energiju, a još većih stabilizirati je - pretpostavljam zato što uživaju u osjećaju moći koji im stiže «na krilima negativnosti».
 
Komplikacije u razlikovanju jednih od drugih nastaju i zbog toga jer aktivni vampiri često ne izgledaju kao žestoke, dominatne osobe. Vrlo često izgledaju kao blagi, tihi ljudi koje biste «na ranu previli». Zato treba razlikovati prave «dobrice» i blage ljude od prividnih. Prividne su «dobrice»   stavile masku blagosti i koriste je hodajući po svijetu, uglavnom dozvole mnogima da ih maltretiraju, ali su prema jednoj ili više osoba u obitelji potpuno drugačiji – prema njima su dominantni, zapovijedaju, ne daju im disati. Da bi sve bilo još kompliciranije, tu istu osobu u obitelji nad kojom po svaku cijenu moraju dominirati,  često  marljivo služe na razini dnevne rutine da bi je učinili potpuno bespomoćnom i ovisnom. Međutim, vampirski kradu energiju svakome, i onome jednome nad kojim dominiraju, ali i ostalima gdje ne teže dominirati na psihičkoj razini, a u suštini dominiraju na energetskoj razini. Ako ne poznajete jako dobro osobu i njene obiteljske odnose, teško da možete uopće pretpostaviti da bi ta blaga, draga osoba prema vama imala vampirski odnos.
 
Svatko za sebe treba pošteno - najpoštenije, iskreno - najiskrenije, napraviti analizu prema iznesenome opisu da otkrije kakav je. Zaista je presudno u ovoj velikoj preobrazbi biti iskren, prema sebi i drugima. Jer, biti iskren - prvi je uvjet u nauku ljubavi. Nema ljubavi bez iskrenosti.
 
Nije presudno, ali je korisno, prepoznati jeste li aktivni ili pasivni vampir, jer je tehnika promjene ista, osim u intenzitetu. Međutim, pasivnim vampirima ovaj proces može biti otežan (samo otežan, ne i onemogućen) ako ne prepoznaju sebe i ako ne prepoznaju tko im iz njihove okoline intenzivno oduzima energiju.
 
Uzmimo za primjer meni dobro poznatu gospođu Ninu. Sušta je blagost, susretljiva, draga, vrijedan radnik, inteligentna, savjesna, nenametljiva, rado će pomoći. Međutim, ustrašena i brine do bola za svaku i najgluplju sitnu pogrešku koju učini, ili bi mogla učiniti. Ipak, draga osoba u svakom pogledu. Neko vrijeme radile smo zajedno i zaista sam uživala surađivati s njome. Jednog sam dana primijetila da mi crpi energiju, ali zaista naveliko. Provjerila sam više puta - nije bilo sumnje. Ona, naravno, nije mogla ni zamisliti što se događalo na nesvjesnoj, energetskoj razini, jer i ja sam njoj bila jako draga tako da je naša naklonost bila međusobna. To su ti paradoksi odnosa vampir-žrtva. Oboje žele baš takav odnos i u početku oboje uživaju u njemu. Kako objasniti, kako riješiti situaciju? Niti jedna njena osobina nije odgovarala onima koje ima aktivni vampir. Doduše, imala je visoki tlak, a to je u pravilu jedan od sigurnijih znakova za prepoznavanje aktivnog vampira, samo tada to još nisam znala. I ta nepotrebna ustrašenost, ali tada nisam znala ni da je to tako važan simptom vampirizma. Onda sam spojila zajedno nekoliko detalja iz njenog života, koje mi je usput tu i tamo ispričala, i klupko se odmotalo.
 
