Starenje je, najjednostavnije rečeno, postupno propadanje, tijela i uma. Očituje se u gubitku snage (energije), gubitku funkcije, smanjenju elastičnosti tkiva, organa i uma. Starenje je redovito praćeno kroničnim degenerativnim bolestima. U razvijenim zemljama moderna medicina je onima boljestojećima produžila život, pa i poboljšala njegovu kvalitetu, iako u nekom trenutku svatko bude toliko star da su zdravstvene tegobe prilično velike i teško podnošljive, a samo će malo njih to priznati, jer „sve je bolje od smrti“. Veliki je strah od smrti.
Što nam o starenju govori iskustvo pokretanja pozitivne energije? Vjerojatno sam ja ovdje najstarija po godinama, a sigurno po stažu u „veseloj čaroliji“, pa je moje iskustvo najbolji pokazatelj. Dosad smo dokazali da vaše iskustvo na energetskoj razini slijedi moje i da su nam rezultati isti – poboljšanje svih aspekata života, iako su životne priče vrlo različite. Dosadašnji rezultat na temu starenja bih sažela ovako: znatno i vidljivo usporeno starenje, u funkcionalnom i u estetskom smislu. Ne mogu reći da je ono potpuno zaustavljeno, iako mi zaista nitko ni blizu ne daje godine koje imam (64, neka se zna), ali, uspoređujući se sa samom sobom vidim da izgledam starije nego prije 7-8 godina, snaga mi je malo manja, ali mi je zdravstveno stanje bolje. Onako objektivno i realno rečeno. Potpuno sam zdrava i nikada ne bolujem ni od jedne bolesti, počevši od najobičnije prehlade pa dalje. (Isto vrijedi i za moju kćer i zeta, inače bi moje dobro zdravstveno stanje bilo i prividno i privremeno, te stoga nevrijedno. Napominjem to još jednom, jer neki zaborave spomenuti djecu kad pričaju o svojim rezultatima s „VČ“). Procjenjujem da najveći dio energije trošim na iscjeljivanje, ali ne od bolesti, jer njih nema, nego od krutosti, zgrčenosti, neelastičnosti doslovno svake stanice, svakog mišića, svakog organa koju svatko „zaradi“ u životu s negativnom energijom i osjeća već u ranoj mladosti. Mislim da je i to razlog što osjećam da imam malo manje energije nego prije nekoliko godina. Ustvari, vjerojatno imam puno više energije, ali veliki dio odlazi na to temeljito i sveobuhvatno iscjeljivanje pa mi manje ostane za poslove u „realnom sektoru“, kako to kažu naši ekonomisti, iako ih dosta obavljam. Za sve iscijeliti zaista treba energije i vremena. Metaforički rečeno, kao da od stare kuće gradim novu, ali tako da mogu izvaditi samo jednu po jednu ciglu i zamijeniti je novom, jednu po jednu.
Hoće li se starenje u nekom trenutku potpuno zaustaviti? Hoće li se proces preokrenuti u pomlađivanje? Trebam još vremena i praćenja tog procesa da mogu sa sigurnošću odgovoriti na ta pitanja. Ali ima već ozbiljnih naznaka da se i to događa.
Prva je da se sva tkiva i svi organi, a naročito kompletan živčani sustav oporavljaju i da se tako sve njihove funkcije poboljšavaju. To doživljavam nedvojbeno. Ali, treba proći fazu oporavka, a to znači svaki, sad već samo lagani bol, češće lagani osjećaj pritiska, povezati s nečijim vampirenjem i prešati, prešati, prešati. Pa kad se uzmogne, raditi „ubrzanje“ (poglavlje pri kraju prve knjige). Najčešće lokacija koja trenutno boli ili nekako drugačije podsjeća na sebe - lagano natekne. Ilustracije radi i trbuh natekne (bar za jedan, a vjerojatnije za dva konfekcijska broja), a crijeva često krulje (od negativne energije – prešati koga treba, odmah prestanu). Iscjeljivanje trbuha dugo traje, nekoliko godina, ali i zglobova, kičme i glave (govorim o starijima od 50 godina, za mlađe je sve to puno, puno kraće). Ali, ako ste strpljivi, marljivi i uporni kao ja, dočekat ćete da će sve to biti iscijeljeno, a to znači potpuno zdravo. To je sasvim jasna indikacija pomlađivanja. Jer nisu oboljenja ili poremećaji koji kao normalno idu s godinama, i koje ste već imali, tek zaustavljeni u inače neminovnom pogoršavanju, nego slabosti ili oboljenja budu potpuno otklonjeni, iscijeljeni.