Ona je već bila stara žena od sedamdeset godina. Bila je udovica i živjela je sa sinom koji je bio na pragu pedesete godine. Nikad nije bila zadovoljna s njime. Kao bebu dala ga je baki na odgajanje i zapravo mu nikada nije bila prava mama. Njegov tata, njen prvi muž, poginuo je u prvoj godini braka. Prvi je muž maltretirao Ninu, ali je i drugi muž bio tiranin i alkoholičar i umro je na pragu starosti – recimo, i on prije vremena. Ta žena je već u ranoj mladosti aktivirala negativnu energiju i vampirski gard vrlo žestoko. Lazarev to zove «program ubojstva ljubavi i program uništenja muškarca». Na kraju – njen sin je nakon svoga neuspjela braka, kao pedesetgodišnjak izgubio posao i nije ga više ozbiljno ni tražio. Vratio se mami u njen stan, ona ga izdržava i maltretira zbog njegove «inertnosti i nesposobnosti». Samo u odnosu prema njemu, dala se vidjeti njena glavna vampirska osobina – žestoka potreba za dominacijom. Kad sam tu crtu odgonetala iz njenih natuknica o sinu, počela sam shvaćati suštinu. Nije ona bila žrtva tih situacija sa sinom, ali niti onih s muževima – ona ih je sama prouzročila svojim vampirskim ponašanjem na energetskoj razini. Njen sin nije mogao naći posao, a nije ga niti tražio ozbiljno, jer je ostvarivao majčin podsvjesni program: ako ne bude radio, sigurno je da će ostati s njom i tako biti njen stalni energetski izvor. «Na površini», majka je vrlo nezadovoljna sinom «lijenčinom», a u suštini ona je kreatorica programa sinovljeve nemoći kojem se on apsolutno pokorava. To su apsurdi i lukavosti negativne energije.
 
Njen sin je baš u vrijeme našega druženja, slomio nogu, prijelom nije zarastao u tri godine, rana i kost su se uporno inficirali, dva puta je ponovno slomio još nezacijeljenu kost, tri puta je operiran. Liječnici nisu više znali što dalje činiti. Taj je čovjek bio potpuno bez energije, a ono malo što je imao bilo je u negativnoj orijentaciji koja je dolazila od njegove majke. I on je bio sklon alkoholu. U takvim okolnostima njegova rana nije ni mogla zacijeliti, jer je posebno karakteristično to da se u okruženju negativne energije rane lako inficiraju. Njegova rana je usprkos kvalificiranoj njezi bila inficirana godinu i pol dana. Kako više nije bilo "energetske koristi" od sina, stara gospođa je energiju uzimala od svakoga. Tako i od mene, iako je prema meni gajila samo pozitivne emocije. Međutim, ona više nije mogla pomoći sebi. Njen energetski sustav znao je opstati samo na parazitskim osnovama pa je sada funkcionirao negativno i bez negativnih emocija i misli. Tako naš jako dobar odnos na intelektualnoj i emocionalnoj razini nije bio garancija energetske ispravnosti. Morala sam prekinuti svaki kontakt s njom. Probala sam to izbjeći, ali nije išlo.
 
Zato sam rekla da su psihološke osobine, karakter i ponašanje ljudi, veoma varljiv kriterij u određivanju tko je aktivni, a tko pasivni vampir. Treba pažljivim osluškivanjem signala vlastitoga tijela spoznati tko nama oduzima energiju, ili komu mi oduzimamo energiju. Ljudi su u tom pogledu uglavnom vrlo lijeni – niti osjećaju, niti prepoznaju suptilne signale koje im šalje vlastito tijelo. Ali zato vrlo minuciozno opisuju svaki pokret svake dlake, ili pera, svog kućnog ljubimca, znaju interpretirati sve njihove «misli», osjećaje i želje. Čudo jedno!
 
Naše tijelo je zadnji instrument koji nam ostaje kad nam svijest potamni, skvrči se i začahuri uslijed negativne energije. Ono je i u takvim okolnostima vrlo fini instrument. Kad bismo ga samo pažljivo slušali, shvatili bismo da šalje tisuće suptilnih signala. Ako možemo shvatiti mačje ili pseće mrdanje repom ili ušima, zašto zanemarujemo prekrasni govor našega «višeg ja» kroz naše tijelo? Kako ljudi s takvom zanemarenošću uopće pristupaju npr. tjelesnoj ljubavi? Kako vode ljubav kad ne osjećaju ni tri signala od tisuću koje im tijelo šalje?
 
 Srdačno vas pozdravljam, Serena
 
Za nove čitatelje ovoga bloga:
Citiram ulomke svoje knjige 
GEOMETRIJA BOŽANSKE ISKRE

i kako smo jedva preživjeli roditeljsku ljubav
.
Preporučam da pročitate od prvog posta redom dalje da biste točno razumjeli ideje koje iznosim,
Naravno, najbolje je pročitati cijelu knjigu.
 

Sloboda uporabe sadržaja



Creative Commons
License
geometrija @ 22:18 |Komentiraj | Komentari: 3 | Prikaži komentare
srijeda, ožujak 14, 2007

U početku ovog procesa, ako ga pokreće pasivni vampir, aktivni su vampiri prilično napasni ako ne sudjeluju u njemu svjesno, jer ostaju bez ogromne količine energije na koju su navikli. Zato prvih nekoliko dana treba biti posebno pažljiv i odrađivati tehniku i češće. Dobro je nekud otputovati, promijeniti vrijeme spavanja. Pasivni vampiri su obično spavalice, pa bi trebali zaspati kasnije, probuditi se puno ranije, a izbaciti eventualno spavanje poslije ručka. Začudit će se koliko su odmorniji s trećinom vremena manje za spavanje. Aktivni vampiri, koji su obično ranoranioci, trebaju odmah po buđenju odraditi tehniku i zatim je raditi vrlo često, svakih pola sata do otprilike sedam-osam sati ujutro kad se ostali ljudi inače bude. Zašto? Jer u rano jutro, kad piju kavu i uživaju u jutru, aktivni vampiri su posebno aktivni u krađi energije. Zato se oni drugi ne mogu nikako probuditi, bude se mamurni, gledaju mrgodno oko sebe, odmah kuhaju kavu i pale cigaretu. Zato jedni i drugi trebaju kao prvu stvar ujutro odraditi tehniku.
 
Noć je posebna priča. Pasivni se vampiri obično bude barem jednom, ali i više puta noću. To uopće nije normalno ni za koga, niti je posljedica nekih bolesti. I noćna buđenja i bolesti posljedica su prisutnosti negativne energije, bilo da je sami «proizvodite», bilo da vam stiže od vaših bližnjih. Pasivni vampiri, tj, žrtve, prilično su obamrli i drveni prilikom buđenja i vjerojatno traže čokoladu i ostale slatkiše, ili bilo što za jesti. U tom stanju je dosta teško sjetiti se odraditi tehniku, mada je baš tada izuzetno bitno. Noću naše nesvjesno uopće ne miruje. «Rješavamo» ono što nismo po danu, ponovo proživljavamo sve neugode, ovaj put još snažnije, svađamo se, raspravljamo, zbog čega su gubici energije još veći nego po danu. Aktivni vampiri, bez skrupula koja im po danu ipak nameće neki komadićak svijesti, još žešće igraju svoju ulogu. Što napraviti da riješimo ovu situaciju o kojoj  znamo manje nego o onoj po danu? Takoreći ništa ne možemo, osim, ako se i kad se probudimo da odradimo tehniku - i to ne u ležećem položaju, jer ćemo u tom položaju lako zaspati ne odradivši ni pola tehnike. Svakako, kako bude više reda u našim dnevnim energijama, i noći će se s vremenom srediti. Znat ćemo da su se sredile kad se ne budemo nijednom budili tokom noći, kad nam bude bilo dovoljno pet do šest sati sna, kad se budemo budili odmorni i svježi u bilo koje vrijeme, i vrlo rano ili kasnije - svakako bez natečenih kapaka i podbuhlih obraza.
 
Ako spadamo u kategoriju pasivnog vampira, tj. žrtve, bitno je znati da najčešće nismo pospani po nekom redoslijedu i programu vlastitoga organizma, nego nas doslovno uspava naš vampir, bilo da se radi o dnevnom ili noćnom spavanju. Takvi spavači odjednom osjete nesavladivi poriv trenutno zaspati, a obično imaju i vrlo točno vrijeme kad idu spavati. Tako vampir stiče vremenski vrlo preciznu naviku kad će nas zaskočiti, jer kad smo tako uspavani, upravo hipnotizirani, može nam iscrpiti energiju puno lakše nego kad smo budni. Što napraviti?
 
Nikako zaspati baš kad vam se tako neodoljivo prispava. Nemojte sjediti ni ležati - radite nešto, krećite se, odradite tehniku svakih pet minuta bar idućih pola sata - sat vremena. Morate pružiti otpor i pokazati da više ne pristajete na taj izrabljivački odnos. Izlazite u društvo navečer, stalno mijenjajte vrijeme spavanja. Rano se dignite ujutro, odradite tehniku nekoliko puta. Primijetit ćete da ste odmorniji iako manje spavate. Ako imate mogućnosti, subotom probajte zaspati što kasnije, probdijte barem do pet sati ujutro, svakih pola sata odradite tehniku, jer vaš vampir nekoliko puta u toku noći, pa ujutro rano, napuni svoje baterije na vama. Zatim tu nedjelju ujutro odspavajte samo dva-tri sata. Bit ćete odmorni i nećete biti pospani.
 