Sve se to ogleda i na licu, pa i ono izgleda manje staro u usporedbi s boljim vršnjačkim primjerima, jer se s najlošijima i ne vrijedi uspoređivati. Zanimljivo je kako nas u starenju najviše pogađa starenje lica, ostalo se kao ne vidi, pa je kao manje bitno, ionako neizbježno, podrazumijeva svatko. Lice je samo izlog dućana. Izlog i dućan su jedna te ista stvar. Lice i tijelo su jedna te ista stvar. Svaka bora na licu povezana je s više lokacija u tijelu i svakako s jednom ili više u mozgu. Dok ne iscijelite neku zgrčenu lokaciju npr. u nozi, pa u koljenu i u glavi, ne možete nikako ukloniti neku specifičnu boru s lica. Neka druga bora je vezana s nekim drugim lokacijama na tijelu i u glavi. Trebate iscijeliti čitavo tijelo da biste pomladili lice. Dobro razumijte ovo. Sve ćete to naučiti osjećati, opažati i povezivati - redovitim i pravilnim prakticiranjem „vesele čarolije“ vaša senzibilnost, tj, opažanje vrlo finih senzacija na tijelu, i vaša oštroumnost u povezivanju i razumijevanju tih osjeta, stalno rastu do ostalim ljudima nezamislive profinjenosti i jasnoće. Znači, izlog i dućan su jedno te isto. Čega nema u dućanu, nema ga ni u izlogu. Ako nema potpunog zdravlja u vašem tijelu ne možete imati lice bez bora i ostalih znakova starenja. Zaboravite skupe kreme i tretmane. Sve je to porez na budale, i to veliki porez. Osim pozitivne energije dosta vam je maslinovo ulje (za lice i tijelo) koje će se brže upiti ako ga nanesete na mokru kožu. Po mogućnosti nabavite ulje od nekog malog domaćeg uzgajivača jer ste tada sigurni da u njemu nema nikakvih dodataka. Litra ulja, sedamdeset kuna, dovoljno za godinu dana. Čak ste i novce uštedili. Eventualno možete još koristiti neki biljni tonik za lice (npr. od anđelike) kad nemate ni deset minuta vremena koliko treba da se maslinovo ulje upije.
Ustvari, sve sam vam rekla u ovih nekoliko rečenica. Ali, 'ajde da to opišem i malo detaljnije, baš na primjeru lica.
Najprije i možda najuočljivije – kosa, kao okvir licu. Kosa mi uopće ne sijedi. Onako odoka, prije „VČ“ (sredina pedesetih), imala sam dvadesetak sijedih, uglavnom ispred ušiju, i nešto malo u prvom redu iznad čela. Sada ih imam duplo više, znači, slovom i brojkom, četrdesetak, ali se i tolike gotovo ne vide. I najsporiji „sijedioci“ i prije šezdesete imaju minimum 50% sijedih, a sredinom šezdesetih, u kojima sam sada ja, pretežno su sijedi, a vrlo su rijetki polovično sijedi. Ja zapravo uopće nisam sijeda, jer se tih nekoliko sijedih ne vide. Također ne gubim kosu, nego mi je i nešto gušća nego prije. Kosa je lokacijski najbliža mozgu, pa je i energetska povezanost velika. Pretpostavljam da mozak zbog manjka energije, tj. zbog negativne energije, čuva sebe, jer nam je to najvažniji organ, pa štedeći energiju radije dopušta gubitak kose i ne daje joj više boju, nego da gubi svoju osnovnu vitalnost i djelatnost. Pa i to ne ide na duži rok, i gotovo svi stariji ljudi ne samo da su sijedi ili prorijeđene kose, nego vremenom gube moždanu vitalnost, pa time i spoznajnu funkciju, ili, naški rečeno, sve više i više benave, a ne postaju starački „mudriji“, kako je kulturom nametnuto misliti.