 Poremetite i stalno remetite sve rutine. U zadnje vrijeme to je način kako postižu poboljšanja i s depresivnim bolesnicima – bude ih po noći. Nije čudo, depresija je isključivo rezultat vampirskih napada. U takvu «budnu» subotu još je bolje otputovati negdje i nikome ne reći gdje. Negativna energija vašega vampira «zna» vašu lokaciju i vaše vrijeme spavanja. Ako ga zbunite promjenom mjesta i vremena spavanja, trebat će mu vremena da vas nađe. A ako budete uporni s mijenjanjem vremena i mjesta spavanja i s tehnikom blokade negativne energije, odustat će nakon nekog vremena. Ovo izgleda kao najmaštovitiji horor. Nažalost, to je zbilja, a vi sami znate da vam ni najskuplji madraci i najmedicinskiji jastuci nisu pomogli da postignete zdrav i odmoran san. Sad znate zašto i znate što trebate raditi. Poslije će vam ti madraci i jastuci dobro doći.
(nastavlja se)
 
 Srdačno vas pozdravljam, Serena

PS Toplo preporučam pročitati CROATIKUSOV post 
"Alibi jednog idiota ili mene mama nije voljela"

Za nove čitatelje ovoga bloga:
Citiram ulomke svoje knjige 
GEOMETRIJA BOŽANSKE ISKRE

i kako smo jedva preživjeli roditeljsku ljubav
.
Preporučam da pročitate od prvog posta redom dalje da biste točno razumjeli ideje koje iznosim,
Naravno, najbolje je pročitati cijelu knjigu
.

Sloboda uporabe sadržaja

Creative Commons
License
geometrija @ 23:14 |Komentiraj | Komentari: 4 | Prikaži komentare
utorak, ožujak 13, 2007
Za koga su  izmislili stripove? Za one koji ne vole puno misliti? Ili za vrckaste tipove koji vole brze poante? Ili se to dogodilo dok još nije bilo televizije?  Riskiram uvrijediti barem 2 milijarde dvonožnih bića ovim pitanjima, a ona su (pitanja), k tome, sasvim izvan moje teme. Htjela sam samo napraviti uvod za misao da život može biti sasvim jednostavan, a stripovi su, barem ja tako mislim, pokušaj definitivnog pojednostavljenja svega i svačega. Što može biti dobro. Ali pustimo stripove, ionako nemam pojma o njima jer ih ne čitam.
 
Već više puta sam citirala onu poznatu misao da je «PUT U PAKAO POPLOČEN DOBRIM NAMJERAMA». Tako često se izvlačimo na to da su nam namjere bile dobre, a što je sve ispalo tako loše, pa nije to zbog nas, to je zbog objektivnih okolnosti, to je zato jer nas drugi nisu razumjeli, mi smo dali sve od sebe, ali oni drugi nisu…
 
Frišku figu je tako. Ma koga  briga što si ti »htio»! Što si zaista napravio to konta. Izgovori za one koji ne znaju ili ne žele misliti, ne žele znati: «Htio sam voljeti ali nisam znao kako». Tipičan izgovor u svijetu u kojem vlada negativna energija. Nađi način! Što? Cijeli ćeš život provesti pričajući da tvoje dobre namjere nisu shvaćene…Ma, daj…Zašto misliš da to možeš uvijek iznova pričati svome djetetu («pa ja sam ti željela samo dobro»)? Ponovi to tri puta svome šefu, nakon što si pet puta zaredom zabrljao u poslu.
 
Štogod radili – odgajali djecu, uzgajali vrt, vodili tvrtku, vezli goblen, trenirali sportsku momčad, uzgajali ljubavnu ili bračnu vezu – jedini kriterij je REZULTAT, stabilan rezultat u vremenu, rezultat kojim smo zadovoljni ( a ne tek epizoda, atipična pozitivna  zgoda tu i tamo). U kojem vremenu? – U vremenu koje je relevantno za ono što «uzgajate», «odgajate», «trenirate». Nekoliko godina za bilo što od toga je minimalna vremenska jedinica, rekla bih, ovako općenito.
 
Dakle, gledajte samo rezultat svojih napora, svega što radite. Rezultat govori što ste zaista htjeli. Ostalo su samo – izgovori.
 
Ako niste zadovoljni rezultatom, ako ste prihvatili svoj dio odgovornosti, a to znači da ste prihvatili misao da ste KREATOR SVOGA ŽIVOTA, najjednostavniji naputak je – MIJENJAJ, PROMIJENI MISAO, PROMIJENI SEBE, MISLI I OPET MISLI, NAPRAVI NEŠTO DRUGAČIJE.
 
Biti će neke koristi od toga, qko  napravite i «samo» to što piše u gornjem odlomku.
 
Ako pokrenete POZITIVNU ENERGIJU (vidi lijevo izdvojene postove), onda će početi vaša čudesna avantura u kojoj će vaše namjere, vaš trud i vaši rezultati konačno pjevati istu melodiju.
 
Evo sada teme koja svakog i oduvijek boli u svim pravcima i kako je, kao u stripu, testirati s dva pitanja:
 
Odnos RODITELJ – DIJETE: vječna zbrka, dobrih namjera na sve strane u tonama, rezultati se čine prihvatljivima do pete, najdalje desete godine. Poslije, «oprosti im Bože (svima), jer ne znaju što čine».
 
Ako ste roditelj postavite sebi samo dva jednostavna pitanja:
 
-                      Dopuštam li djetetu da ima kritički odnos prema meni?
Razmislim li kad me dijete kritizira i zaista pokušam shvatiti što mi govori? Ili se odmah počnem braniti onom bljutavom floskulom «ja ti samo želim dobro!!!» A u nastavku: « Ja te volim, pa zar ne vidiš da je jedino ispravno ovo što ti ja govorim?».
 
-         Jesam li ikada primijetila/o  da je moje  dijete iskreno ponosno na mene, da se mome djetetu tu i tamo sviđa ono što radim ?
 
Eto, ne morate biti psiholog, da biste shvatili roditeljsku mudrost. Ova dva pitanja su vam dovoljan putokaz.  Ako je vaš odgovor «ne» - slab ste roditelj, promašili ste. Vi biste radije rekli da dijete ima problema, s djetetom se nešto događa. A ne, ti, roditelju imaš problem, ti ne valjaš… Promijeni sebe, nikad nije prekasno.
 
Konačno, moj scenarij za strip:
 
Moja trogodišnja nećakinja smeta svome tati koji popravlja kombi. On podvikne na nju, šalje je u kuću i zove ženu da dođe po malu. Mala se ne da, ali je jača sila odvuče u kuću.
 
Što se tu ima komentirati? Tako obična i nezanimljiva situacija.
Banem ja i pitam malenu što se događa. Već su je spremili u kuću, da ne smeta tati.
 
«Kad tajo dođe, reć'u mu da mu OPRAŠTAM», izvještava me mala.
 
«Rekla sam ti da da se tati ISPRIČAŠ», ispravlja je mama, «a ne da mu OPROSTIŠ».
 
Stanem ja misliti što je mala htjela reći. Ne mogu domisliti. Pogledam energetsku «sliku».
 
Sad je već jasno: Tata popravlja kombi, nešto mu ne ide, on se počne nervirati i POKRENE NEGATIVNU ENERGIJU. Naiđe malena, sva energetski pozitivna kako još samo mala djeca mogu biti (ponekad). Tata joj opelješi svu energiju. Mala više nije kooperativna, ne zadovoljava se time da gleda što tata radi i da sa strane oponaša tatu sa svojim kompletom plastičnog alata. Sad je i ona nervozna, jer je ostala bez energije, i, naravno,  zaista smeta tati.
 
Dijete jasno razlikuje pravi uzrok – tata je energetski negativan i ukrao je njenu energiju. Poremetio je tako njenu namjeru da samo bude blizu tate i prisilio je da smeta.
 
Odrasli, kao i obično, ne vide uzrok, vide samo posljedicu.
 
Epilog: Ipak je to njen tajo, ona mu daje šansu i OPRAŠTA MU!
 
Onda svi misle da trogodišnjakinja ne razlikuje OPROSTITI od ISPRIČATI SE.
 