E, sad, bore na licu. To ne možeš zakamuflirati kao što možeš prefarbati kosu, a fejslifting i slične gluposti imaju više mana nego prednosti, čak i samo estetski gledano, osim što su suštinski falsifikat osobe, dakle laž koju liftirani žele prikazati svijetu. Suprotno tome, uz pozitivnu energiju ne stvaraju se nove bore, a one postojeće se brišu. Vrlo sporo, ali se brišu. Koža lica se, ali i sva koža općenito, pomladi, ne stvaraju se staračke pjege, koža postane glatka, vlažnost i masnoća se bolje reguliraju. Ipak, kako je već u pedesetoj prilično vidljivo opuštanje obraza „zbog sile teže“, to se najsporije popravlja (govorim o onima iznad pedesete, dok je s mlađima malo drugačije, tj. lakše, problem se još nije toliko razvio). Nema to veze sa silom teže nego najviše s grčem brade i donje čeljusti. To grčenje brade je povezano s propadanjem pripadajućih živaca, pa tek onda, mišića i na kraju kože (najočitiji pokazatelj su česti herpesi na usnama, jer herpes je znak jače upale nekog živca). Grč u bradi je također povezan sa spolnim organima i njihovim problemima. Dok god se ne iscijeli donja čeljust i njeni živci, obrazi su i dalje lagano mlohavi. To je i logično. Jer ako ste imali zgrčeno, dakle izborano tkivo, ono se najprije mora potpuno opustiti. Time se „peglaju“ bore, ali, koža pomalo visi. Logično je da ta lagana mlohavost ne može proći dok se ne ispeglaju sve bore, nakon čega bi se trebalo dogoditi prirodno i samoiscjeljujuće zatezanja obraza, dakle prirodni, organski, fejslifting. Tu zadnju fazu još nisam iskustveno doživjela, nego iznosim pretpostavku.
Usne su mi bar 25% punije nego u mladosti. Opet zato što opuštam grč koji je instaliran u mladosti, čak u djetinjstvu. Donja usna je povezna s bradom, to sam objasnila. Gornja usna je povezana s gornjom čeljusti i nosom. I ta se zona oporavlja i zato nema okomitih bora koje idu na gornju usnu, pa je zato i usna punija. Nema sušenja usana, pa ne treba labelo, niti zimi, jer je vlažnost uredno regulirana, kako i treba biti.
Zatim oči, drugi najkompliciraniji organ nakon mozga. Nemam uopće bora oko očiju, gornji kapci potpuno glatki. Imam nekoliko bora ispod očiju, ali to nisu toliko bore, koliko posljedica malih „kesica“ koje su rezultat nakupljanja viška tekućine, tj. naticanja očiju, koje, kao i sve drugo, u toku iscjeljenja lagano natiču, uglavnom u snu, a po danu se to popravi. Dioptrija mi je u 7 godina pogoršana za manje od pola jedinice (s +2 na + 2,5), dok je u mojih vršnjaka uobičajeno u ovoj dobi da se ona pogorša za nekoliko jedinica u pet-šest godina. I općenito su oči sve ljepše i mladenačkije. U toku iscjeljivanja očiju osjećate stegnutost raznih dijelova očnog živca, tj. stezanje, kuckanje ili bol negdje u mozgu, ali su povezane i s koljenima, pa i nekim drugim lokacijama na nogama. Npr. dok ne otklonite lagano stezanje u koljenu, osjećate i stezanje u oku. Pretpostavljam da povezanost očiju s drugim dijelovima tijela može biti vrlo individualna, dakle, različita od moje. Ima tu i drugih detalja ali ćemo o tome nekom drugom prilikom.