I sad mi odgovorite tko je tu "bio zločest"? Tko je pogriješio? Tko se treba ispričati, a tko oprostiti? Je li tajo imao dobre namjere i je li to dovoljno?
Da ne biste morali ovako duboko analizirati svaku sekvencu svoga života, naprosto pokrenite čakre u smjeru kazaljke na satu, pokrenite pozitivnu energiju i sve će biti kako treba, a da se vi i ostali niste «ubili» mozgajući. SURADNJA je drugo ime za POZITIVNU ENERGIJU.
 
Srdačno vas pozdravljam, Serena
 
 
geometrija @ 21:06 |Komentiraj | Komentari: 0
subota, ožujak 10, 2007
 
 Je li um neprijatelj? Nikako.
 Um ima uputu koju mu je dao strah
Da koristi iskustvo da biste se vi osjećali sigurni.
Sigurni od čega? Sigurni od vlastite kreacije?
Kakva iluzija, kakva patnja!
 
(Emmanuel's Book II)
  
Vraćamo se na našu tehniku vesele čarolije, koja je ovdje navedena ekstenzivno, uz potrebna objašnjenja. U dodatku na kraju knjige naći ćete je u kratkoj operativnoj verziji za dnevnu upotrebu. A sada još znakova za prepoznavanje, koristit će vam.
 
Aktivni vampiri su nezasitni, ukradena energija im daje osjećaj moći, osjećaj dominacije i superiornosti, a njihov ego je oduševljen jer se osjećaju jaki i nadmoćni, puni inicijative i energije. Zbog toga se oni subjektivno ne osjećaju loše kad su u polju negativne energije, koju zapravo sami proizvode i koja prvenstveno negativno utječe na njih same.
Poznato je da zloćudni tumori izazivaju bolove tek u terminalnoj fazi. Opaka bolest, dugo se stvara, a ništa ne boli. To je cijena uživanja u negativnoj energiji. Slično je i sa šećernom bolešću.
 
Zato aktivni vampiri, ako su odlučili zaustaviti negativnu energiju i pokrenuti pozitivnu, trebaju pažljivo gledati kako se osjećaju drugi ljudi, a ne oni sami.
 
Trebaju promatrati ljude u svojoj okolini, posebno djecu i članove obitelji. Ako su vaši ukućani bezvoljni, ništa im se ne da, ako su nervozni, ako imaju:
-          glavobolje,
-          nadutost u želucu,
-          kruljenje u crijevima,
-          alergije,
-          astmu,
-          suhi neobjašnjivi kašalj,
-          kihanje,
-          česte prehlade,
-          česte infekcije bilo čega,
-          česte upale bilo čega,
-          niski tlak,
-          ako dugo spavaju,
-          ako su zimogrožljivi,
-          ako su često umorni,
-          ako stalno jedu slatkiše, 
a vi ništa od toga ne osjećate – onda ste vi vjerojatno aktivni vampir. Čim primijetite da netko u vašoj blizini osjeća neki od navedenih simptoma, odradite tehniku.
 
Ako pak spadate u skupinu kojoj se događaju neki od gore opisanih simptoma, onda ste pasivni vampir, što znači da više trebate obratiti pažnju na to kako se sami osjećate.
 
Tehniku blokade i zatim pokretanja čakri, ili tehniku vesele čarolije, trebalo bi odraditi čim neki od navedenih simptoma osjetite na sebi, ili primijetite na svojim bližnjima. Zato biste trebali biti pažljivi prema svojim i tuđim fizičkim simptomima i zapaziti ih što prije. Lakše je zaustaviti negativnu energiju u početnom stadiju, dok vas nije potpuno obuhvatila, nego kad se razmaše i kad vam toliko ubije volju da se ne možete ni sjetiti što treba raditi. Budući da ova senzibilnost dolazi kasnije, najbolje je neko vrijeme, a to znači barem nekoliko mjeseci, odraditi tehniku svakih sat ili dva otprilike.
 
Ako ste aktivni vampir, onda je svakako trebate raditi svakih sat vremena. A kad osjećate da ste izrazito negativni, i svakih pola sata.
 
Zašto tako često? Jer je navika jaka i treba truda i upornosti da se ovakve navike riješite. Aktivni vampir ima naviku da krade energiju. Pasivni vampir ima naviku da dozvoli da mu bude ukradena, a često i da sam traži da mu bude ukradena. Navika jednoga i drugoga su vrlo jake. Aktivni se vampir sa svojom navikom osjeća izvrsno, a pasivni sa svojom nikako. No, bez obzira na razliku u subjektivnom osjećaju, jedan i drugi imaju štetu.
 
Za tehniku blokade i pokretanja čakri treba vam minuta do tri, ponekad pet, ako je negativna energija jaka.
 
Ne želim reći da je izvođenje tehnike vesele čarolije baš uvijek lako izvedivo, i na poslu, i u šetnji, i u kinu, i da ne zahtijeva nikakav trud. Pa ipak, ona zapravo jest uvijek izvediva, samo se doslovno trebate posvetiti tome zadatku. Jer vam rješava sve probleme, trebate mu dati apsolutnu prednost i ne žaliti vrijeme, upornost i domišljatost. Ima bezbroj načina da se izdvojite na tri minute u bilo kojoj situaciji. Tehniku možete odraditi šetajući, čekajući u nekome redu, pa čak i u neobaveznom razgovoru, čak gledajući film. Ili želite riješiti taj problem, ili ne. To je stvar osobne odluke. A treba napraviti što treba napraviti. 
 
Dakle, tehnika je ista, samo je aktivni vampiri rade češće i obraćaju pažnju na ljude oko sebe, osobito na članove obitelji i bliske prijatelje, a pasivni vampiri obraćaju pažnju na sami sebe. Zašto je tehnika ista? Zato jer i jedni u drugi šire dalje energiju straha, negativnu energiju, a najbitnije je zaustaviti je. Zatim je najbitnije pokrenuti čakre.
 
Trebat će vam vjerojatno godina dana da «trenirate» ovu tehniku iako se može dogoditi da «dovedete u red» sebe i cijelu obitelj u mjesec dana. Ili u dvije godine. Zavisi koliko vas u obitelji «trenira» tehniku vesele čarolije, koliko imate aktivnih vampira u obitelji i koliko su jaki. Zavisi koliko iskreno i predano želite promjenu. Kad jednoga dana podignete frekvenciju svoje energije do maksimuma, ako tada još bude vampira oko vas koji mogu zaustaviti vašu pozitivnu frekvenciju, vi ćete trebati samo desetak-dvadeset sekundi koncentrirano misliti na njih i njihova energija će postati pozitivna, a vaša frekvencija će se gotovo trenutno vratiti na maksimum.
 
Kad imate blokiranu, niskofrekventnu energiju, na koga god pomislite, vi i njemu blokirate energiju. Čak i kad mislite da mislite na osobu «s ljubavlju». Znat ćete što je ljubav i širit ćete ljubav oko sebe zaista tek kad dosegnete maksimalnu frekvenciju. Širit ćete je svojim prisustvom, svojom mišlju. To je cilj tehnike vesele čarolije. Privid ćete zamijeniti stvarnim. Laži, obmane i zbunjenosti će nestati. Naprosto ćete znati i konačno osjećati: ljubav, ljepotu, dobrotu. Zašto dragi Bog to ne radi? Zašto je «dopustio» da tako nisko padnemo? Zašto je dopustio da nam frekvencija padne tako nisko, na nulu, u negativnost (rečeno terminima fizike i energetskih polja)? Dragi Bog je i nama ostavio važne stvari za napraviti, što bi nam trebalo imponirati i što je potpuno u skladu s onim osjećajem važnosti koji gajimo o sebi kao vrsti. Takvo pitanje o Bogu koji slabo brine o nama, moglo bi značiti i to da još ne razumijete razliku između sebe i tratinčice. Strpljenja, trenutno je tratinčica pametnija od vas.
 
 Srdačno vas pozdravljam, Serena
 
Za nove čitatelje ovoga bloga:
Citiram ulomke svoje knjige 
GEOMETRIJA BOŽANSKE ISKRE

i kako smo jedva preživjeli roditeljsku ljubav
.
Preporučam da pročitate od prvog posta redom dalje da biste točno razumjeli ideje koje iznosim,
Naravno, najbolje je pročitati cijelu knjigu.
Sloboda uporabe sadržaja
Creative Commons
License
geometrija @ 23:13 |Komentiraj | Komentari: 12 | Prikaži komentare
Brojač posjeta
456082
Anketa
Radite li "veselu čaroliju"?





Anketa
Koliko dugo radite "veselu čaroliju"?





Index.hr
Nema zapisa.