Stanični biolozi objašnjavaju proces starenja navodeći da starenje počinje u stanicama, a ključnu ulogu imaju mitohondriji – stanične organele koje proizvode energiju potrebnu za metaboličke procese u stanicama. Kako ne postoje zaštitni mehanizmi samih stanica od utjecaja bioprodukata oksidacije unutar stanice, mitohondriji propadaju. Na taj način i sama stanica gubi sposobnost stvaranja energije, te i ona propada. To tvrde biolozi. Mi ovdje znamo da mitohondriji ne stvaraju energiju, nego um, i jedino um stvara energiju. Mitohondriji su vjerojatno neki organ transformacije ili prenošenja energije, nikako stvaranja energije kako kaže biologija. Kako biologija nikad nije bila u prilici proučavati nekoga s pozitivnom energijom, ona ne može izbjeći zaključak da stanica neminovno gubi sposobnost stvaranja energije i da zato propada, dakle, stari, jer je to jedini proces koji može promatrati. Ali, ako um stalno snabdijeva stanicu energijom, stanica će je imati dovoljno za sve funkcije koje treba obavljati. Pa neće propadati, tj. stariti . Gore opisana iskustva potvrđuju ovu pretpostavku, a ujedno demantiraju, ili, za sad, barem znatno ublažavaju, navedenu postavku stanične biologije o propadanju.
Općeprihvaćena tvrdnja biologije je i da svu energiju dobivamo iz hrane. Energetsko razumijevanje na temelju „Geometrije…“ i to demantira i navodi na zaključak da iz hrane dobijemo nešto malo energije, posve nedostatne frekvencije (inače bi debeli ljudi, jer puno jedu, bili vrlo energizirani, posljedično i zdravi, a znamo da je stvarnost upravo suprotna – debljina je povezana s najgorim kroničnim degenerativnim bolestima). Ali, iz hrane dobivamo materiju, kemijske elemente koji su nam potrebni za stalno obnavljanje tijela, dakle naše materije. To da. Za to nam hrana zaista treba, kvalitetna hrana u pravoj količini. (I zato sam jako sumnjičava prema onim, navodno istinitim primjerima ljudi koji godinama žive bez hrane.) Hrana jest potrebna, ali jedini naš „organ“ koji stvara energiju jest um. Budite pažljivi i pravite razliku između uma i mozga kao njegovog tjelesnog organa. Dakle, ne stvara mozak energiju, nego um. To, naravno, otvara temu otkuda je um „stigao“ i kako se „nastanio“ u mozgu. O tome nekom drugom prilikom jer je to prevelika tema da bi se ovdje usputno obradila, a i otvara niz još većih pitanja.
Ovime sam djelomično dogovorila na Meryna pitanja, a ne mogu potpuno dok ne završim cijeli proces u iskustvu. Moja uobičajena metoda. Detaljna i studiozna iskustvena provjera. Opisala sam svoje iskustvo. Mogu još dometnuti opažanja o mojoj saveznici koja ima 47 godina, a „VČ“ je počela raditi prije nekih pet–šest godina. Ona izgleda bar petnaest godina mlađa od svoje šogorice, inače vršnjakinje, iako je prije pozitivne energije imala strašne probleme u životu, dok je ona druga imala puno lagodniji i udobniji život. Moja saveznica izgleda puno mlađe i od drugih svojih vršnjakinja, ali ima još dosta negativnosti za riješiti, pa se može pretpostaviti da će ta razlika u njenu korist bivati sve veća kako njenih negativnih frekvencija bude sve manje, tj. više ih ne bude jednoga dana. Vaša iskustva potvrđuju da se i vama počelo događati isto ovo. Već duže vremena pratim ovaj proces uglavnom na primjeru mojih saveznika, ali nisam htjela o tome potanje pisati dok vi niste pokrenuli temu, iako tema ima snažan reklamni efekt. Već znate da ne želim apelirati na vaše niže porive e da bi vas motivirala na pokretanje pozitivne energije (u ovom slučaju to bi bila taština), nego želim da vas motivira razumijevanje smisla pozitivne energije i moralna dimenzija cijele priče. Zato češće, ponovo i ponovo, čitajte zadnje poglavlje u drugoj knjizi (Veliko finale – ta,ta,ta…).
Zdravi i veseli bili, Serena
©Autorska prava:
Cijeli sadržaj ovoga bloga zaštićen je Zakonom o autorskim pravima. Nije dozvoljeno kopirati niti bilo gdje objavljivati ni jedan dio sadržaja bloga bez znanja i odobrenja autora.